SRETAN ROĐENDAN ‘UBOJICI TENKOVA’: Preciznost Andrije Andabaka zadivila je hrvatski vojni vrh
Na današnji dan (09. rujna 1956.) u Splitu rođen je jedan od najvećih heroja Domovinskog rata – Andrija Andabak. Andrija je odrastao u Nuštru u kojem je završio osnovnu školu, dok je srednju Tehničku školu Ruđera Boškovića pohađao u Vinkovcima.
S Nadom Čović je 1980. godine zasnovao obitelj, godinu nakon toga zaposlio se u vukovarskom Vupiku te sa suprugom i dva sina nastavio život u Nuštru kojeg će ubrzo herojski i srčano braniti od neprijatelja.
Rukovati s protuoklopnim naoružanjem, Andrija Andabak naučio je kao ročnik JNA u Makedoniji, gdje je radio s raketama 9M14 Maljutka. Kad je počeo Domovinski rat, prijavio se kao dragovoljac i već je 28. rujna 1991. uništio prvo oklopno vozilo. Ubrzo nakon toga postalo je jasno kako je riječ o nevjerojatno hrabrom i preciznom vojniku koji bi iznimno rijetko promašio metu. Njegovi suborci prozvali su ga “lovcem na tenkove”…
Uništio 30 tenkova
Usporio je neprijateljsko napredovanje na Nuštar uništivši dva tenka, a nakon 15 uništenih oklopnih ciljeva priče o njegovoj vojnoj spretnosti i sjajnim rezultatima na bojišnici dolaze do tadašnjeg hrvatskog vojnog vrha. Zbog svojih uspjeha postao je slavan i pozvan je čak i u Banske dvore kod predsjednika Franje Tuđmana, gdje su ga ugostili i generali Anton Tus i Janko Bobetko.
Nastavio je s uspjesima u uništavanju tenkova, tako da je 10. travnja 1992. godine uništio već svoj 31. cilj – tenk tipa M-55. Poginuo je na 07. srpnja 1992. u Bosanskoj Posavini, prethodno uništivši i 32. cilj – tenk tipa T-84.
Andrija Andabak ukupno je uništio 32 oklopna cilja, od čega čak 30 tenkova (14 tipa T-84 i 16 tipa M-55), jedno borbeno vozilo pješaštva i jedan oklopni transporter. Posmrtno je unaprijeđen u čin pukovnika. Odlikovan je Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, te Spomenicom Domovinskog rata. Danas se hrvatskim vojnicima dodjeljuje priznanje “Andrija Andabak” ako uspiju uništiti tri oklopna cilja ili više.
