SLIKA HRVATSKE: ODOGOVOR NA MOLITVU ZA ŽIVOT – ISTICANJE PORNOGRAFIJE NA JAVNIM MJESTIMA

Na javnim mjestima, u blizini katoličkih crkava u Zagrebu, pa i kod Kamenitih vrata gdje se svakodnevno okuplja veliki broj vjernika i turista, danas (27. rujna) pojavile su se uvredljive parole na račun Katoličke crkve i vjernika, ali uz njih i eksplicitne pornografske slike.

Policija još uvijek „ne zna“ tko ih je postavio, iako se to činilo usred bijela dana i na najprometnijim mjestima u gradu!?

Reakcija je to naših radikalnih ljevičarsko-liberalno-anarhističkih radikalnih skupina (za koje je jedan od uvjeta demokracije iskorjenjivanje Katoličke crkve i poništenje hrvatske države) na molitve za život koje se organiziraju kroz slijedećih 40 dana ispred hrvatskih bolnica u kojima se vrše pobačaji. Njima smeta sve što je normalno i prirodno, a pogotovu brak, obitelj i kršćanski sustav vrijednosti. Da, upravo tako, jer da je drugačije, ta opskurna sotonistička klika ne bi tako strasno jurišala na svetinje do kojih velika većina građana (pogotovu Hrvata) drži i smatra ih bitnim značajkama svoga identiteta, nego bi se za svoja uvjerenja borila na pristojan način i civilizirano.

Lov na katolike (i to samo katolike, ni jednu drugu konfesiju) u Hrvatskoj odavno je na djelu, baš kao da smo u vremenu Tita, Rankovića i Bakarića, a ne pri kraju drugoga desetljeća XXI stoljeća. Ono što su nekad činili njihovi ideološki prethodnici, djeca komunizma provode danas, samo drugačijim sredstvima – medijskim terorom i nasiljem nad zdravim razumom, pri čemu je sve „napredno“ i „progresivno“ osim onoga što je za Hrvatsku dobro, afirmativno i što predstavlja temelj njezinog identiteta, kulture, tradicije, povijesti.

Komu smetaju vjernici koji se mirno mole, bilo gdje, pa i ispred hrvatskih bolnica? Je li to zabranjeno i ako jeste kojim zakonom? Koliko je poznato, javno izražavanje vjerskog opredjeljenja spada u temeljno ljudsko pravo – za razliku od širenja mržnje, poziva na nasilje i lijepljenje skarednih pornografskih slika na javnim mjestima.

Tko ima pravo priječiti nama katolicima molitvu, i hoće li, primjerice, jednako tako reagirati ako musliman klanja na javnom mjestu, ili Židov, pravoslavac, adventist, baptist ili pripadnik bilo koje druge vjere izgovara svoju molitvu na nekom trgu ili u kojoj od ulica?

„Imamo pravo sa svojim tijelom činiti što nas je volja“ – poput papiga ponavljaju naše feministice, LGBTIQ aktivistice, nadobudne anarhistkinje, samozvane ljevičarke i liberalke, pogotovu one propalih i promašenih života koje nemaju obitelj i izgubljene su u vlastitim frustracijama što ih i goni na ulice i potiče na agresiju i netrpeljivost prema svemu što se razlikuje od njihovog svijeta i nakaradnog shvaćanja života i životnih vrijednosti.

Slažem se apsolutno s time da one imaju pravo sa sobom raditi što ih je volja – i ove nesretnice i izgubljene duše to jako dobro znaju (uostalom, one se koliko znam tako i ponašaju). No, kad se u embriju bilo koje žene začne život, ima li to biće, taj čovjek koji treba doći na svijet svoja prava?

Nema!?

Neka onda izvole otvoreno reći da to biće nema pravo na rođenje i postojanje i da ga imaju pravo ubiti! Neka donesu takav zakon kad se već smatraju gospodarima života i smrti!

Može li se i nakon začeća djeteta smatrati da je pravo na život tog nerođenog ljudskog bića u cijelosti stvar dobre volje žene koja ga nosi u svojoj utrobi i da ona s tim bićem može raditi što joj je volja? Je li i poslije začeća to samo „njezino tijelo“ ili i stanište novoga ljudskog života koji se mora poštivati i štititi?

Gdje su tu moral, etika i odgovornost prema ljudskom životu kao vrhunskoj vrijednosti?

Kod nas je u Hrvatskoj dopušteno praviti opskurne skaredne manifestacije u kojima „ugroženi“ LGBTIQ aktivisti skaču razgolićeni gradskim trgovima i ulicama, ližu se, miluju i ljube na javnim mjestima, nose parole na kojima se veličaju nemoral, blud, nastranosti i perverzija („Živjela perverzija!“ i sl.), oblače se u sotonističke kostime i pljuju na sve što nije u skladu s njihovim bolesnim poimanjem slobode i demokracije. I s njima se obično u kolonama nađu i „progresivni“ političari, te pokondirene tikve koje misle kako se suština ljudskog napretka svodi na parenje s jedinkama iste vrste – u čoporu i bez ograničenja.

U Hrvatskoj je dopušteno i javno isticati parole protiv Katoličke crkve i njezinih vjernika, pozivati na oskvrnuće i paljenje crkvi, vrijeđati osjećaje velike većine ovog naroda priređivanjem sotonskih rituala u kazalištima pod krinkom „kulture“ i „umjetničke slobode izražavanja“, u medijima se slobodno i do mile volje može pljuvati na katoličke svece i nazivati ih najpogrdnijim imenima, ali zabranjeno je moliti na javnim mjestima!

Hoćemo li uskoro morati svojim tijelima braniti katoličke crkve i zagrebačku Prvostolnicu od razjarenih „progresivaca“ – kako se to već godinama unatrag čini i Argentini, Francuskoj i nekim drugim zemljama?

Kakav je to sustav vrijednosti i kakva budućnost koju nam nude oni koji zagovaraju život u čoporu – seksualne slobode bez ikakvih ograničenja, život u zajednicama u kojima seksualno opći kad tko, kako i s kime želi, bez ikakvih ograda? Kakav je to sustav vrijednosti koji ne priznaje temeljne zakonitosti života, razlike u spolovima i rodovima i u kojemu manjina ima pravo nasiljem nametati svoju volju većini?

Je li to sloboda i demokracija ili neki novi totalitarizam koji se ni u čemu ne razlikuje od već viđenih inačica tog sustava – fašizma, nacizma i komunizma.

Možemo to zvati „crvenim fašizmom“, „totalitarizmom“, „fenimizmom“, „progresom“ ili kako je koga volja, ali jedno je sasvim sigurno: ta vrsta svjetonazora nema nikakve veze s ljudskom slobodom i demokracijom, nego upravo suprotno: uvodi nas u razdoblje jednoumlja, mraka i destrukcije.

Dekadencija i destrukcija nisu budućnost ovog svijeta, nego sumrak razuma i civilizacije i put ka njegovom uništenju.

Protiv toga se mi kršćani moramo boriti svim dopuštenim sredstvima, bez kompromisa, jer ne preostaje nam ništa drugo.

To je borba između dobra i zla; između kulture života i kulture smrti; između Boga i Sotone. Nas je Krist obvezao na borbu protiv zla – pa i molitvom. I to nam nitko ne može zabraniti, koliko god bio zatrovan mržnjom i nasiljem.

Ozakoniti ubojstvo nerođenog ljudskog bića samo zato što još nije došlo na svijet, jednako je ozakonjenju ubojstva rođenog djeteta.

U čemu je razlika?

Video: napadi na katolike u Argentini:

 

Zlatko Pinter/PDN