RATOVALA JE SA 14 GODINA: Djevojčica-ratnica dobila je zahvalnicu kao najbolji minobacač. Kaže da nema vremena za PTSP

Danas je Dan hrvatskih braniteljica Domovinskog rata Republike Hrvatske.

Malo se tko sjeti i žena koje su sudjelovale u hrvatskom Domovinskom ratu iako je velik dio njih sudjelovao u izravnim borbama. Više od 23 tisuće žena, što je oko pet posto od ukupnog broja hrvatskih branitelja, bio je na prvim crtama obrane. Prema nekim podacima, poginulo je oko 170 žena, a oko tri tisuće postale su lakši ili teži invalidi.

Sandra Horvat najmlađa je braniteljica Vukovara i samo jedna od žena-ratnica u nizu. Kad se priključila vojsci, imala je četrnaest godina. Sudjelovala je u ratu u Vukovaru, u proboju, a kasnije u Slavoniji i na Kupresu. Nakon zavidnih 1.700 dana borbenog sektora postala je narednik, supruga slavnog vukovarskog branitelja Josipa Horvata (Mađara) i majka dvoje djece.

Sandra se za Dnevno prisjetila dana kada je lutke zamijenila oružjem:

Dobila zahvalnicu kao najbolji minobacač

“Od prvog dana sam se htjela priključiti braniteljima. Mojoj obitelji nije padalo na pamet da me pusti, Vukovar je gorio. Srušena mi je kuća, ali prelomni trenutak dogodio se kad je poginuo moj otac. Više nije bilo dvojbe i moj budući muž, zapovjednik Josip Horvat, zvan Mađar, odveo me u zapovjedništvo. Prvo je nastalo čuđenje, priključilo im se dijete pa još k tome žensko, a onda su se šalili i govorili ‘kad nema ništa drugo, dobro je i ovo’. Naučila sam baratati svim oružjem, dobila sam i zahvalnicu kao najbolji minobacač, a dobila sam i nadimak “Mišur”. A samo ratovanje u Vukovaru? Sve znate, cijeli grad je bio bojišnica, smrt, krv i razaranje posvuda. Otada se trudim da i u mojoj glavi ne nastane razaranje”, prisjetila se veteranka Sandra koja se ubrzo vratila u sadašnjost.

Nema vremena za PTSP

“Svaki dan čitam i slušam protiv branitelja, povlašteni, lažni, ovakvi, onakvi. Branitelji nemaju ništa, vrijeme je da se to shvati. Ja sam živi dokaz za to. Jednostavno, nisam ranjena i smatra se da nemam nikakva oštećenja, PTSP zakon od 2005. ne priznaje jer treba dokazati da je stečen u ratu, a to nije lako. Ovo vam garantiram, ne postoji branitelj koji je aktivan od 91. pa je još k tome prošao Vukovar, a da nema ovo oboljenje. Ali, ja nemam vremena za PTSP. Djeca, suprug, režije, sve je to jedna nova borba tako da samo trpam probleme i sjećanja u sebe. Bojim se da će to jednog dana samo izbiti iz mene. Nije ova bolest rezervirana za muškarce, ali je žene nekako prohodaju. Onda taj stres izbije kroz neki rak na dojci i maternici. Dosta je braniteljica umrlo od toga, nitko se nije time pozabavio. Nije ni čudo, osim stresa i traume, tamo smo u ratu zasipani kojekakvim otrovima. Sve to dođe na naplatu”, otvorena je Sandra koja tvrdi da je, unatoč svemu, ona ta koja pokreće ljude oko sebe i vuče ih iz depresije.