Skrivena poruka Tramišak: To se nitko nije usudio reći, možemo samo zamisliti izraz lica premijera

Tramišak naravno nema političku snagu osobno ugroziti Plenkovićevu vladavinu, ali iza nje stoji značajan dio moćnog i promućurnog slavonskog HDZ-a

Nakon višegodišnjega stranačkog primirja opet se aktivira sukob unutar HDZ-a, logično baš u godini uoči parlamentarnih izbora, usred duge, čvrste i naizgled neurušive vladavine Andreja Plenkovića, političara koji je potisnuo ambicije i interese mnogih struja i pojedinaca u HDZ-u, ali ne samo to, nego je neutralizirao i većinu opozicije.

Svi su u HDZ-u svjesni kako se približava trenutak kad će i dalje snažan Plenković praktično osobno sastavljati izborne liste i tako odrediti političke sudbine mnogih među njima za godine koje slijede. Bilo pozitivno, bilo negativno.

Dio HDZ-a koji nije blizu "oltaru" počinje biti nestrpljiv i zbog toga spreman na bitno veće političke rizike nego prethodnih godina, dok im se još činila isplativom i dovoljnom kakva-takva unutarstranačka pogodba.

U tom kontekstu nervoze i približavanja izbora treba vagati efektnu i pomalo neočekivanu poruku smijenjene ministrice Tramišak: "HDZ je jak, mijenjali su se ministri, mijenjali su se i premijeri".

Mijenjali su se i premijeri? Ups. Kakav je izraz lica mogao imati premijer Plenković dok je gledao tako neobično hladan i sabran istup netom smijenjene ministrice regionalnog razvoja?

Osim toga Tramišak je izgovorila i ono što se nije usudio reći nijedan HDZ-ovac proteklih godina, a to je da premijer Plenković ne stvara i ne podržava timove nego osobno upravlja i strankom, i Vladom, i svim ministarstvima. Naravno, za sve ovo Tramišak je u ovoj fazi birala riječi pa se još ne nalazi u sferi laganog izbacivanja iz stranke. Ne znači da neće ući i u tu zonu.

Tramišak naravno nema političku snagu osobno ugroziti Plenkovićevu vladavinu, ali iza nje stoji značajan dio moćnog i promućurnog slavonskog HDZ-a bez čije privrženosti nema ravnoteže u stranci niti mira za bilo kojega stranačkog vođu, predsjednika ili premijera. Je li Plenković procijenio da sad još ima političke snage ući u taj očito neizbježan sukob ili ga iz nekog razloga jednostavno nije mogao izbjeći? Je li njegova ideja bila da je bolje u okršaj ući sad nego neposredno prije izbora? Ima li Plenković saveznike koji će mu osigurati da iz eventualnog sraza s, nazovimo je, Anušićevom strujom lako i brzo izađe kao pobjednik?

Indikativno je da je u isto vrijeme dok se rješava slavonske predstavnice u Vladi Plenković za nove ljude uzeo vječnog Branka Bačića, valjda najukorjenjenijeg diplomca tzv. duboke države i Šimu Erlića, mladog izdanka moćnoga zadarskog HDZ-a, čiji je patrijarh Kalmeta uvijek bio jedan od ključnih kumova svake HDZ-ove vladajuće piramide. Reklo bi se iz toga da se Plenković s ova dva kadrovska rješenja ili ustupka pokušao okružiti, zaštititi od očekivanog udara sa sjeveroistoka.

Slavonija u ovom trenutku prerasta iz dosadašnjeg izvorišta Plenkovićeve opozicije u mogući centar pobune protiv dugogodišnjeg vođe HDZ-a i Vlade. Taj bi proces mogao vratiti u žižu javnosti stranačku politiku i oporaviti dinamiku višestranačja, što je pod prioritetima velikih, izvanrednih kriza i njihova saniranja bilo godinama potisnuto u drugi plan.