Rusija – zemlja u raspadu: U tijeku je kriza bez presedana, a gdje je Putin?

U Moskvi se 30. svibnja dogodilo nešto nevjerojatno: usred bijela dana, grad je napao roj dronova - njih najmanje 25, ovisno o tome koji izvor iz Rusije konzultirate. To nije bila simbolična gesta poput usamljenog malog drona koji je udario u stijeg na vrhu palače u Kremlju gdje se nalazi Putinov ured.

Ovaj put došlo je do nekoliko udara u različitim dijelovima grada. Nijedan dron nije eksplodirao – Kommersant je izvijestio da su dronovi bili namijenjeni nepoznatim metama, no pali su na rezidencijalne zgrade nakon rušenja ili elektroničkog ometanja. To je bio prvi put da je Moskva vidjela zračni napad još od bombardiranja njemačkih Luftwaffea davne 1941. godine, piše za Foreign Policy istraživački urednik portala Meduza, Aleksej Kovalev.

Loša vijest za Ruse je ta da je to bio tek prvi ponižavajući incident tog tjedna. Sljedećeg dana o napadu više nije bilo ni riječi na naslovnicama ruskih državnih medija, a Moskva je nastavila kao da se ništa nije dogodilo. Stanovnici su se žalili da aplikacije za taksije ne funkcioniraju – GPS u gradu je isključen kako bi se dezorijentirali novi napadi dronova. Lokalni mediji ubrzo su se prebacili na recenziranje novih restorana na vrhovima zgrada, a neki cinični komentatori pitali su se jesu li okupljeni na najvišim katovima zapravo lakša meta.

Situacija je nakon toga iz ruske perspektive postala još strašnija, doslovno bizarna. Dvije skupine koje su se nazvale Legija slobodne Rusije i Ruski dobrovoljački korpus, a koje tvrde da ih čine Rusi koji žele osloboditi Rusiju od Putinovog režima, prešle su granicu iz sjeverne Ukrajine u rusku regiju Belgorod. Na nekoliko točaka duž granice, borci su naišli na slab otpor i zauzeli sela, budući da su mnoge ruske vojne jedinice odavno napustile pogranična područja na sjeveru i otišle na jug i istok Ukrajine. Veliki dio ruske vojske – ili ono što je od nje ostalo – sada tamo čeka glavni udar očekivane ukrajinske protuofenzive.

Jedna od navodnih ruskih milicija nakratko je zauzela pogranično selo, zarobila šačicu ruskih regruta i pozvala guvernera Belgoroda, Vjačeslava Gladkova, na razmjenu zatvorenika. Gladkov je, iznenađujuće, u početku pristao, no potom ipak odustao od razmjene. Ruski grad Šebekino, nekih osam kilometara od granice, u kojem je prije rata živjelo oko 40.000 ljudi, zatvoren je prije nego su krenule žurne evakuacije, a lokalno stanovništvo glasno se žalilo jer Moskva nije pokazala dovoljno simpatije za njihovu sudbinu.

Rat je došao Rusima na vrata

Kijev tvrdi da nema kontrolu nad ruskim gerilskim skupinama, ponavljajući ruske izjave o naoružanim skupinama koje su 2014. zauzele ukrajinsku regiju Donbas. Da stvar bude gora, Ukrajinci su na Twitteru – ne gubeći vrijeme – proglasili “Narodnu Republiku Bilhorod”, koristeći ukrajinski izgovor za Belgorod. Neki su se šalili da je 100 posto ruskih stanovnika regije već glasalo u referendumu za stvaranje republike, parodirajući rusko osnivanje dvije ilegalne paradržave u Donbasu. Ukrajinski hakeri provalili su u nekoliko lokalnih TV postaja i u eter pustili lošu imitaciju Putina koji najavljuje evakuaciju, vojnu mobilizaciju i proglašenje izvanredne situacije u Belgorodu i drugim ruskim pograničnim regijama. Istovremeno, dvije skupine boraca objavile su niz videa iz Rusije, obećavajući Rusima da će biti oslobođeni od Putinista.

Kad se to sagleda zajedno s napadom dronovima na Moskvu, jasno je da je rat Rusima došao na vrata. Ruske snage ne mogu okupirati Ukrajinu i istovremeno braniti Rusiju. Do incidenata je došlo u vrijeme kada je nervoza u Rusiji velika, budući da je njena ofenziva u Donbasu zapela, a Ukrajina je započela sa serijom probnih napada na istoku i jugu, napadajući ruske pozicije iza prvih linija novim oružjem sa Zapada dalekog dometa. Ukrajinci su također pojačali napade na naftne rafinerije, zračne piste i druge ključne mete duboko u ruskom teritoriju.

A Rusi se, čini se, raspadaju. Prvi dokaz za to je nevjerojatna eskalacija sukoba između šefa Wagnera, Jevgenija Prigožina, i ruskog ministarstva obrane. U nedjelju je Prigožin objavio video u kojem je prikazan ruski časnik – zapovjednik 72. mehanizirane brigade na istoku Ukrajine – kako ga, zarobljenog, ispituju plaćenici Wagnera. Zapovjednik je pred kamerom priznao da je svojim trupama naredio otvaranje vatre na jedinicu Wagnera. Rusi se međusobno napadaju, privatni plaćenici zarobljavaju visokopozicionirane časnike vojske vlastite zemlje… sve počinje nalikovati na zemlju u raspadu.

Čak i ako napadi dronovima na Moskvu i upadi preko granice ne budu ostavili velikog traga na opći tijek rata, psihološki efekt na Rusiju je katastrofalan. Atmosfera u propagandnim emisijama na državnoj televiziji dosad se kretala između veselog domoljublja i poziva na totalni genocid, a sada više podsjeća na defetizam. U programu na kanalu NTV koji je pod kontrolom Kremlja, glavna urednica RT-a Margarita Simonyan podsjetila je na događaje iz 1917., kada su rusku carsku vojsku do nogu porazili Nijemci i Austrijanci u Prvom svjetskom ratu. Nakon poraza, vojnici su se pobunili, a režim je pao. Na javnom forumu prvog lipnja, utjecajni član parlamenta iz Putinove stranke Ujedinjena Rusija, Konstantin Zatulin, neobično iskreno je pričao o svojim sumnjama u tijek rata, nazvavši ciljeve invazije “nerealnima.” Iz stranke je istog trena došla najava otvaranja istrage u njegove komentare i potencijalnog kažnjavanja Zatulina.

A gdje je Putin?

U cijeloj ovoj panici, neke članove ruske ekstremne nacionalističke desnice više ne usrećuje tek okrutno vrijeđanje ministra obrane Šojgua, načelnika glavnog stožera Gerazimova i ostalih visokih čelnika vojske. Sada su počeli napadati izravno samog Putina, optužujući ga za “neodlučnost.” Igor “Strelkov” Girkin, bivši plaćenik povezan s ruskim sigurnosnim službama, inače u odsutnosti osuđen od strane nizozemskog suda za ratne zločine, Putinu se na dnevnoj bazi ruga zbog slabog vodstva, a njegove objave na Telegramu prati više od 800.000 ljudi. Militantna ultranacionalistička skupina čiji je Girkin suosnivač, Klub bijesnih patriota, navodno je pod istragom zbog “diskreditiranja vojske” pod zakonom uvedenim u ožujku prošle godine kako bi se ušutkalo i ono malo nezavisnih glasova što je preostalo u zemlji. Ruske vlasti su u škripcu: ako pravno ne gone najglasnije kritičare ruskog vodstva, ispast će slabi, a to bi moglo otvoriti put za daljnju pobunu. No ako se ipak odluče na taj potez, riskiraju još veći bijes desničarskih nacionalista kojima je do rata stalo više nego samom Kremlju. Sve to u vrijeme kada su paravojne skupine poput Wagnera već sad u dugotrajnom sukobu s drugim vojnim frakcijama, a otvoreno se bune protiv ruskog vojnog zapovjedništva.

A gdje je Putin, dok se Rusi raspadaju? Na dan kada je napadnuta Moskva, u početku nije rekao ništa. Nije se izvanredno obratio naciji, a napad je spomenuo tek mnogo kasnije istog dana u brzinski organiziranom intervjuu na marginama konvencije kreativnih industrija na kojoj je bio. U svom tipičnom stilu, prvih sedam minuta je nepovezano pričao o civilizacijskim sukobima, NATO-vom približavanju i uobičajenim stvarima koje ga živciraju, a napad dronom je spomenuo tek nakratko, pohvalivši napore moskovske protuzračne obrane. Sljedećeg dana su stanovnici regije Belgorod uzalud čekali umirujuće riječi vođe nacije, dok je Putin na virtualnom sastanku s obiteljima lupetao o svom spavanju i ruskom Djedu Mrazu. Ni on, a ni glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov – kojeg zagriženi fanatici rata mrze zbog neodređenog odgovaranja na pitanja – nisu ništa konkretno rekli ni o jednom važnom događaju na fronti tog tjedna.

U Putinovom narativu o ratu – kojeg Rusi ne smiju nazvati ratom – nema prostora promašajima. Narativ nikada nije u obzir uzimao mogućnost da bi rat mogao ovoliko potrajati, da bi se Ukrajina mogla vratiti u ofenzivu, da bi dronovi mogli napadati Moskvu, a da bi ruski borci mogli tvrditi da oslobađaju ruski teritorij. Ova kriza nema presedana, a čini se da Putin – koji je za nju isključivo odgovoran – gubi kontrolu nad situacijom.