Razgovor Mladena Pavkovića s legendarnim ratnim zapovjednikom Markom Miljanićem
Ratni zapovjednik obrane Škabrnja Marko Miljanić, inače jedan od Junaka hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, ovih je dana iznimno ogorčen, jer se ponovno o hrvatskim braniteljima ne govori i ne piše kako treba, dok ga poglavito smeta ono što se događa u Hrvatskom generalskom zboru, kojeg su očito „zagadili“ pojedini njegovi članovi.
Ovaj legendarni ratni zapovjednik također je relativno često marginaliziran, pa čak i rijetko ima prigodu javno govoriti o svojim mukama, iako su mu četnici na kućnom pragu zaklali oca. Brat Slavko poginuo mu je u obrani Škabrnje, Stipe Miljanić, drugi Markov brat, umro je od posljedica rata, a majka Jurka nije mogla dobiti niti starački dom. Umrla je u 99. godini života i nije doživjela pravdu za izgubljenog muža, sina i još sedam bliskih rođaka, koji su ubijeni tijekom velikosrpske agresije.
- Danas bi neki nama zatvarali usta, a na početku Domovinskoga rata – gdje su bili? – pita se Miljanić, s kojim smo ponovno razgovarali, otvoreno i žestoko, jer ako tko što treba i može kazati o svemu što se događa oko braniteljske populacije, onda je to – on!
- Gospodine Miljaniću. Kako Vi, kao ratni zapovjednik, gledate na sve ono što se u zadnje vrijeme događa u Hrvatskom generalskom zboru (HGZ), u braniteljskoj udruzi koja bi morala i trebala biti uzor gotovo na svim poljima?- U ovoj udruzi ima časnih i poštenih ljudi, istinskih hrvatskih branitelja. To nitko ne može osporiti. Međutim, u zadnje vrijeme, poglavito, o pojedinim članovima te udruge, koja se htjela nametnuti braniteljima kao nekada SUBNOR partizanima i komunistima, čuli smo i čitali da su ovu organizaciju preuzeli pojedinci poput generala Krešića, koji po njegovu zamjeniku u HGZ-u generalu Ljubi Ćesiću Rojsu i još nekima, ima vrlo diskutabilan ratni put, a kako je u jednoj tv emisiji izjavio i častan ratni general Andrija Hebrang, veliko je pitanje i to se mora istražiti- je li taj čovjek uistinu studirao pravo u Banja Luci, kad je bio na mjestu načelnika Personalne uprave MORH-a, i kad je ovaj grad bio istinsko četničko leglo? Pored toga, nikada nisam čuo da je Krešić bio na čelu neke ratne postrojbe. A uz to je dobio i najviša državne odličja, dok mi koji smo bili na prvim crtama obrane, koji smo izgubili i do desetak članova svojih obitelji, moramo se i trebamo zadovoljiti s „trolistima“. A kad čujem i čitam što je sve taj Krešić stekao od materijalnih dobara dođe mi muka, kao, vjerujem, i nizu ostalih branitelja. Sad kad je sve to načeto treba ići do kraja, tj. državne institucije moraju reći svoje, pa da više nema rekla-kazala. Vjerujem svojem dugogodišnjem prijatelju Ljubi Ćesiću Rojsu, jer on najbolje poznaje bivšeg prijatelja i kuma Krešića, a i ostale u ovoj udruzi, koju je zbog raznih krešića već napustilo više od desetak ratnih generala, a preko čega su u HGZ-u prošli kao voda ispod mosta. Navodno da je uz Krešića u ovoj udruzi „glavni“ general Tomičić iz Gospića, koji je završio i Fakultet Općenarodne obrane i zaštite te postao djelatni časnik u MORH-u tek sredinom 1993.! Meni to ime ništa ne govori, niti sam ga za razliku od Mirka Norca susretao na ratištu. Zahvaljujući Norcu, koji je uz ostalo zaslužan i za slanje oružja Škabrnji, mi smo mogli ratovati, a zahvaljujući raznim tomićićima mogli smo se samo „slikati“. Čudi me da Uskok i DORH već nisu počeli istragu o čelnicima ove udruge, jer nakon svega što smo čuli i pročitali oni zahvaljujući pojedincima, koji se sastaju i surađuju i s hrvatskim neprijateljima (slučaj Merdana) trebaju staviti karte na stol, a ne se u časnim odorama i „brdom“ odličja šepuriti poput „purana“, kao da smo mi ostali daleko manje vrijedni nego neki pojedinci koji su na tko zna na koji način stekli čin generala i koji nažalost nikada nisu ni „pitali“ za Škabrnju, a kamoli da znaju što se ovdje događalo u vrijeme velikosrpske agresije, i koliko ovdje ima ljudi – branitelja kojima razni krešići i slični nisu ni do koljena, ako se razumijemo. Zašto primjerice generalski čin nema i jedna Danka Dražina, žena koja je ratna legenda ovog kraja? Ovu sramotu od generalskog zbora što prije treba očistiti i na njihovo čelo dovesti časne i poštene bivše ratne zapovjednike, koji će, ako ništa drugo, barem pitati – zašto u Hrvatskoj još uvijek oko 60 tisuća branitelja živi na rubu siromaštva i nije zaposleno?
- Kako to da Vi, kao legendarni ratni zapovjednik, niste dobili čin generala, već i dalje s ponosom nosite čin pukovnika?
- Pa, vjerojatno za to što je Škabrnja daleko od Zagreba, i što čovjek koji je bio na čelu načelnika Personalne uprave MORH-a najvjerojatnije nikada nije čuo za mene i moje suborce. No, čin generala nemaju ni pojedini zaslužni vukovarski ratni zapovjednici, HOS-ovci, čak ni jedan pok. Marko Babić ili legendarni ratni pilot Rudolf Perišin, ali ni ratni zapovjednici pojedinih ratnih brigada, čiji su pripadnici prvi sudjelovali u napadnim djelovanjima 1991. Dok se razni krešići, tomičići i neki drugi „šepure“ u ratnim odorama, meni se zabranjuje i da govorim i da budem u koloni 18. studenoga u mojoj Škabrnji! Tko je od tih generala ikada stao na moju stranu, osim Rojsa, Tolja, Skeje, Ademija, Hebranga….? Ovaj generalski zbor su napustili istinski ratni zapovjednici, koji su i prvi putem „otvorenih pisama“ ukazivali na niz nepravilnosti u ovoj udruzi, a oni koji su tamo ostali pravili su se i prave kao da ih se to ne tiče. To najbolje govori samo za sebe!
- Što Vam se još ne dopada u Hrvatskom generalskom zboru?
- Na koji su način maknuli generala Ljubu Ćesića Rojsa. Kako ih nije sram. Nisu dozvolili ni da se brani, kao u komunizmu, nakon II. svjetskog rata. No, to što tamo nije u redu najbolje su izrekli oni koji su ga napustili, poput generala Ivana Tolja, Andrije Hebranga, Ademija, Ćuka, Domazeta Loše, Sačića, Kapulara, Glasnovića, Šiljega, Primorca i drugih. Oni su na vrijeme shvatili kakvo je to društvo. Taj nesretni Krešić sa svojim nekim članovima neprestano obilazi najviše državne institucije, pretpostavljam zbog financija, a trebao bi u ime ove braniteljske udruge obilaziti hrvatske branitelji, pitati ih kako žive, zašto i oni nemaju vile i dvorce na moru ili zašto od države ne primaju potrebitu pomoć. Mnogi istinski branitelji, vjerujte, za većinu hrvatskih generala nije ni čula, a još manje znaju po kojem su kriteriju stekli ove visoke činove i brojne (ne)zaslužene privilegije. Ako su kao krešići, jadna im majka.
- Međutim, i u Hrvatskom saboru, u zadnje vrijeme, pojedini, pretežno oporbeni, zastupnici govore o braniteljima kao o „smeću“?
- Vidite i to je sve uz ostalo i „zasluga“ Hrvatskog generalskog zbora, ali i drugih. Oni vide i čuju kakva je situacija među najvišim umirovljenim hrvatskim vojnim časnicima, pa su se ohrabrili. Trebalo bi stoga i među generalima napraviti „lustraciju“, da se vide njihovi ratni putovi, tko im je potpisao prijedloge za činove i najviša državna odličja…- rekao je uz ostalo legendarni ratni zapovjednik Marko Miljanić.
Razgovarao: MLADEN PAVKOVIĆ
