Sjećanje na zločine u Dalj Planini: Komemoracija za ubijene mađarske civile
Na mjestu jednog od najmračnijih poglavlja Domovinskog rata, danas je dostojanstveno obilježena komemoracija u spomen na dvadeset nedužnih mađarskih civila iz Dalj Planine koje su 1991. i 1992. okrutno likvidirali pripadnici Srpske dobrovoljačke garde Željka Ražnatovića Arkana, uz potporu lokalnih srpskih struktura. Najmlađa žrtva imala je 17, a najstarija 70 godina…
Komemoracija je započela misnim slavljem u crkvi Svetog Stjepana, nakon čega je uslijedilo zajedničko prisjećanje i polaganje vijenaca na katoličkom groblju u Dalj Planini, gdje se nalazi spomenik podignut u čast ubijenim civilima. Ovaj čin sjećanja podsjetnik je na razmjere stradanja koje je ovo područje pretrpjelo u prvim ratnim godinama, kada su ubojstva, mučenja i nestanci bili svakodnevica, a mnoge žrtve i danas nisu pronađene.
Ubijeni civili : Asztalos Ivica (1964), Bence József (1925), Béres Pál (1927), Hegyi Janós (1951), Id. Kálózi Miklós (1952), Kálózi Antal (1929), Kundity Antal (1946), Palós Antal (1973), Id. Pap Ferenc ( 1937), Ifj. Pap Ferenc ( 1960), Pap Julianna (1941), Pap Mihály (1966), Rákin Natália ( 1970), Szabó János (1934), Szabó József (1922), Szénási István (1935), Szénási József (1967), Szénási Mária (1937) i Tót János (1950).
Ubojstva i nestanci pod Arkanovim zapovjedništvom
Dalj Planina i šire erdutsko područje u ranim su godinama rata bila poprišta brutalnih zločina nad hrvatskim i mađarskim civilima. Preko stotinu osoba s tog područja i danas se vode kao nestale. Prema podacima Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL), Arkanovi vojnici ubili su najmanje 52 osobe, a tijela mnogih od njih zapaljena su u Daljskoj planini kako bi se prikrili tragovi.
Za sustavne zločine počinjene u Erdutu i Dalj Planini – uključujući ubojstva, nezakonita zatočenja, mučenja i razaranja – Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) pravomoćno je 2021. godine osudio Jovicu Stanišića i Franka Simatovića na po 12 godina zatvora. Ostali ključni sudionici ratnih operacija na ovom području – Goran Hadžić, Slobodan Milošević i Željko Ražnatović Arkan – preminuli su prije izricanja presude.
Logori JNA, četnika i Arkanovih postrojbi: tisuće zatočenih, mnogi ubijeni i nestali
Kao i u mnogim okupiranim mjestima istočne Slavonije, i u Dalju je uspostavljena mreža logora pod kontrolom JNA i srpskih paravojnih postrojbi. Logori su bili smješteni u civilnim, gospodarskim i privatnim objektima, često u središtima sela.
Logori pod zapovjedništvom JNA bili su uspostavljeni u:
- zgradi Mjesnog odbora
- privatnoj kući Marinka Ivanovića
- privatnoj kući Zlatka Štrajbera
- skladištu željezničke postaje
- IPK mehaničkoj radionici
- tzv. „Žutoj kući“
Kroz te logore prošlo je oko tisuću zatočenika. Premlaćivanje, psihička tortura, iznuđivanje lažnih priznanja i odvođenja u nepoznato bili su svakodnevna praksa. Mnogi zatočenici više nikada nisu viđeni.
Paravojni logori pod Arkanovim zapovjedništvom funkcionirali su u:
- staroj zgradi Zadruge IPK
- staroj osnovnoj školi
- Ciglani Dalj
U poljoprivrednom dobru – zadruzi, gdje su smještani žene, djeca i starci – prošlo je čak 7.000 osoba. Zatočenici su odmah po dolasku opljačkani: oduzimani su im novac, nakit, satovi, dokumenti i odjeća. U pljački su, prema svjedočanstvima, sudjelovali pripadnici JNA, teritorijalne obrane, četničkih postrojbi te dio lokalnog stanovništva.
Nakon pljačke slijedili su prepoznavanja, batinanja i odvođenja. Mnogi su završili među stotinama nestalih i ubijenih u Dalju i Dalj Planini.
Logori su bili aktivni od 1. kolovoza 1991. do 1993. godine.
Komemoracija i poruke sjećanja
Ove godine počast žrtvama odali su zastupnik mađarske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru i predsjednik DZMH-a Róbert Jankovics, predstavnici Generalnog konzulata Mađarske u Osijeku, predstavnici Općine Erdut, vijeća mađarske nacionalne manjine te brojnih udruga i zajednica koje čuvaju sjećanja na stradanja civila u Domovinskom ratu.
Istaknuto je kako je sjećanje na žrtve nužno ne samo zbog pijeteta, nego i kao poruka budućim generacijama o razmjerima zločina počinjenih nad civilima, te kao poticaj za nastavak potrage za nestalima – jer bez njih, kako je naglašeno, “mir za obitelji još uvijek nije potpun”.
