Razoran učinak proturuskih sankcija po EU, s krajnje upitnim dosegom njihovog cilja
I tako, dok EU ne zna što i kako, vrijeme prolazi. Ali ono nije na našoj strani, kako to lijepo pjeva “Parni valjak” u svojoj poznatoj uspješnici! Jer politika Bruxellesa, koja se temelji na čekanju da susjedu (Moskvi) crkne krava krajnje je opasna. Problem je što on to sigurno zna, ali je, iz nekog – laiku teško dokučivog razloga, pristao žrtvovati ne samo svoje (za što me nije briga), već i interese drugih članica EU koje više nitko ni o čemu ne pita
Šef europske diplomacije Josep Borrell izjavio je, nakon završetka sastanka na razini ministara vanjskih poslova EU, kako se isti ne mogu dogovoriti oko šestog paketa proturuskih sankcija. Na medijskoj konferenciji nakon jučerašnjeg sastanka Vijeća EU u Bruxellesu zbog toga je izrazio žaljenje. Pritom je uvjerio kako će se rasprave o sankcijskom paketu nastaviti. Pitanje će biti dostavljeno veleposlanicima zemalja EU.
Rekli bismo, ništa neobično i neočekivano: kamen spoticanja, kao i ranije, bila je odredba o embargu na rusku naftu.
Osim što su pojedine zemlje EU o njoj krajnje ovisne, tu je još prisutan i jedan drugi važni element: europske rafinerije dizajnirane su za preradu ruske nafte Urals, specifičnih svojstava. Prilagodba infrastrukture za druge naftne sorte (Brent, WTI) skupa je i teška.
Mogla bi proći još dva tjedna prije nego što se Europska unija uspije dogovoriti o planu sankcioniranja unosne ruske naftne industrije, izjavio je u ponedjeljak visoki predstavnik EU za vanjsku i sigurnosnu politiku Josep Borrell, piše i medij POLITICO.
Dok je većina zemalja uključena za novi embargo, Mađarska ima suprotan stav oko prijedloga za zabranu svakog uvoza ruske sirove i rafiniranih goriva, uz obrazloženje da bi takav korak zadao ogroman udarac mađarskom gospodarstvu.
Govoreći nakon sastanka ministara vanjskih poslova EU, Borrell je rekao da Mađarskoj treba vremena za prilagodbu svog energetskog sustava i novac za plaćanje nove infrastrukture i skupljih alternativa ruskoj nafti.
Ovdje podsjećamo kako je mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijarto jučer izjavio kako bi u tu svrhu Budimpešti trebalo golemih 14 milijardi eura.
Na pitanje POLITICO-a mogu li proći dani ili tjedni da EU pristane na sankcioniranje ruske nafte, Borrell je rekao: “Nadam se da to neće trajati duže, ali ne mogu vam reći hoće li potrajati tjedan ili dva.”
Zemlje EU-a kažu da su predane sankcioniranju naftne industrije Vladimira Putina kao načina da se prekinu glavni izvor prihoda koji pomaže financiranju njegova rata u Ukrajini. Europska komisija predložila je šesti paket sankcija Rusiji 4. svibnja.
Ovdje bih dodao kako je cijena Bruxellesa da zaustavi ruski rat uistinu golema – od prekida svih, prije svega energetskih veza s Moskvom koje poražavajuće djeluju na opskrbne lance i devastiraju europsku industriju, a razorne su i po socijalnu problematiku jer dovode do enormnog povećanja cijena energije, rasta inflacije, a da o problemima s izvozom žitarica koje utječu na prehrambeni sektor, kao i onih s izvozom umjetnih gnojiva iz Rusije i Bjelorusije što utječe na agrarni sektor i ne govorimo. K tome su, najblaže rečeno, krajnje upitni rezultati koji se tim sankcijama u Bruxellesu očekuju: povlačenje Rusije odnosno njezin pristanak na poraz u Ukrajini još je uvijek puno više u sferi znanstvene fantastike i lijepih želja nego u stvarnosti .
Osim toga, da se vratimo tekstu POLITICO-a, do sada zemlje EU nisu uspjele potpisati plan, koji zahtijeva njihovo jednoglasno odobrenje. Mađarski premijer Viktor Orbán usporedio je gospodarski učinak zabrane ruske nafte na njegovu zemlju s “atomskom bombom”.
Jedna od neformalnih točaka razgovora ministara vanjskih poslova i njihovih timova koji su sudjelovali na sastanku bilo je hoće li se dogovor postići do sljedećeg summita čelnika Europskog vijeća, krajem svibnja. Dvojica diplomata čak su privatno pitala hoće li se uopće postići dogovor. “U ovom trenutku više nisam siguran ni u što”, rekao je jedan od njih, a prenosi POLITICO.
I tako, dok oni ne znaju što i kako, vrijeme prolazi – ali ono nije na našoj strani, kako to lijepo pjeva “Parni valjak” u svojoj poznatoj uspješnici! Jer politika Bruxellesa, koja se temelji na čekanju da susjedu (Moskvi) crkne krava krajnje je opasna. Problem je što on to sigurno zna, ali je, iz nekog – laiku teško dokučivog razloga, pristao žrtvovati ne samo svoje interese (za što me nije briga: predsjednica EK Ursula von der Leyen ima mjesečnu plaću od cca 25000 eura i sigurno nije zabrinuta kako će se nositi s enormnim porastom inflacije, najvećom u zadnjih 40 godina), već i interese drugih članica EU koje više nitko ni o čemu ne pita, a najmanje o tome što je njihov interes i jesu li se one spremne žrtvovati za mutne geopolitičke interese velikih. Potpuna centralizacija ne samo strateških, već i svih drugih odluka – na zajedničkoj proturuskoj platformi (koliko god ruski rat bio nemoralan i za osudu) – dovest će do potpunog gubitka i ono malo preostalog suvereniteta država članica EU. Rezultate ćemo, na žalost – vidjeti i prije negoli mnogi očekuju.
