Šola: Superliga je doista svinjarija, ali…

Pohlepa je tako jaka, sve ljudske vrijednosti isparavaju. Ovo su riječi, pune pozivanja na moral, koje je izgovorio Čeferin, šef UEFA-e nakon najave osnivanja Superlige. Njemu se istim moralizirajućim tonom pridružio i šef FIFA-e Infantino, piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.

Rabiti moralne ili, točnije, moralizirajuće argumente u jednoj industriji, pardon, sportu, nogometu, gdje je logika pohlepe odavno duboko nagrizla duh ove plemenite igre nastale od i za sirotinju, imalo bi smisla kada bi se FIFA ili UEFA vodile drugačijim „vrijednostima“ od Florentina Pereza koji je nakon stotinu godina, kao veliki katolik, skinuo križ s grba Reala za šaku prljavih sponzorskih petrodolara. Superliga je doista svinjarija, i dobro da je (za sada!) pala, ali…

Bit će 4000 mrtvih

I Čeferin i Infantino te njihov protest pili bi vodu kada bi jednake (moralne) kriterije primijenili i na svoje institucije, opterećene pohlepom, ništa manje nego Perez i ekipa. Samo su manje ogrezli nakon Platinija &co.

Prvo, Katar je jedan od najvećih financijera terorizma u svijetu. U izvješću State Departmenta, osvrćući se na mjere koje je Katar poduzeo kako bi ograničio financiranje terorističkih skupina koje režu glave i nedužnim ljudima na ulicama Zapada, čitamo: „Unatoč tim naporima, entiteti i pojedinci u Kataru i dalje su izvor financijske potpore terorizmu i ekstremističkim i nasilnim skupinama, posebno podružnicama Al Qaede, poput Fronta Al Nusra“ (danas Tahrir al Sham, I.Š.).

Drugo, a tiče se samog nogometa. Kada je počela izgradnja infrastrukture za svjetsko nogometno prvenstvo u Kataru, na te nogometne objekte pijanih katarskih milijardera, na kojima će igrati i države članice UEFA-e i FIFA-e kojima su Infantino i Čeferin na čelu, uvezeno je oko 30 tisuća radnika, teške sirotinje, mahom iz Indije, Nepala i Bangladeša. Mnogi od njih su bez papira, nemaju nikakve zaštite, ni pravne ni tehničke, imaju status robova.

Broj smrtnih slučajeva na nogometnim gradilištima i dalje raste, a procjenjuje se da će do kraja radova broj umrlih dosegnuti 4 tisuće.

Svaki sport, pa i nogomet, ima pravo širiti svoj biznis, ali ne, doslovno ili metaforički, preko leševa.

Treće, a o tome je pisala islamska disidentica Suad Sbai, ne samo da strani radnici tamo imaju status stvari, robova, već i katarske žene koje, i bez COVID-a, odavno žive u karanteni svog muškog tutora.

Žene ne mogu slobodno putovati bez odobrenja muškarca, ne mogu samostalno donositi odluke o braku, nemaju pravo na skrbništvo nad djecom. Ženama je također uskraćeno pravo nasljedstva i mogu se udati samo ako muški skrbnik to odobri. Što se tiče razvoda, muškarci imaju jednostrano pravo na razvod, dok žene mogu ići na sud tražiti razdvajanje, ali samo u ograničenim slučajevima.

Eto, takav Katar je dobio Svjetsko nogometno prvenstvo, takav Katar ubija sirotinju na gradilištima stadiona, klima je takva da, kada prvenstvo počne u vremenu u kojem nikada nije igrano, nogometaši će vući jezike po terenu. A FIFA i UEFA prešutno taj „moral“ podržavaju, ali Superligu i njezin „moral“ ne.

Zato ne vidim razloga da Katar uskoro ne dobije i organizaciju Olimpijskih igara. Zimskih, dakako, zbog moralnih i antipohlepnih razloga.

Da, Infantino i Čeferin imaju pravo kada ovaj kaže: „Pohlepa je tako jaka, sve ljudske vrijednosti isparavaju.“ Osim u Kataru, FIFA-i i UEFA-i, piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.