RATNI PILOT BORBENOG ZRAKOPLOVA IZ DUBROVNIKA - VLAHO MARIĆ

Brojne legende i heroji Domovinskog rata, koji su odradili sjajne akcije i podvige za oslobođenje Hrvatske te bili nebrojeno puta u životnoj opasnosti danas su gotovo zaboravljeni od nadležnih institucija. Zašto su mladi obrazovani stručnjaci umirovljeni u najboljim godinama, bilo da je riječ o pilotima, djelatnicima vojske i policije nakon Domovinskog rata jednostavno morali ići u „mirovinu“ po sili nekog suludog političara koji je ubijanje branitelja i civila kao i rušenje Hrvatske gledao iz fotelje, nikada nije javno obrazloženo i pojašnjeno. Još i danas ti branitelji, čekaju odgovor na to pitanje a jedan od njih je i ratni pilot borbenog helikoptera, Dubrovčanin Vlaho Marić.

•  Dječački snovi obično se rijetko ostvare i najčešće odrastanjem ostaju samo snovi dječaka koji postaju mladići i kreću nekim potpuno drugim stazama  života. Za Vlahu Marića stariji Dubrovčani i njegova generacija reći će Vam da je uvijek bio „ekstra“ dječak, odličan plivač, koji je još u osnovnoj školi rekao je da će biti pilot i to na vojnom borbenom zrakoplovu. Dok su drugi kolege upisivali  srednje škole turističkog, ekonomskog ili nekog društvenog smjera Vlaho je nakon završene gimnazije u Dubrovniku, otišao na zahtjevni zdravstveni pregled za pilota u Trebinje i Beograd, uspješno prošao „konkurs“ i upisao vojnu gimnaziju zrakoplovnog smjera .

• Gospodine Marić, 1989.godine ste diplomirali na VVA  i postali  pilot borbenog helikoptera MI 24 i zapovjednik borbene eskadrile. Zapravo ste ušli u povijest najljepšeg grada na svijetu kao prvi Dubrovčanin – ratni pilot!. Možete li nam uopće opisati taj osjećaj kada pilotirate nebom sa „letećim tenkom“ !?

•  To je posebno stanje čovjeka, govori Marić, i zaista su rijetki ljudi   koji mogu svoj um dovesti u to „posebno stanje“, stanje bez ikakvog straha, razmišljanja o nekim problemima, postojite samo vi i veliki jurišni helikopter kojim upravljate. MI 24 je najrasprostranjeniji borbeni helikopter na svijetu kojeg i danas koristi preko 30 nacionalnih vojski diljem svijeta.

• Vezano za ovaj podatak, postavlja mi se logično pitanje, zašto je MI 24 u sastavu HRZ-a bio aktivan samo do 2006.godine.

• Da, naprosto je neshvatljivo da su naši helikopteri zbog navodnog skupog održavanja i nedostatka rezervnih dijelova prizemljeni i otpisani, a u Domovinskom ratu pokazali su se  izvanrednima u obrani Hrvatskog neba i pomoći u vojno-redarstvenim akcijama našim braniteljima. Spomenuo bi samo neke od situacija u kojima smo neprijatelje natjerali u kukavički bijeg, primjerice akcije Zima 94, Ljeto 95, Bljesak, Oluja, Maestral i Južni potez.

• No, činjenica je da ja helikoptere zaista volim, to su posebne letjelice koje mogu sletjeti na livadu, otok, vrh planine ili na heliodrom. Brojne ratne zadatke na nepristupačnim terenima odradili smo upravo mi ..… ističe, legendarni pilot borbenog helikoptera, Vlaho Marić.

• Piloti su „nadljudi“, ljudi koji u akcijama, posebno ratnim, ne razmišljaju da ih svaka desetina sekunde dijeli od smrti. Vi ste bili u situaciji da ste sa kopilotom preživjeli pad helikoptera! Kada i gdje se je to dogodilo?

• Teško je o tome govoriti, bude se različita sjećanja, mi na neki način uvijek, dok smo god živi. Živimo sa suborcima, kolegama pilotima, koji su danas na drugom svijetu, koji nisu imali tu rijetku sreću da su danas ovdje sa nama - govori isprekidanim glasom, čovjek o čijem bi se životu moglo napisati puno knjiga. Mi zapravo danas živimo sa razočaranjem, što su poginuli piloti borbenih helikoptera  zaboravljeni, a bili su mladići, visokoobrazovani stručnjaci od kojih su neki imali i obitelji. Da, preživjeli smo pad helikoptera samo nekim neobjašnjivim čudom, bilo je to u Bosni kod Šipova tijekom Domovinskog rata, helikopter je pogođen i pali smo u jedan kanjon koji se nalazio  8 kilometara u neprijateljskom teritoriju. Ni danas mi nije potpuno jasno kako smo se izvukli.

• Doživjeli ste brojne nepravde, američki piloti borbenih helikoptera su u samom vrhu vojne elite u Američkoj vojsci, međutim kod nas su se prema Vama kao Hrvatu, unatoč brojnih herojskih uspješnih zadataka ipak ponašali „maćehinski“ nudeći Vam neke kancelarijske zadaće, iako ste imali izvrsne ocjene kao pilot, odličnu kondiciju i prošli različite provjere. Vlaho, bili ste pre ponosan čovjek da bi prihvatili mjesto nekog kancelarijskog službenika! Imate obitelj, suprugu i dvije kćeri i zbog svega odlučujete, početi novi život, ali, opet uz helikoptere!?

• Registrirao sam tvrtku HELIMAX d.o.o. u RH te planirao otvoriti školu za civilne pilote u sklopu HELIMAX-a gdje bi se stručno osposobljavali  ljudi svih generacija bez obzira na spol i godine. Međutim, brojne administrativne barijere u sustavu u to vrijeme kada Hrvatska nije bila u EU  onemogućile su me u toj ideji. Međutim,  moj jedan helikopter je sudjelovao u obuci i treningu pilota u Sloveniji u pilotskoj školi Adria Airways-a kroz slovensku tvrtku Helitrade.
• Imao sam u privatnom vlasništvu 2 helikoptera i jedan u najmu  te izvodio panoramske letove, transfere i snimao filmove, fotografije… To su doživljaji koje stranci nikada ne mogu zaboraviti, a snimljene fotografije i filmovi iz zraka, posebno Dubrovnika, šire se svijetom poput domino efekta, prikazuju se na društvenim mrežama i medijima u cijelom svijetu!
• Sretan sam što se moj Dubrovnik i naša lijepa Hrvatska na taj način reklamiraju i u najmanjem kutku svijeta - ističe, Vlaho!

• Imao sam imao čast da Dubrovačkim nebom provezem i bivšeg gradonačelnika Andru Vlahušića  koji je prvi puta imao priliku vidjeti  Dubrovnik i okolicu iz helikoptera, bio je oduševljen, govori nam Vlaho, a gradonačelnikov komentar je bio „Tek sada vidim gdje sam gradonačelnik!“ jer ga je prvi puta vidio iz te perspektive. Moj Dubrovnik,  je grad nevjerojatne ljepote, nastavlja Vlaho, i svaki puta kada letim iznad rodnog grada ja se jednostavno „naježim“. Turisti su posebno oduševljeni sa jedinstvenim izletom iznad Dubrovnika a naročito, kada im kažem da je to moj rodni grad, gdje mi žive roditelji, sestra i nećak i da sam ja taj Vlaho – Dubrovački pilot borbenog zrakoplova i zapovjednik borbene eskadrile helikoptera.

• Zašto su 2000.godine, helikopteri MI 24 naprosto „nestali“, što se je zapravo dogodilo s helikopterima !?
• Helikopteri su se više puta pripremali za remont, obećavano je da će se krenuti sa tim međutim i na žalost svih nas tadašnjih pilota u eskadrili nikad to nije realizirano. Razlog nije u mojoj domeni.
• Vratimo se u ratne 1990.godine, tada ste bili u Zagrebu u eskadrili borbenih helikoptera. Kakav je danas Vaš  braniteljski status i koji imate čin!?
• 1991. prvim  primirjem u Sloveniji napuštam JNA i odlazim u Dubrovnik gdje postajem djelatnikom MUP RH policijska postaja Dubrovnik. Nakon toga se vraćam u Zagreb gdje zajedno sa kolegama stvaramo Prvu Hrvatsku borbenu helikoptersku eskadrilu. Napomenuo bi najmlađu postrojbu u Zrakoplovstvu.
• Po dolasku MI-24 helikoptera napravili smo brzinsku obuku na istom i  u rekordnom vremenu bili borbeno osposobljeni. Sudjelovali smo u svim akcijama oslobađanja Lijepe Naše i nismo izgubili niti jednog pripadnika.
• Proveo sam u borbenom sektoru negdje oko 1750 dana i nositelj sam svakojakih odličja i medalja, između ostalog i medalje za iznimne pothvate ali …
• HV sam napustio 2005. godine kao Zapovjednik eskadrile i u činu bojnika.

• Kroz naš razgovor, shvatila sam da o kolegi pilotu, legendarnom Ivanu Selaku govorite sa posebnim poštovanjem i divljenjem a upravo to sam čula  nedavno u Splitu o Vama od gospodina, Ivana Tomasovića

Kolega Selak je prototip borbenog pilota, vrstan pilot, odličan i lojalan prijatelj. Visoki respekt prema životu i djelu Ivana Selaka.
 

Napisala: Dubravka Vukoja
Datum objave: 03.11.2025.
 

Članak je financiran sredstvima poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije.

Datum objave: 03. 11. 2025.