Šerbedžiji se više ne bježi u Ameriku!

Opet Šerbedžija! I ovog će ljeta, 24-put, (sic!), uživati na Brijunima, jednom od najljepših otoka na Jadranskom moru. Naime, nakon što se ova obitelj vratila u Hrvatsku, poslije završetka hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, pripale su im nezamislive počasti, kao da su bili „narodni heroji“. A kad je trebalo ostati i braniti Hrvatsku od velikosrpske agresije prvo su otišli u Srbiju, zatim u Sloveniju, dok su se na kraju doslovce sakrili od agresije u – Ameriku, gdje je ovaj glumac glumio veliku zvijezdu!.

Međutim, poput većine hrvatskih dramskih umjetnika, Rade je trebao  ostati, tim više što je bio i obvezan braniti  „svoju“ domovinu. Ali, pobjegao je. Kao zadnja kukavica! Je li tako bilo ili nije? Ostale su njegove kolege, ala Sven Lasta, Goran Višnjić, Leon Lučev, Žarko Potočnjak, Božidar Alić, Dragan Despot i niz drugih dramskih umjetnika…Hrvatsku su ostali braniti i hrvatski glazbenici i to na prvim crtama obrane poput Marka Perkovića-Thompsona, Dražena Zečića, Đuke Čaića…

Sve njih i te kako Hrvatska cijeni, iako nisu dobili ni vinograd, a kamoli otok!

Ok. I drugi su bježali, ali… nitko poput „velikog glumca“ i njegove obitelji nije toliko „naplatio“ dezerterstvo. Odmah po povratku, neki, koji su tada bili oko vlasti, ala  Zlatko Vitez, Ljuština  i slični, vrlo su se brzo angažirali i ovom umjetniku i njegovoj obitelji osigurali i „ptičjeg mlijeka“. Rade je na korištenje  dobio i raskošan stan u Rijeci, posao, ali i otok Mali Brijuni, kad mu već nisu mogli izgraditi zgradu za njegovo obiteljsko kazalište.

I tako, godine prolaze, političari dolaze i odlaze, a Rade i njegova obitelj već 24. godine drže u „okupaciji“ ovaj otok, koji inače nije dostupan posjetiteljima, osim na nekoliko sati onima koji tijekom ljeta posjećuju predstave i koncerte koje priređuje Šerbedžijin teatar.

Takvu privilegiju, takvu počast nema ni jedan dramski umjetnik na svijetu, da za malo novaca od države dobije na korištenje – otok, i to ne kakav god!

Čak ni stradalnici hrvatskog obrambenog Domovinskog rata nemaju na Jadranu svoj „kutak“, pa po čemu i zbog čega ga onda ima jedna obitelj koja nema baš nikakve veze sa stvaranjem hrvatske države, odnosno borbom protiv velikosrpskog agresora?

Za ovogodišnju sezonu kazališta Ulysses organizatori su od kraja srpnja do kraja kolovoza najavili bogat program, koji bi slobodno mogli nazvati i „kulturnim bratstvom i jedinstvom“. Prikazivat će se predstave sa Šerbedžijom u glavnoj ulozi, a koje kao redateljica potpisuje njegova supruga Lenka Udovički. Ponovno ćemo moći uživati u već tisuću puta izvedenoj monodrami Zijaha Sokolovića, (na početku rata u BiH otišao (pobjegao) u Austriju!), zatim nekim predstavama beogradskog teatra, a neće izostati ni predstave Bitef teatra i Regionalnog unija teatra. Sezonu će okončati  band iz Virovitice i na kraju već po tradiciji koncert će održati i Rade Šerbedžija, za kojeg ne znaš je li bolje pjeva ili recitira.

Nakon povratka u Hrvatsku, Šerbedžija i članovi njegove obitelji, svi od reda nekakvi umjetnici, koji nam se predstavljaju i kao nekakve moralne vertikale,  od države, koju navodno nisu željeli i ne žele dobili su sve. Čak i brodove Hrvatske ratne mornarice, koji su godinama prevozili posjetitelje od Fažane do Brijuna! Rade je, da komedija bude veća, primio i najveće hrvatsko priznanje za kulturu, Nagradu „Vladimir Nazor“, koju recimo mogu  sanjati mnogi i daleko veći dramski umjetnici i glazbenici i likovni umjetnici, od njega, a koji u vrijeme srpsko-crnogorske agresije nisu bili u Americi, već na nekom od bojišta, gdje su mogli izgubiti i glavu.

Inače, ovo je jedini hrvatski (?) teatar koji nema problema sa sponzorima. Zajedno sa Ministarstvom kulture i medija RH ima ih oko – 50!