SLOVENSKA ZAMKA ZA HRVATSKI ULAZAK U SCHENGENSKU ZONU! Neće biti blokade, ali spominju se perfidniji planovi: Malo toga će se za Hrvate promijeniti

Na nedavno održanoj plenarnoj sjednici u Bruxellesu Europski parlament velikom većinom podržao je ulazak Hrvatske u schengenski prostor pa je sada za konačnu potvrdu našeg ulaska u Schengen nužna još samo odluka Vijeća Europske unije, što za premijera Andreja Plenkovića ne bi trebalo predstavljati neki značajniji problem. Zajedno s ulaskom u Schengen, premijer Plenković svoju europsku misiju Hrvatske završit će uvođenjem eura, odnosno ulaskom u eurozonu, za što naša zemlja, doduše, prema tvrdnjama brojnih stručnjaka, nije spremna.

Bila spremna ili ne, Plenković je svoje ciljeve zacrtao i spreman ih je realizirati po svaku cijenu, iako se hrvatski građani već sada bore s inflacijom i rastom cijena prehrambenih i raznih drugih proizvoda nužnih za egzistenciju. Novi rast cijena Hrvate bi mogao dočekati s uvođenjem eura, koji nam stiže paralelno s recesijom koja bi za našu zemlju mogla biti dugotrajna i neugodna, jer koliko god da je ulazak u Schengen veliki uspjeh za koji Plenkoviću treba skinuti kapu, toliko je Hrvatska zemlja u kojoj u dva Plenkovićeva mandata nije provedena ni jedna opsežna i ozbiljna reforma.

Pod utegom afera

Plenkoviću se ne može osporiti da je na polju vanjske politike, posebice one koja se odnosi na pozicioniranje na europskoj političkoj sceni, uspješan političar, no to narodu ovdje u zemlji nije dovoljno. Ovdje u Hrvatskoj Plenkovića se sve glasnije naziva prodavateljem nacionalnih interesa. Tu etiketu lijepe mu i predsjednik Zoran Milanović i oporbeni saborski zastupnici koji se s razlogom pitaju je li i što je Plenković znao o zbivanjima u INA-i iz koje su se milijuni izvlačili preko plina. INA je rupa bez dna, prepuna afera, ali i državna tvrtka kojoj je potrebna ozbiljna rekonstrukcija koja se s novom upravom neće dogoditi jer u Hrvatskoj za tako ozbiljne zahvate ni na kojoj razini ne postoji politička volja. Ono što je Plenković učinio kada je iz INA-e ispratio donedavnu upravu samo je mazanje očiju naivnom dijelu javnosti i borba za oporavak vlastitog rejtinga, za ozbiljnije zahvate potrebniji su i ozbiljniji koraci koje Plenković nije napravio.

Nije Plenković sjeo ni pred Antikorupcijsko vijeće kako bi progovorio o neugodnim pitanjima koja se odnose na gašenje sisačke rafinerije, ali i na transfer hrvatske nafte Mađarskoj, što također graniči s izdajom nacionalnih interesa, a o čemu se premijer ne očituje premda se dobro zna da iza onog famoznog memoranduma kojim je taj posao dopušten stoji njegov bivši ministar Tomislav Ćorić, koji je u međuvremenu dogurao do pozicije viceguvernera. Niz Plenkovićevih bivših ministara pao je pod utegom vlastitih afera, a niz lokalnih dužnosnika iz njegova HDZ-a i zbog janjetine na račun hrvatske sirotinje koja se raselila širom svijeta dok se ovdje u domovini svi busaju u prsa demografskom politikom. O kakvoj demografskoj politici govorimo u zemlji u kojoj se ni najstariji stanovnici ne sjećaju kada je izgrađena posljednja bolnica, teško je reći, no mi, unatoč tomu, ovih dana svjedočimo Beroševoj reformi zdravstva, i to opet u državi u kojoj su se medicinske sestre i liječnici razbježali širom svijeta tražeći bolje uvjete, što se ne odnosi samo na plaće nego i na mogućnost napredovanja bez stranačke iskaznice, o čemu su ovih dana progovarali mladi liječnici prosvjedujući pod Beroševim prozorima.

Punjenje uhljeba

Godinama prosvjeduju i oni koje je na neki način oštetilo hrvatsko pravosuđe, no ni na tom polju ne postoji reforma, Mladen Bajić i u ovoj je modernoj Plenkovićevoj eri isti onaj stari lisac koji u pravosuđu vuče sve konce, dok je njegov paravan glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek. U njezinim je ladicama europski tužitelj pronašao zatrtu dokumentaciju koja se odnosi na istragu protiv Plenkovićeve prijateljice Gabrijele Žalac koja je mešetarila novcem iz europskih fondova namještajući poslove podobnim, a ne sposobnim tipovima, baš kao što je to činio obespravljeni Srbin Boris Milošević koji je zbog toga ispraćen iz Vlade, ali ne i iz sabornice jer mu takvo što dopušta naše apsurdno izborno zakonodavstvo koje nije ništa manje osakaćeno od onoga u susjednoj Bosni i Hercegovini, gdje Hrvati i dalje za svojeg predstavnika imaju Željka Komšića premda se Plenković sa svojim ministrima busao u prsa pričom o tome kako se na pravome mjestu bori za prava hrvatskog naroda u BiH. Borio se Plenković svim snagama i za europska sredstva kojima su se trebala obnavljati potresom porušena područja, milijuni iz europske blagajne navodno su čak i stigli, ali ih sirotinja u kontejnerima po Banovini još nije imala prilike vidjeti ni u kojem obliku. Obnova stoji u mjestu, a ni obrana nam nije u ništa boljem stanju. Da bismo zadovoljili Plenkovićeve apetite i potrebe, naručili smo francuske letjelice i time u Francuzima pronašli svoje strateške partnere premda je poznato da su oni uvijek bili skloniji našim susjedima iz Srbije, s kojima i danas imamo mnogo neriješenih pitanja.

Sve u svemu, Plenkoviću na domaćem polju jednostavno ne ide, Hrvatska je država u kojoj funkcionira samo popunjavanje državnog aparata, koji također vapi za reformama koje se nikada nisu dogodile premda su navedene u HDZ-ovu predizbornom programu, uhljebima. Tamo se, doduše, spominju i brodogradilišta koja su šaptom pala, propala je i poljoprivreda, a resorna ministrica Marija Vučković drhti od kaznene prijave koja je protiv nje podnesena zbog pogodovanja braći Pivac.

Perfidni planovi

Komu se pogodovalo kod sloma Agrokora, nije poznato, no zato je poznato da je Plenković iz svoje prošle vlade ispratio ministricu Martinu Dalić kako bi se zaštitio od afere Borg i predstavnika te skupine zbog koje danas imamo slučaj šeika koji šuruje s Rusima i kupuje Fortenovu, a skupa s njom i nacionalno blago, odnosno poljoprivredno zemljište za koje ionako nikada nitko nije mario. Nitko ne mari ni za priče o skorašnjoj prodaji Podravke, što malo koga u Vladi zanima sada kada je Plenković namirio sindikate i spriječio masovni prosvjed nezadovoljnih građana, koji zaboravljaju da se ne mešetari samo našom sadašnjošću nego i budućnošću preko mirovinskih fondova. Plenković tako, dakle, s promašenim ministrima i bez reformi gura glavu u pijesak i, svjesno ili ne, izdaje nacionalne interese, ali zato ulazimo u schengenski prostor, za što smo ispunili sve kriterije i više ne postoji prepreka za punopravno članstvo u tom prostoru bez unutarnjih granica.

Inače je uloga Europskog parlamenta u ovom procesu odlučivanja isključivo savjetodavna, ali prema pravilima postupka, Vijeće, odnosno države članice, moraju zatražiti mišljenje od Parlamenta koje za njega nije obvezujuće premda je dobro da ono bude pozitivno. Iako se spekuliralo da bi Slovenija mogla kočiti hrvatski ulazak u schengensku zonu, oni zasad nemaju ništa protiv toga, no prema pisanju ljubljanskog Dela, moglo bi se reći da oni imaju nešto perfidnije planove. Naime, slovenska vlada ne planira nam blokirati ulazak u Schengen u prosincu, kada će o tome odlučivati ministri unutarnjih poslova, jer su, kako se naglašava, to i slovenski interesi.

Pozivajući se na pouzdane izvore, u ovom mediju navode da Vlada namjerava prihvatiti jednostranu izjavu da Hrvatska ulaskom u schengenski prostor prihvaća arbitražnu presudu koju je kompromitirala slovenska strana. Bivši slovenski veleposlanik u Hrvatskoj Vojko Volk, koji je ujedno i vanjskopolitički savjetnik slovenskog premijera Roberta Goloba, nedavno je izjavio da Hrvatska ulaskom u Schengen pravno gledano priznaje granice države koje su članice toga prostora, iz čega je zaključio da Hrvatska time priznaje i arbitražnu odluku. Stručnjak za pravo EU-a s fakulteta za državne i europske studije, dr. Matej Avbelj, u Delu je objasnio da će naša zemlja vjerojatno nakon slovenske izjave donijeti i onu vlastitu, ali da su one po pravu EU-a bespredmetne i da je njihov učinak na arbitražnu presudu ništavan.

Pritom Avbelj smatra da je arbitražna presuda ipak valjana premda je donesena bez hrvatskog suca. I stručnjakinja za europsko pravo s Pravnog fakulteta u Mariboru, dr. Janja Hojnik, smatra da jednostrana izjava ne može imati prirodu međunarodnog sporazuma, niti bi i na koji način ona obvezala Hrvatsku te stoga ne može ni biti dio pravnog sustava EU-a. Podsjetila je i da bi blokada Hrvatske štetila slovenskom međunarodnom ugledu te da je i tijekom nedavnog gostovanja u Zagrebu predsjednica američkog Kongresa Nancy Pelosi rekla da SAD podržava hrvatski ulazak u Schengen, uz napomenu da Slovenija pamti kakve je negativne posljedice već imala pri pokušaju blokade hrvatskog ulaska u NATO. Delo pak zaključuje da bi Slovenija trebala prihvatiti ulazak Hrvatske u schengensku zonu, ali dodaju da postoji mogućnost da se odmah nakon toga uvede kontrola na granici zbog migracija, pozivajući se na model koji na slovenskoj granici koristi Austrija.

Ništa novo

Upitno je, dakle, hoće li Hrvatska ulaskom u Schengen doživjeti potpuno ukidanje granica između zemalja koje nas okružuju s europske strane granice, ali će zato granice Hrvatske s BiH, Srbijom i Crnom Gorom postati vanjske granice, što i nije neka novost. Za putovanja u bilo koje zemlje EU-a neće biti potrebna putovnica, no i to zapravo nije ništa novo premda je ulazak u Schengen u Plenkovićevim redovima predstavljen kao revolucija, što možda na njegovom europskom planu i jest, no za Hrvatsku se ne mijenja gotovo ništa, posebice ako Slovenci zadrže kontrolu na svojim granicama.