Ruka je najveća prevara u nogometu! A to je žalosna prića o sucima i njihovim faraonskim ovlastima...
Eto, nakon finala Svjetskog prvenstva, sad su ruku sudili protiv naših sudili i u Europskoj ligi...
To je valjda naša hrvatska sudbina da u najvećim utakmicama reprezentativnog i klupskog nogometa padamo na sumnjive penale zbog igre rukom. Jedanaesterci svirani nakon kontakta ruke i lopte najveća su prevara koja postoji u nogometu zato što IFAB i sudački šefovi nisu definirali jasne kriterije ostavivši golem prostor za manipulaciju.
Radi se o savršenom načinu da arbitar baš arbitrarno pogura koga želi i ujedno ošteti momčad koja se bori, gine, a onda jeftino doživi nokaut, bez da ju je suparnik izigrao ili na bilo kakav drugi nogometni način matirao, primjerice vrhunskim šutom. Nećemo reći da je Nijemac Daniel Siebert svirao jedanaesterac kakav ne viđamo, ali velik broj puta svjedočili smo i da se ruka na način na koji je u nju pogođen Theophile-Catherine ne sudi. Suci u takvim prilikama imaju faraonske ovlasti koje na kraju generiraju nepravdu.
Ne možemo zaboraviti ni prežaliti što je Argentinac Nestor Pitana u finalu Svjetskog prvenstva sudio kazneni udarac za Francuze kad je Hrvatska zabila, igrala najbolje i djelovala kao momčad koja može i to titule prvaka. Jedan jedanaesterac iz "kineskog dućana", jedna ruka Ivana Perišića kad prave opasnosti za gol nije bilo i kad su Vatreni praktično zagradili Francuze, zbog lopte koja je doletjela iznenada prema ruci koja nije bila visoko u zraku i tek ponešto odvojena od tijela, finale je dobilo drugi smjer. No, tada Pitana nije sudio, zvao ga je Talijan Massimiliano Irrati iz VAR sobe, Argentinac niti nakon dugog gledanja nije bio siguran, pa se vratio da vidi još jednom, i na kraju nam je presudio.
Nijemac Siebert sam je pokazao na bijelu točku. Modri francuski stoper bio je prilijepljen uz Gerarda Morena koji je stjeran u kut blokiran od dvojice domaćih igrača napucao u ruku Theophilea-Catherina i samo zato što ona nije bila "zavezana za tijelo" iako ju je pogodio s nekoliko desetaka centimetara, Villarreal je ni iz čega dobio gol. Tako velik skup i golem gol. Ni Perišić 2018. u Moskvi, niti Theophile-Catherine ove večeri u Zagrebu nisu namjerno igrali rukom što bi moralo biti i u pravilima kao ključan kriterij za dosuđivanje kaznenog udaraca.
No, kad pitate djelitelje pravde i komentiraju "ja to ne bih sudio", a drugi "ja bih to sudio", to nije priča i Pitani i Siebertu, to je žalosna istina o sudačkoj organizaciji koja unatoč VAR-u ima oružje odlučivati koga će se podići, a koga sasjeći. Koliko smo samo puta, pa baš i u španjolskoj ligi odakle je Villarreal, vidjeli da ruke poput Perišićeve ili ove Theophile-Catherinea nisu kažnjavane udarcem s bijele točke.
No, Hrvatskoj se to dogodilo u finalu Svjetskog prvenstva, Dinamu u najvećoj utakmici našeg klupskog nogometa u novije doba također. Nećemo reći da nismo na pravoj strani interesa moćnika, klonit ćemo se bilo kakvih zaključaka koji bi mogli koketirati s insinuacijama jer i drugima se to događa, ali činjenica je da smo osjetili na svojoj koži dvostruke kriterije kod suđenja ruke. I da smo dvaput kad je bilo najvažnije izvukli deblji kraj.
Villarreal je u Maksimiru bio uvjerljiviji i bolji, ali ostaje činjenica da je dobio udarcem s bijele točke. Moreno je vješto napucao Francuza i to će ih možda odvesti u polufinale. Možda.
