Srbi i Hrvati bi po prvi put mogli zajedno stradati: Kaos prijeti od 9. listopada u 6 sati

Sjedinjene Američke Države još su jednom stisnule pauzu na sankcije protiv Naftne industrije Srbije (NIS), tvrtke pod većinskom ruskom kontrolom, pa će ona moći normalno poslovati do 8. listopada 2025. godine. No, sadašnja dozvola istječe već u srijedu, a srpski predsjednik Aleksandar Vučić otvoreno je priznao da rješenja još nema.

Iako na prvi pogled izgleda kao tehničko pitanje, odluka iz Washingtona dio je složene geopolitičke i energetske dinamike u kojoj se prepliću američki pritisci, ruski interesi i strateška ovisnost regije o ključnim energetskim tokovima. NIS, naime, sirovu naftu uvozi preko hrvatske tvrtke Jadranski naftovod (JANAF) i terminala u Omišlju, a nakon što je 2022. stupio na snagu europski embargo na rusku naftu, kompanija tvrdi da koristi alternativne izvore iz Iraka, Kazahstana i Egipta.

Problem je, ipak, što je NIS i dalje u ruskom vlasništvu, a ovisi o hrvatskoj državnoj infrastrukturi. Taj spoj Moskve, Beograda i Zagreba čini cijeli aranžman izrazito osjetljivim pa bi tako, ako Amerikanci promijene stav i odluče povući licencu, posljedice osjetile i Srbija i Hrvatska. Beograd bi mogao ostati bez nafte, dok bi Zagreb izgubio značajan prihod od njezina tranzita. Koliko je NIS zapravo ranjiv, što sve stoji iza američkih odgoda i gdje se u svemu tome nalazi Hrvatska, za Dnevno.hr objašnjava Ivan Brodić, energetski analitičar i urednik portala Energypress.net.

Opasna situacija za Srbiju i Hrvatsku

Prema Brodiću, američke sankcije predstavljaju “izrazito opasan” rizik za NIS. Rafinerija u Pančevu ovisi o stabilnom uvozu nafte, a alternativni putovi – poput onih iz Rumunjske ili Grčke – logistički su zahtjevni i skuplji. “Rafinerija bez nafte ne može raditi, a alternativnih dobavnih pravaca praktički nema. Situacija je strateški osjetljiva”, ističe stručnjak.

Ako sankcije stupe na snagu – prema neslužbenim informacijama portala Nova.rs, to bi moglo biti već 9. listopada u 6 sati ujutro – Srbija bi se suočila s akutnim problemima. “Skladišta u Smederevu i drugim lokacijama mogu pokriti tek dio potražnje. U slučaju prekida opskrbe, Beograd bi bio u nezavidnoj situaciji, jer ne postoji druga tvrtka koja može tako opskrbiti tržište”, kaže Brodić. U prijevodu, građani Srbije mogli bi osjetiti nestašice derivata, što bi dovelo do porasta cijena i poremećaja u gospodarstvu.

Posljedice ne bi bile ograničene na Srbiju. Naime, hrvatski JANAF izgubio bi ključni tranzitni posao koji mu predstavlja više od trećine prihoda. “Za JANAF je situacija opasna jer je povijesno vezan za NIS. Prekid tranzita nafte u Srbiju smanjuje prihode JANAF-u, što direktno utječe na hrvatski proračun”, objašnjava Brodić. Dodaje i da regija funkcionira kao povezani sustav: poremećaji u Srbiji mogli bi podignuti cijene goriva u Hrvatskoj i susjednim zemljama, uključujući tržišta na kojima djeluju INA i MOL: “Cijela situacija je prilično nezavidna.”

Problematična vlasnička struktura

Glavni razlog zbog kojeg su Sjedinjene Države uvele sankcije Naftnoj industriji Srbije leži u njezinoj vlasničkoj strukturi. Srbijanska vlada još je 2008. prodala NIS ruskom Gazprom Neftu, a danas Gazprom Neft i Gazprom zajedno drže 56,14 posto udjela, dok država Srbija posjeduje 29,87 posto. Nedavno je tek Gazprom prenio 11,3 posto svojih dionica na tvrtku Intelligence iz Sankt Petersburga, koja nije pod američkim sankcijama, dok udio Gazprom Nefta iznosi 44,84 posto.

S Amerikancima po tom pitanju šale nema. Pomoćnik američkog državnog tajnika za europska i euroazijska pitanja, James O’Brien, nedavno je naglasio da bi poslovanje NIS-a pod američkim sankcijama bilo prihvatljivo jedino ako udio ruskog vlasništva u tvrtki bude – nula. “Pitanje je, međutim, želi li Gazprom prodati dio udjela. Prebacili su 11 posto na tvrtku Intelligence koja nije pod sankcijama, no njen vlasnik Gazprom pod sankcijama jest. To pokazuje da su možda spremni prodati barem taj udio, što bi moglo olakšati situaciju”, kaže Brodić, s kojim smo razgovarali i o mogućim kupcima NIS-a.

“Spominju se europski i bliskoistočni fondovi, ali to su zasad samo spekulacije. MOL se često spominje kao mogući kandidat, no ulazak na to tržište zahtijevao bi prodaju dijela benzinskih crpki u Hrvatskoj ili drugim zemljama zbog regulatornih ograničenja i prevelike akumulacije tržišta. U igri su i fondovi iz Dubaija i Slovačke, kao i hrvatske logističke kompanije, no sve to graniči s teorijama zavjere”, navodi naš sugovornik.

Ključan dogovor s MOL-om

Kratkoročno rješenje, prema Brodiću, nije izvjesno: “Bez prestanka sukoba u Ukrajini ili bez spremnosti Gazproma da proda veći udio od sadašnjih 11 posto, teško je očekivati brzo rješenje. Srednjoročno je moguće dogovoriti neku vrstu ugovora o skladištenju i transportu nafte, što bi smanjilo gubitke za JANAF i stabiliziralo situaciju u regiji.”

Za JANAF situacija ipak nije potpuno crna, napominje stručnjak. Naime, premijer Andrej Plenković i ministar gospodarstva Ante Šušnjar potvrdili su u utorak da su predstavnici JANAF-a i MOL-a spremni na konstruktivne pregovore o skladištenju i transportu nafte, a Brodić ističe da bi takav dogovor mogao JANAF-u nadoknaditi gubitke povezane s NIS-om.

„Sva trenutna prepucavanja između JANAF-a, MOL-a i političkih predstavnika zapravo se svode na cjenkanje oko dugoročnog ugovora o skladištenju i transportu nafte iz Omišlja. Po mojim procjenama, situacija će se razriješiti za nekoliko mjeseci i dovesti do srednjoročnog dogovora. To bi JANAF-u omogućilo da značajnije ublaži gubitke koji se stalno javljaju zbog ovisnosti o NIS-u, čak i ako se trenutna licenca za NIS produži“, objašnjava Brodić.

Podsjetimo, krajem godine istječe aktualni ugovor Jadranskog naftovoda i MOL-a. Prema njemu, hrvatska tvrtka do kraja prosinca transportira prema Mađarskoj 2,1 milijun tona nafte, dok se skladištenje odvija u terminalima u Omišlju na otoku Krku i u Sisku, s trajanjem ugovora do kraja 2027. godine.

Sada je u planu i novi ugovor, koji je posljednjih dana izazvao oštru retoriku između premijera Andreja Plenkovića i mađarskog kolege Viktora Orbana, koji je Hrvatsku optužio da želi profitirati na ratu u Ukrajini. No situacija se brzo mijenja. Čini se da međunarodni pritisci i pregovori donose pomake te će predstavnici MOL-a uskoro doputovati u Zagreb na razgovore s JANAF-om. Cilj je dogovoriti uvoz nafte putem hrvatskog naftovoda umjesto dosadašnjih isporuka iz Rusije, pri čemu će ključna tema biti cijena transporta.

„Mogu podijeliti s hrvatskom javnošću da je JANAF poslao formalnu ponudu MOL grupi kako bi pokrio sve njihove preradbene kapacitete“, istaknuo je Vladislav Veselica iz JANAF-a. Preciznije, dvije MOL-ove rafinerije imaju ukupni kapacitet od oko 13 milijuna tona sirove nafte, a JANAF tvrdi da je u mogućnosti transportirati cijelu količinu prema tim destinacijama.

Spomenimo i da je JANAF u prvih šest mjeseci 2025. ostvario ukupne prihode od 69 milijuna eura, što je 2,5% više nego u istom razdoblju prošle godine, dok je neto dobit porasla 7,5%, na 27 milijuna eura. Najveći klijent hrvatske tvrtke i dalje je Naftna industrija Srbije, s kojom je u siječnju prošle godine sklopljen ugovor o transportu 10 milijuna tona nafte do prosinca 2026. godine.