Srbi su mislili da će Dubrovnik pasti za dva dana: Pogledajte dokument iz Domovinskog rata
Dubrovački kraj danas se prisjeća 34. obljetnice početka srpsko-crnogorske agresije na grad i jug Hrvatske u Domovinskom ratu. Tog 1. listopada 1991. godine, u šest sati ujutro, više od 13 tisuća pripadnika Jugoslavenske narodne armije, uz potporu rezervista iz Srbije i Crne Gore, napalo je Dubrovnik i šire područje s kopna, mora i iz zraka.
Prema povijesnim podacima, u agresorskim snagama sudjelovali su pripadnici užičkog, podgoričkog i mostarskog korpusa, 9. Vojno-pomorskog sektora Boka, kao i ratno zrakoplovstvo. U napadu je korišteno više od 120 teških topničkih oruđa, oko 100 tenkova te pedesetak oklopnih transportera.
Već prvog dana Dubrovnik je ostao bez struje i vode. Agresor je bombardirao Centar za obavješćivanje te repetitor i relej na Srđu, čime su prekinute telefonske i oštećene radijske veze. Prve granate ispaljene iz topova JNA pale su na Bosanku, brdo Srđ i Mokošicu, a stanovnici grada suočili su se s prvom informativnom i infrastrukturnom blokadom.
Foto: Privatna arhiva‘Trajat će dva-tri dana’
U prvom tjednu listopada život je izgubilo 27 dubrovačkih branitelja i civila, a stotinu ih je ranjeno. Jedan od tadašnjih dragovoljaca se prisjetio tih dana.
“Iako smo svi znali da je rat neizbježan, nismo mogli znati da će se to dogoditi baš toga dana. Ja sam, recimo, krenuo na posao kao i uvijek, a onda je započelo raketiranje Srđa…”, opisuje i dodaje: “Oni su mislili da će nas ‘odraditi’ u roku od dva do tri dana. Mi nismo tako mislili”, kaže prilažući dokument sa oznakom “vojne tajne” naslovljen na Blagoja Adžića u kojem se navodi kako će operacija u Dubrovniku biti okončana za “dva-tri dana”.
Iako je JNA imala golemu prednost u ljudstvu i tehnici, računala je bez odlučnosti i otpora stanovnika Dubrovnika. Mnogi su bili obični ljudi koji su preko noći postali branitelji
“Toga jutra sam odustao od odlaska na posao i odmah se uputio u ured za obranu. Odmah sam se stavio na raspolaganje. Rekao sam im ‘dajte mi nešto, bilo što’, misleći na oružje. Međutim, otpravili su me kući ali su me onda ipak naknadno pozvali i rekli da se hitno javim. Onoga trenutka kada sam zadužio ‘tandžaru’, za mene je započeo rat”.
Foto: Privatna arhiva
‘Dočekao nas je izrešetan kombi’
Branitelji su se uputili prema Konavlima, gdje su se slabo naoružani našli u gotovo bezizlaznoj situaciji: “Tamo nas je dočekao izrešetan kombi. Tako slabo naoružani našli smo se u vrlo nezgodnoj poziciji jer smo očekivali da će nas dočekati mještani. Ali nikoga nije bilo osim mirisa rata i smrti. Strah sam osjećao sve dok iznad nije proletjela granata i zabila se u brdo. Tada je nestala panika i neizvjesnost, a započelo vatreno krštenje koje se nastavilo i drugog dana”.
Na gotovo stotinu kilometara bojišnice bilo je tek 700 do 750 branitelja. Unatoč brojčanoj slabosti, pokazali su iznimnu hrabrost i odlučnost. Žao mu je, dodaje, što su prilično samozatajni, a o obrani grada nerado govore u javnosti.
U mjesecima koji su uslijedili na Dubrovnik je palo više od pet tisuća projektila, a najteži napad dogodio se 6. prosinca, kada je samo na povijesnu jezgru palo više od 600 granata. Uništeni su kulturni spomenici, devet zgrada potpuno je izgorjelo, a 461 ih je teško oštećena. Granate su pogodile i Stradun. Tijekom cijele agresije poginula su 184 branitelja i 92 civila, ranjeno je više od 1500 osoba, a tisuće su bile prognane i zatočene. Spaljeno je više od dvije tisuće kuća, među njima i gotovo pet stoljeća star Arboretum u Trstenom. Bez doma je ostalo 7771 stanovnik, dok je ono što nije razoreno bilo je opljačkano.
Izvor:Dnevno.hr
Autor: Snježana Vučković/Foto: snimka zaslona/YouTube
