Rođen heroj Domovinskog rata Jure Vujević

Na današnji dan, 24. veljače 1974. godine, u Zagrebu rođen je heroj Domovinskog rata Jure Vujević.

„Moj Jure. Imao je svijetle oči, svijetlu kosu s ježek frizurom; bijele zube kao snijeg. Bio je jako visok i mršav. Nosio je kratke rukave i usred zime, visoke tene i traperice. Nekada je oblačio i šuškavu trenirku. Uvijek je nosio neke zdrmane sunčane cvike. Imao je sedamnaest godina i obišao je pola svijeta. Bio je pun mladosti, veselja i bio siguranu sebe. Ludovao je za biznisom pa i uspješno ga vodio. Vozio je maminog golfa još od šesnaeste. On i njegov frend Nikola imali su kamp-kućicu, kombia, a i druge aute prije vozačke. Zadnja im je bila VW ‘buba’ bez krova, koji su sami odrezali. Djeca su ga volila od beba poput moje sestre do malo većih poput mene. Sve su cure ludovale za njim. Stvarno je bio frajer. Nažalost, eto, ovaj zdrmani rat nije mogao gledati na televiziji, morao je ići u rat. Nisu ga pustili sa sedamnaest godina zbog propisa, govorili su. Ali on se sa svojom sposobnošću uspio nekako ubaciti u prve redove. Prije dva-tri tjedna, kad je u Karlovcu bilo najčešće bio je tamo, sa Nikolom, pa su ih prebacili u Pakrac gdje su sa samo sedamnaest godina, daleko od svog doma i prijatelja, poginuli. Kad sam to saznao bio sam šokiran, kao da mi je tata poginuo. Koliko sam se s njim igrao, koliko ga volio, a on samo tako otišao…“

Riječi su kojima se Jerko Ćorluka prisjetio svojeg voljenog rođaka, heroja Domovinskog rata, Jure Vujevića. Mladića koji je rođen na današnji dan, 24. veljače 1974. godine u Zagrebu. U obitelji Marijana-Željka i Zlate, Dalmatinaca rođenih u Imotskom, odrastao je kao sin jedinac. U rodnom gradu završio je osnovnu školu, nakon čega je upisao 13. gimnaziju. Bavio se veslanjem te je nastupao za veslački klub Croatia u paru s najboljim prijateljem Nikolom Ivušićem. S njim je umjesto u školsku klupu 4. razreda otišao u rat pun mladenačkih ideala i poleta.

Iako maloljetni uspjeli su, navodno lažući da su stariji, pristupiti postrojbama MUP-a te postati vojnici. Nakon karlovačkog ratišta, otišli su u zapadnu Slavoniju gdje sudjeluju u oslobađanju sela Bujavica između Novske i Lipika. Samo dan kasnije, 15. listopada 1991. godine, na tom su području stradali u neprijateljskoj zasjedi od snajpera, a osim njih poginuo je i Željo Čule. Ispraćeni su šest dana kasnije na Mirogoju zajedno u vječnost.