RATNIK NA ČELU MINISTARSTVA OBRANE: Medved je Plenkovićev adut iz rukava! Vrijeme je da ode stranački postavljen ministar

SPAŠAVANJE MORH-A

Miči ga što prije, šteti reputaciji cijele Vlade, ali i cijele stranke! Tim se riječima ministar policije Davor Božinović, drsko i bez susprezanja, obratio premijeru Andreju Plenkoviću komentirajući ministra obrane Marija Banožića, koji se najblaže rečeno nije najbolje snašao u situaciji s letjelicom koja je uznemirila stanovnike glavnoga hrvatskog grada. Bezbroj konfuznih izjava, ministar koji se ne snalazi u prostoru, vremenu i okolnostima te vidljiv nedostatak stručnosti o ovoj složenoj tematici Banožića su ponovno pretvorili u metu napada oporbenih saborskih zastupnika i predsjednika Zorana Milanovića.

Nije predsjednik ništa stručniji od Banožića za ovu temu, ali za razliku od njega, očito zna kako na ovoj temi ubrati bodove, dok se s druge strane Banožić još jednom nametnuo kao najslabija karika Plenkovićeve vlade. Zna to vrlo dobro i Plenković koji, s druge strane, ne zna s kim bi zamijenio Banožića. Iako njegovo veliko povjerenje uživa bivši ministar obrane Damir Krstičević, jasno je da bi njegov povratak u ovaj resor izazvao novu lavinu negativnih reakcija pa je Božinović na posljednjem sastanku Plenkoviću otvoreno sugerirao da obranu prepusti jedinom ratniku u svojoj Vladi – ministru Tomi Medvedu, koji je iz neobjašnjivih razloga preuzeo Stožer za obnovu potresom porušene Banovine, što je tema s kojom vojnik Medved uistinu nema nikakva doticaja.

Sve manje vremena

Nije Plenković zasad, kad je riječ o resoru obrane, donio nikakvu odluku, no vremena je sve manje jer se u posljednje vrijeme, nakon niza ministarskih afera, počeo topiti rejting HDZ-a, što je izazvalo ozbiljne nemire u vladajućim redovima, u kojima su donedavno bili uvjereni kako ih nitko i ništa ne može ugroziti jer oporba u parlamentu praktički ne postoji. Istini za volju, Plenkovića ni sada ne ugrožavaju oporbeni saborski zastupnici, nego njegovi kadrovi koji nisu dorasli izazovima u kojima se zemlja nalazi. To je jasno i iz opaski i komentara koji su se na Banožićev račun posljednjih dana širili društvenim mrežama. Ne začuđuju previše ti komentari popraćeni humorom, kada se zna da je Banožić s pozicije ministra obrane izjavio da pad letjelice na Zagreb ne smatra prijetnjom domovinskoj sigurnosti. Srušena bespilotna letjelica u srcu Zagreba za ministra obrane ne predstavlja ugrozu, dok se s druge strane i laici pitaju gdje je bila i što je radila protuzračna obrana punopravne članice NATO-a, uspoređujući ovaj događaj s onim iz svibnja 1987., kada je avion Cessna poletio iz Helsinkija i sletio na Crveni trg u Moskvi, čime je do krajnjih granica ponižen raspadajući SSSR. U to doba prštale su ostavke tamošnjih vojnih dužnosnika, no ministar koji se resora obrane domogao po stranačkom, a ne po stručnom ključu, o tom scenariju ne razmišlja. Cilj je, izgleda, po svaku cijenu zadržati fotelju, premda bi to zadržavanje fotelje najskuplje mogao platiti upravo Plenković. Iz Banožićeva obraćanja hrvatskoj javnosti moglo bi se zaključiti da je na našu zemlju pala bomba. Naime, ionako kompleksnu priču o padu vojne letjelice sovjetske proizvodnje u neposrednoj blizini Studenskog doma “Stjepan Radić”, koja je pukom slučajnošću završila bez ljudskih žrtava, još složenijom učinila je izjava šefa Vojne policije, brigadira Vlade Kovačevića, koji je objavio da su u ostacima letjelice otkriveni fragmenti koji upućuju na to da je doista riječ o bombi. Nakon njega, javnosti se obratio Banožić koji je potvrdio da su, osim same letjelice koja je po svemu sudeći u našu zemlju stigla iz Ukrajine, na njoj nađeni dijelovi aviobombe. “Pronađeni su tragovi eksploziva i tragovi koji upućuju na to da ovo nije bila izvidnička letjelica. Našli smo dijelove aviobombe. Zaključili smo da je također sovjetske proizvodnje, kao i ostali elementi, te je odvezena s ovog područja…”

Stručna analiza

“Nakon analize moći ćemo reći koji je tip i svrha”, rekao je Banožić, dodajući da je riječ o aviobombi korištenoj u avionima sovjetske proizvodnje. Najprije je Banožić tvrdio da je ta bomba eksplodirala, a onda je i na izravno novinarsko pitanje je li ona eksplodirala pri udaru u tlo objasnio da je do eksplozije došlo, no ne zna se u kojem trenutku. Da ministrove teze ne drže vodu, vrlo je brzo otkrio pilot Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva, umirovljeni brigadir Ivan Selak. “Gotovo sam siguran da nisu pronađene aviobombe. Dakle, ne vjerujem da postoje fragmenti aviobombe. Fragmenti eksploziva i fragmenti ostatka eksplozije postoje. Zašto? Riječ je o letjelici koja je izviđački dron iz 80-ih godina prošlog stoljeća. Ta letjelica posjeduje ono što je posjedovao avion na kojem sam ja letio. Postoji eksploziv koji će uništiti one podatke koje ja ne želim da moj protivnik vidi ako ta letjelica nekontrolirano padne na neki teritorij, taj eksploziv se ne aktivira ako letjelica kontrolirano padne”, objasnio je Selak, naglašavajući da je u konkretnom slučaju letjelica doista nekontrolirano pala. Uz to, Selak je tvrdio da, da je u letjelici zaista bila aviobomba, nakon njezine eksplozije više ne bi bilo pola paviljona studentskog doma. “Dakle, prije 36 sati si rekao da to nije prijetnja, jučer je tvoj šef rekao da je prijetnja, i danas, je li rekao da je bila ili da nije? Pa daj, čovječe, ustabili se, radi taj posao ili ne”, komentirao je Selak ministra obrane, a sumnju u to da se u letjelici srušenoj u glavnome gradu nalazila aviobomba izrazio je i umirovljeni pukovnik Damir Galešić. “Moguće je da netko neplanirano ili namjerno ugradi nešto što je eksplozivna naprava, ali najčešće su takve letjelice iz doba hladnog rata imale uređaje za samouništenje. Bez završnih nalaza istrage, zajedničke istrage NATO-a i RH, ne želim ovo komentirati”, izjavio je brigadir, no unatoč tome, u MORH-u su nastavili inzistirati na tezi o aviobombi koja je prema njihovim posljednjim tezama eksplodirala pod zemljom.

Sporne izjave

Na Prisavlju su, pak, pozivajući se na visoki izvor iz Ministarstva obrane, tvrdili da je u letjelici pronađena bomba teška 120 kilograma, koja je zbog udara u meko tlo eksplodirala ispod zemlje. Da je kojim slučajem udarila u asfalt ili beton, posljedice bi, prema tim tezama, bile u najmanju ruku kobne. Zašto je iz Banožićeva resora u medijski prostor plasirana priča o aviobombi a da nije do kraja objašnjeno što se točno dogodilo, zasad nije jasno, kao što nije jasno ni zašto NATO nije na nogama ako je na glavni grad članice NATO-a pala bomba, međutim, i samim HDZ-ovcima posve je jasno da Hrvatska s Banožićem na čelu Ministarstva obrane ima jednoga od najnekompetentnijih ministara svih vremena. S time se slažu i razni vojni analitičari, koji smatraju da je Plenković, postavljajući Banožića na čelo ovog iznimno važnog resora, pokazao potpuno nerazumijevanje za sustav obrane te da je to učinio zbog toga što se previše oslonio na naše članstvo u NATO-savezu, ne računajući na krizu koja nas je zadesila i koja nas je ponajviše u Europskoj uniji pogodila.

To što je Banožić nedavno predvodio karavanu koja je sudjelovala u kupnji Rafalea tek je jedan u nizu igrokaza za javnost, upućeni svjedoče da on s tom pričom nema previše doticaja jer su u njezinoj pozadini Plenkovićeve francuske veze s predsjednikom Macronom, pri čemu se najglasnije spominje njegov predstojnik Zvonimir Frka Petešić. Sve i da je Banožić doista imao kakav-takav utjecaj na kupnju francuskih borbenih aviona, iz današnje perspektive to se može nazvati jeftinom propagandom, jer da je Hrvatskoj do nabave i obrane doista stalo i da Banožić zna što radi, onda ne bi nedavno ušao u sukob s Milanovićem vezan uz kupnju Bradleya, koji su nabavljeni nakon upozorenja vojnog vrha, u posljednjem trenutku, čime je spriječena propast cijelog posla.

Komična figura

Nije tajna da se svaka značajnija nabava u Hrvatskoj vojsci odvija uz blagoslov HDZ-a, a nije tajna ni da se tu nerijetko govori o korupciji i pogodovanju, Hrvatsku vojsku posljednjih je mjeseci pogodio serijal afera, od kokaina među vojnim službenicima do nerazriješenih samoubojstava, a mi na čelu Ministarstva imamo uspavanog Marija Banožića, ekonomista iz Vinkovaca kojemu je ovaj posao ujedno prvi susret s vojskom i obranom. Ne trebamo se stoga čuditi što Hrvatska danas nema jasnu strategiju obrane zemlje, u gotovo dvije godine, koliko upravlja Ministarstvom obrane, Banožić je prepoznatljivost stekao isključivo zbog sukoba s Milanovićem, nanizao je afere s državnim stanom, a za peglanje imidža angažirao je Dijanu Čuljak, no to nije mu pomoglo da se makne od stigme jednoga od najnepopularnijih ministara u državi. Kada se baci pogled na Banožićevu biografiju, njegova nestručnost i nije nešto što bi čovjeka iznenadilo, ono što u priči o njemu iznenađuje jest premijer Plenković koji ga zadržava na toj poziciji znajući da joj nije dorastao. Zlobnici bi rekli da Plenković svoju moć crpi baš iz nestručnih kadrova koje je podijelio po različitim resorima, stavljajući Banožića kao stranačkog poslušnika na sam vrh te nestručne liste. I takvo što možda bi bilo shvatljivo i politički prihvatljivo da se ne nalazimo u okolnostima u kojima nam je obrambena sposobnost zemlje iznimno važna.