Robert Jurišić za Forbes analizira prodaju Fortenovina agrobiznisa: Mađari bi mogli visoko dići cijenu

Fortenovin agrobiznis komplementarniji je Žitu i Osatini nego Podravki. No, upitno je hoće li Belje, Vupik, PIK Vinkovci i Vinka u ruke tih hrvatskih kompanija. Prema neslužbenim informacijama, u užem izboru je i mađarska Mészáros Grupa, a njihova bi ponuda mogla nadmašiti ponude protukandidata. Sve će ovisiti o apetitima ponuđača, ali i Fortenove, komentira za Forbes Hrvatska poljoprivredni analitičar Robert Jurišić

Fortenova grupa objavila je u četvrtak, 28. ožujka, kako su nakon zaprimanja niza neobvezujućih ponuda za preuzimanje njihovog poslovnog područja poljoprivrede odabrali ponuđače kojima će omogućiti dubinsko snimanje. Kompanija nije službeno objavila tko je ušao u uži krug, no FORBES Hrvatska je neslužbeno doznao kako je to uspjelo Podravci, Žitu koje je udružilo snage s Osatina Grupom, te mađarskoj Mészáros Grupi. Te su se tvrtke najčešće spominjale i u medijskim spekulacijama, a uz njih se kao potencijalni zainteresirani kupac navodio i srpski Delta Holding.

Iz Fortenove su naglasili kako su u potrazi za strateškim partnerom koji će uz fer cijenu dati i “maksimalan doprinos daljnjem razvoju i očuvanju zaposlenosti i tradicije poljoprivredne proizvodnje”.

“Za Fortenovine agro kompanije bilo bi najbolje da nađu nekog strateškog partnera iz branše koji će ih moći integrirati u svoj sustav, donijeti im svoj know-how, prekopirati svoje procesa i politike, način upravljanja, sve što bi poboljšalo te kompanije. Najmanje bi bilo poželjno da ih preuzme neki fond kojem je jedini interes restrukturirati ih, upakirati u lijepu ambalažu s mašnom, preprodati ih i zaraditi na toj priči”, komentira za FORBES Hrvatska Robert Jurišić, trgovac Mauthnera te osnivač i direktor S-Grain BI, tvrtke specijalizirane za posredovanje u trgovini poljoprivrednim burzovnim robama. On je više od 15 godina proveo u Agrokoru baveći se uglavnom trgovanjem proteinima, žitaricama i uljaricama, a dvije godine bio je i član Uprave PIK Vinkovci.

Velika dodatna ulaganja

Budući da je dobro upoznat sa sektorom, naglašava kako će kupac uz transakciju za kupnju morati biti spreman i na velika dodatna ulaganja s dugim rokom za povrat investicija od barem pet do deset godina.

“Ulaganja u poljoprivrednu proizvodnju su strateška i dugoročna. To je stara i troma branša koja ne donosi ogromne profite u kratkom vremenu, a profitabilnost ovisi i o faktorima na koje se ne može utjecati poput vremenskih nepogoda. Kako proizvodnja hrane ima stratešku važnost u razvoju društva, prodaja Fortenovina agrobiznisa je pod posebnim povećalom javnosti”, objašnjava analitičar.

“Svakome tko ih kupi mora biti jasno da će tu biti potrebna velika dodatna ulaganja. Da se razumijemo, to nisu zapuštene kompanije, ali je branša takva da se u nju mora neprestano investirati. Trebat će nadoknaditi i ulaganja koja su propuštena u posljednjem periodu vladavine Ivice Todorića pa do početka ere Fortenova”, navodi analitičar.

Upravo to dodatan je uteg za novog kupca. Trebat će mu mnogo obrtnih sredstava za investicije u opremu, mehanizaciju, modernizaciju ili povećanje kapaciteta linija, a i ciklusi proizvodnje su vrlo dugi, mogu potrajati i do dvije godine.

Tvrtke Belje, Vupik, PIK Vinkovci i Vinka ukupno su 2022. godine ostvarile 345 milijuna eura poslovnih prihoda i 17,4 milijuna eura neto dobiti. Jedino je Vinka poslovala s gubitkom od 2,8 milijuna eura. Uz rezultate poslovanja, kupac treba na umu imati i visoku zaduženost Vupika i Belja.

Snažna konkurencija potencijalnih kupaca

Osim financijskih, preuzimanje Belja, PIK Vinkovci, Vupika i Vinke skriva još izazova za kupce. Portfeljem su Žito i Osatina Grupa komplementarnije Fortenovinu agrobiznisu. S Podravkom, dio tih biznisa nema dodirnih točaka, što bi im moglo predstavljati izazov.

“I poljoprivredno poslovanje Fortenove i Žita ima svoje hektare zemlje koje obrađuju vlastitom mehanizacijom, imaju povezane kooperantske biznise, tvornice stočne hrane, svinjogojstvo, tov junadi. Imaju zaokruženu proizvodnju koja završava finalnim proizvodima. Žito pored toga ima još i preradu uljarica i proizvodnju jaja, a Belje ima i segment vina, povrća i gotovih mliječnih proizvoda koje Žito nema. No, ima ih Osatina grupa”, elaborira poljoprivredni analitičar.

Udruženi nastup Žita i Osatine samo je dodatno osigurao snažnije poklapanje portfelja, napominje. Nadodaje kako Osatina ima muzne krave, bioplinska postrojenja i povrće te bi im s toga aspekta bila zanimljiva Vinka.

Iako imaju veću komplementarnost i lakše bi se integrirale u njihovo poslovanje, odabir Žita i Osatine za te bi dvije tvrtke značio pristojne upravljačke i procesne izazove s obzirom na to da je Fortenovino poljoprivredno poslovanje veće od poslovanja tih pojedinih tvrtki. Izazovno je implementirati veći sustav u sebe, ali, kaže, mnogo je pozitivnih primjera tvrtki koje su to uspjele, a jedan od njih je i Konzumovo preuzimanje Mercatora.

Što se tiče trećeg potencijalnog kupca Mészáros Grupe Lőrinca Mészárosa komentira kako je njegov portfelj gotovo podjednako komplementaran kao Žito i Osatina s agrobiznisom Fortenove.

“Mislim da će oni biti spremni platiti koliko treba. Ako će se Fortenova voditi logikom da uzme što više, Mađari su u najboljoj poziciji”, kaže te nastavlja: “Ako se zainate, oni mogu pogurati cijenu do razina koje će možda drugima biti nedostižne.”

Politizacija prodaje ‘obiteljske srebrnine’

Bit će borbe za plodnu slavonsku ravnicu, a s obzirom na to da se bliže izbori vrlo je vjerojatno kako će cijela ta kupoprodaja postati i političko pitanje. “Razglabat će se o prodaji obiteljske srebrnine strancima. No, kako ja to vidim, neovisno tko preuzme te tvrtke bit će to samo pozitivan iskorak za hrvatsku poljoprivredu jer će se nastaviti njezin razvoj i ulaganja u nju. Prvo, nitko to neće kupiti da bi od toga napravio nešto lošije nego što je. Drugo, neće kupiti pa preseliti zemlju, već će ulagati u nju, stvarati dodatnu vrijednost. Sve u svemu, manje je važno tko je vlasnik kako se zove i otkud je, više je bitno kakvi su mu planovi i što namjerava s time napraviti”, mišljenja je poznavatelj sektora Jurišić.

Napominje kako će se država samo morati pobrinuti za mehanizme kojima bi eventualno pritisnula nove vlasnike ako krenu u krivom smjeru, primjerice, mogla bi urgirati porezima na neobrađenu zemlju.

“Sigurno će se voditi političke polemike vezano uz ovu temu, ali treba shvatiti da je to tri posto obradivih površina u Hrvatskoj. Političke kampanje trebalo bi iskoristiti za raspravu o tome kako bolje upravljati s preostalih 97 posto”, zaključuje Jurišić.