REPORTAŽA IZ SPLITA ‘To kako ste se vi suprotstavili Srbiji, to bismo voljeli i mi! Kako ste samo zaj**ani...‘

Prijateljstvo smo "začeli" još u Dohi, večer nakon što su se i službeno oprostili od Svjetskog prvenstva. I to baš porazom od Engleske. U hrvatskom novinarskom krijepilištu, The Hangout pubu, nakon nekoliko gutljaja zlatnog nektara, tri sredovječna muškarca okrenula su se prema našem stolu.

- Funny language - započeli su razgovor. - Ruski?

Ne, ne, hrvatski, odgovorili smo, na što im se licem razvukao ogromni osmijeh.

- Pa mi vas obožavamo! - podigli su krigle u zrak Jim, Patrick i Rhys.

Ali, zašto?

- Vrlo jednostavno: tako ste mali, a tako prokleto sjajni i zaj**ani. I to ne samo u nogometnom smislu - proširila se priča i na geografske geopolitičke sfere.

- Mi znamo vašu povijest, i oduševljava nas kako ste se suprotstavili Srbiji i izborili za svoju državu. Jer, mi bismo to voljeli također učiniti, odvojiti se od krune, od Velike Britanije i umjesto Walesa ponosno nositi pravo ime naše države - Cymru!

Proljeće u Dalmaciji se ne propušta

Vratili smo ipak loptu na travnjak, a onda i saznali da je Hrvatska u polufinalu Rusije brojala ne četiri, već sedam milijuna stanovnika.

- Pa vi ni ne znate da smo vašu pobjedu u Rusiji nad Englezima slavili kao da je nacionalni praznik. Trgovi u Cardiffu, Swanseaju i drugdje bili su prepuni, pilo se i pjevalo do jutra. Istina, više smo navijali protiv Engleza, nego podupirali vas, ali nakon Mandžukićeva gola dobili ste vjernu armiju fanova u Walesu. I otada vrlo vjernu - zaneseno su pričali, radeći itinerer za ožujak, jer, naravno, gostovanje u Hrvatsku, u Split se podrazumijevalo.

- Ma, bez kurtoazije, nemamo šanse, ali proljeće u Dalmaciji, argh, to se ne propušta - pozdravili smo debelo natopljeni pivarskim emocijama.

Pratili su nas porukama na putu do bronce, a onda su se javili i u subotu, s Rive, no čvenk smo odgodili do nakon utakmice, jer ući u njihov mlin prije utakmice opasna je zamka. Bilo je, uostalom, dovoljno proći Splitom u petak navečer, pa i u subotu oko podneva, gdje su Velšani pokazali iznimnu formu "dizanja utega" od pola kile. Moć ponavljanja bila je - "perišićevska".

Vrijeme, grad, pivo, žene - "bloody hell"

A oni brojni, ne sjećamo se zapravo kada smo gostujuće navijače drugih reprezentacija vidjeli u tolikom broju kako "peglaju" rivu, stopljeni s hrvatskim navijačima, bez ijednog incidenta. A premda smo Jima i ekipu namjerno zanemarili, druge jednostavno nismo mogli izbjeći dok su uživali u proljetnom Splitu... Službeno, prodano im je 1.800 ulaznica, no dojam je da ih je došlo i više, mnogo više.

- Već smo tri dana ovdje, a nakon utakmice idemo i do Dubrovnika, uzeli smo godišnji da uživamo u hrvatskoj obali, koja je doista kao s razglednica. Iskreno, nemamo previše očekivanja od utakmice, pa vi ste je**no sjajni, treći na svijetu, monstrum od reprezentacije i putokaz svim malim državama. Ne samo zato što odlično igrate, već i po pristupu. Čovječe, dok Bale igra golf po Americi, Luka i dalje jede loptu. To je nevjerojatno - pričao nam je jedan stariji bračni par sunčajući se uz more.

- Nemojte da me žena čuje, ali moram vam reći: vrijeme, grad, pivo i, pogotovo, žene su "bloody hell" - prišapnuo je suprug, namignuvši.

U tim prvim satima zagrijavanja, Velšani su vodili, no oko 15 sati počelo je i masovnije okupljanje "kockica", sa svih strana svijeta, čekajući 18 sati i zajednički odlazak prema Poljudu, gdje se očekivala svehrvatska fešta i - pobjeda, jasno. Uz klapu Intrade za početak, prije utakmice, pa podizanje šalova kao dar HNS-a navijačima, za savršenu scenografiju koja dolikuje brončanima...

- Bio sam u Dohi solo, nažalost ekipa nije imala love, ali sada smo napokon svi zajedno. Štedili su momci za Nizozemsku, logično. A ovo nam je zagrijavanje, do lipnja ćemo uhvatiti punu formu. Velšani? Oni su jako kul ljudi, čelične jetre, no neka se ne naljute, ali oni su samo jedna stanica na putu do Eura i Njemačke, iako bismo voljeli da se plasiraju zajedno s nama - zaokružio je ovaj "feel good" navijački report Josip iz Zadra.