Red Bull kupuje NK Osijek i Opus Arenu: Mađari bježe nakon propalog plana s ravnicama

Orban nije kupio Belje, nema više “love”, a Osijek, nažalost, ide u prodaju. Sažetak je to jedne verzije priče koja se širi među navijačima Kohorte, potaknuta situacijom koja posljednjih mjeseci potresa tamošnji nogometni klub čija momčad već više od godinu dana utakmice odigrava na jednom od najmodernijih stadiona u Europi – Opus Areni.

Stadion je ime dobio prema imenu sponzora – mađarskog holdinga Opus Global, koji je aktivan u sektorima građevine, energetike, poljoprivrede, prehrambene industrije i turizma, a otkupio je višegodišnje pravo na korištenje imena novog stadiona Nogometnog kluba Osijeka izgrađenog u naselju Pampas.

I oni koji su tek povremeno imali prilike gostovati na Pampasu teško da su mogli zaključiti da se nalaze u srcu Slavonije, jer uz izuzeće navijača Kohorte, malo toga odaje dojam da se nalazite u Osijeku, a ne primjerice u Budimpešti, s obzirom na to da se čak i medvjedići koji na utakmicama animiraju djecu ondje pojavljuju s natpisom “Meszaros“.

Brojni odlasci

Dojam koji se posljednjih mjeseci također može steći o Osijeku jest da imaju problema s odljevom igrača. Prošloga tjedna klub na Dravi napustio je 28-godišnji Kristijan Lovrić, koji je u taj klub došao u veljači 2022. godine iz Gorice za 1,7 milijuna eura, čime je postao drugi najskuplji ulazni transfer u povijesti kluba. Unatoč tomu, nije ispunio očekivanja navijača, pa ni struke, jer je u dresu Osijeka skupio više kartona nego golova.

Prošlog ljeta Osijek ga je planirao poslati na posudbu, a zimus su interes za njega pokazivali predstavnici ruskog Sočija, no Lovrić će sada samostalno morati pronaći klub u kojem će nastaviti karijeru. Sredinom kolovoza Osijek je potvrdio da iz kluba odlazi i portugalski stoper Andrea Duarte, koji je prešao u mađarski Ujpest, a prije njega klub je napustio i argentinski napadač Ramon Mierez, koji je u tom klubu igrao od 2020. godine. On je karijeru odlučio nastaviti u Al Jaziru, prvoligašu iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, u transferu vrijednom tri milijuna eura.

Olako se Osijek odrekao i Marina Prekodravca te Kristiana Fućaka, a govorilo se i o transferu Filipa Živkovića u Atlantu, koji je, doduše, propao. Uza sve te silne odlaske, Osijek je nanizao i negativne rezultate i ispadanje iz Europe pa se s razlogom u slavonskoj metropoli pitaju što se događa s njihovim nogometnim klubom. Dio Slavonaca kaže nam kako Mađari dižu ruke od Osijeka možda i zbog toga što se od Damira Miškovića spremaju kupiti NK Rijeku, a da je u igri zapravo interes za Luku Rijeka. Priča o mađarskom interesu za riječku luku datira još iz 2002. godine, kada su mađarska i hrvatska strana potpisale promemoriju o privatizaciji jednog dijela Luke Rijeka. Kao partner s mađarske stane spominjana je kompanija Ganz Luka Rijeka, koja je trebala dobiti koncesiju na 12 godina na 51 posto riječke luke, a spominjana je i mogućnost da se ta koncesija produlji na 32 godine.

Strateški plan

Nije nepoznanica da Mađarska odavno želi jaku luku na jadranskoj obali za prekomorski transport dobara iz Kine s kojom su Mađari u odličnim odnosima. Jaka riječka luka kojom bi upravljali Mađari, uz razvijenu željeznicu iz Rijeke prema Budimpešti, po mnogim mišljenjima dio je mađarskog strateškog plana. Osim interesa za Rijeku, po Osijeku se spominje i gubitak interesa za Slavoniju, i to zbog Belja, zbog kojega bi i osječki nogometni klub uskoro mogao biti prodan Red Bullu.

Slučajno ili ne, odljev igrača iz osječkog nogometnog kluba poklopio se s odlukom Fortenova grupe od sredine srpnja, kada su iz te grupacije otvoreno priopćili da će o prodaji poljoprivrednog zemljišta pregovarati isključivo s Podravkom. Poslovno područje poljoprivrede Fortenova grupe, uz PIK Vinkovce, Vupik, Energiju Gradec i Felix, obuhvaća i Belje te Belje Agro-Vet. U igri za kupnju Fortenovina poljoprivrednog zemljišta bili su konzorciji Žita i Osatina grupe, ali i mađarska Meszaros grupa iza koje stoji poduzetnik Lorinc Meszaros, vlasnik Nogometnog kluba Osijek blizak Viktoru Orbanu, koji je izgradio Opus Arenu. Meszaros je, šuška se po Osijeku, digao ruke od njihova nogometnog kluba nakon što od Fortenove nije uspio kupiti sektor poljoprivrednih zemljišta i Belje, te se iz Osijeka uskoro planira povući, što će rezultirati manjkom financija i odljevom igrača.

No to što više ne namjerava ulagati u Osijek i Slavoniju u kojoj je ostao bez poljoprivrednog zemljišta ne znači da je bogati Mađar u cijelosti odustao od investicija po Hrvatskoj jer je proljetos preuzeo vođenje hotela Miramar u Opatiji. Riječ je o objektu sa 108 soba, odnosno hotelu s četiri zvjezdice. Nije to prva Meszarosova investicija u opatijski kraj, ondje je već investirao u Ičiće te je spominjan i kao sudionik Rivas Hotels&Resort. Kada će i hoće li doista Mađari objaviti svoje planove s Nogometnim klubom Osijek, teško je reći, no u svakom slučaju Osijekom već tjednima kolaju razne teorije koje idu tako daleko da se govori i kako je Red Bull kupio ne samo nogometni klub nego i Opus Arenu jer su Mađari NK Osijek ionako željeli radi Belja.

Brišu povijest

Dio navijača podsjeća kako se i prije dvije godine govorilo da bi Red Bull mogao otkupiti prava na ime stadiona, što se nije dogodilo pa dio naših sugovornika tu teoriju uzima s rezervom, ali među navijačima postoji i dobar dio onih koji smatraju da se Mađari na brzinu prije konačne prodaje rješavaju igrača kako bi na taj način iz kluba izvukli više novca. Jedan od naših dobro upućenih sugovornika otkriva nam kako su se glasine o prodaji kluba Osijekom proširile nakon utakmice s Goricom, koja se odigrala 18. kolovoza, otkad se kao potencijalni kupci, osim Red Bulla, spominju “čepinci”, medijska grupa iz Srbije, nepoznati Arapi i Kinezi, kao i osječki poduzetnici Ivica Škojo i Marko Pipunić.

Od svih navedenih navijači bi se, kako nam kažu, najviše razveselili Red Bullu, koji je koncem 2005. godine kupio Austria Salzburg. Zanimljivo je da je na čelu Red Bulla tada bio Dietrich Mateschitz, austrijski multimilijarder podrijetlom iz Hrvatske. Nakon kupnje austrijskog kluba koji je upao u financijske teškoće, Red Bull mu je promijenio ime, grb i tradicionalnu ljubičastu boju, koju je zamijenio crveno-bijelom, što su austrijski navijači doživjeli kao otimačinu kluba. S vremenom je Mateschitz od kupljenog kluba stvorio jedan od najuspješnijih klubova u Austriji, no priča nije tekla nimalo glatko pa se osim navijača bunio i član Uprave Stefan Schubert. “Ta je tvrtka uništila velik dio naših života. Izbacila je boje, izbrisala povijest. Pregovarali smo s njima neko vrijeme, no sve što su na kraju ponudili bilo je da golmanove čarape ostanu ljubičaste. Htjeli smo zadržati svoj klub, svoju povijest, svoje boje. S tom tvrtkom to nije bilo moguće pa smo odlučili osnovati vlastiti klub”, izjavljivao je Schubert. U medijskom prostoru Red Bull se spominjao i u srpnju ove godine, kada su kupili manjinski vlasnički udio u Leed Unitedu, no engleski klub time nije ušao u skupinu klubova kojima će Red Bull promijeniti ime, što bi i ovdje izazvalo opći revolt navijača, smatraju upućeni.

Postavljaju standarde

Kada je o Red Bullu riječ, treba podsjetiti da je njime maštu hrvatskoj javnosti posljednji put zagolicao bivši dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić tijekom kampanje za lokalne izbore. “Možemo li izgraditi nogometni stadion za pet tisuća gledatelja po cijeni od dvije tisuće eura po sjedalici kao budući zagrebački stadion? Može li Dubrovnik dobiti prvoligaša vlastitim snagama ili pronaći europski klub koji bi kupio nogometni klub u Dubrovniku kao bazu za igrače iz šire regije? Naravno da je odgovor na oba pitanja – može. Stoga ću, kada postanem gradonačelnik, obaviti razgovor s Red Bullovim vlasnikom, gospodinom Dietrichom Mateschitzom, te mu ponuditi dugoročnu marketinšku suradnju između dva svjetska brenda – Grada Dubrovnika i Red Bulla, koja će osim ponude za suradnju u nogometu uključivati i suradnju na ostalim poljima, brendirajući naš grad kao turističku destinaciju namijenjenu mladim, sportski orijentiranim turistima”, najavljivao je Vlahušić, no od toga na koncu nije bilo ništa, bez obzira na to što austrijska tvrtka doista već godinama širi krila i visoko leti po sportskim terenima, posebice u nogometu, u kojem vodeći Red Bull Salzburg i RB Leipzig već dugo postavljaju standarde kako u austrijskom tako i u njemačkom nogometu.

Zbog toga što ne mare previše za povijest sportskih momčadi koje preuzimaju, dolazak Red Bulla često ne nailazi na dobrodošlicu nogometnih fanova, bez obzira na titule koje osvajaju gdje god se pojave. Mišljenja kritičara Red Bull ne zanimaju previše, oni su na njih naviknuti, a hoće li doista u konačnici krila davati i Osijeku, vidjet ćemo.