Region, u koji nas guraju, sve se češće piše i velikim slovim!

Sve češće, poglavito nakon završetka hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, od raznih političara, politikanta i piskarala  čuje se da je i Hrvatska u nekom – regionu. To kao papige ponavlja i ne mali broj zastupnika u Europskom parlamentu, dok s druge pak strane i na Hrvatskoj radioteleviziji (HRT) reporteri ne izvještavaju  koliko je „turista  ušlo u Hrvatsku, nego koliko ih je  ušlo u zemlju  i koliko ih je izašlo!“ Također se sve manje  i u radijskim emisijama govori da se  pozdravlja „slušatelje Hrvatskog radija“, a sve više se naglašava “naši slušatelji“ ili samo „slušatelji“. Pored toga, iz tv i radijskih etera naprosto su se „izgubile“ domoljubne pjesme, već se izvode pretežno one s prostora – regiona!

Svaki Hrvat kojem je stalo do domovine – države  Hrvatske, do njenog  iskonskog i trajnog imena, do sebe i  napose do svog potomstva trebao bi izbaciti svako opredjeljenje, svaki izgovor  i čak svaku pomisao  na regiju  ili srpski region, riječ koju Srbi već pišu velikim slovom kao nekada po zlu  stvorenu Jugoslaviju.

Ako postoji „region“, kao što postoji u raznim glavama, tada će se vrlo brzo odrediti i njegovo središte, a ono će opet biti u – Beogradu, a to će onda sve više značiti „zbogom Hrvatska“, jer ćemo tada ponovno, ne daj Bože, svi opet biti zajedno, plesati ista kola i „zaboraviti“ sva zla koja smo doživjeli i preživjeli tijekom velikosrpske agresije, a i prije nje. 

Gospodo i gospođe, drugovi i drugarice, regionalizam znači- „isticanje  ili jačanje  pojedinih dijelova neke zemlje na štetu cjeline ili zajednice“, a regionalni pakt -međunarodni ugovor o  uzajamnoj pomoći, ponajviše obrambenog karaktera, koji obuhvaća skupinu država nekog određenog geografskog područja.

O regionu se na ovim prostorima najviše  moglo čuti od bivših žalosnih predsjednika Mesića i Josipovića, zatim od Vesne Pusić i pojedinih hrvatskih historičara i komentatora, ala Puhovski i Jakovina, dok Miloradu Pupovcu i sličnima imenica „Hrvatska“ uopće ne postoji u rječniku.

Hrvatska  ni u jednom slučaju ne smije dozvoliti da je svrstavaju u tzv. Zapadni Balkan, u regiju, poglavito u savezništvo s onima koji su nas napadali (i napadaju), koji se nikada nisu i neće ni ispričati za zla koja su nam nanijela, već mora i treba svoj put tražiti u savezima sa srednjoeuropskim državama, daleko od istoka u koji i dalje, nažalost, srljamo poput „guske u magli“.