SRPSKI FILM “OLUJA” VELIČA UBOJICU ČETVERO NEDUŽNIH CIVILA, pijanca i propalicu koji se godinama skrivao na Banovini nakon pada Krajine
Nakon serije “Ravna gora” koja je na RTS-u objavljena 2013. i 2014. godine, kojoj je režiser osvjedočeni četnik i poluuspješni glumac Radoš Bajić, mislili smo da je tu došao kraj revidiranju povijesti iz srpske filmske perspektive, piše Slobodna Dalmacija
Sada Srbi idu korak dalje i snimaju film “Oluja” režisera Miloša Radunovića, u kojem se veliča uloga Živka Koraća, notornog pijanice i osvjedočenog četnika iz Velikog Šušnjara, koji se nije htio predati nakon “Oluje” nego je pet godina lunjao naoružan po Banovini te je u tom razdoblju ubio četvero nedužnih hrvatski građana, dok nije počinio samoubojstvo na srpsku Novu godini 2001. godine okružen hrvatskim policajcima.
U Hrvatskoj se ne bi ni znalo da se snima film o Koraću, da na jednom setu na Tari na sjeveru Crne Gore (gdje se dio serije snima) s litice nije pao filmski radnik i poginuo. Glavnu ulogu u filmu igra Jovo Maksić koji je imao 23 godine kada je 1995. iz Knina u koloni srpskih izbjeglica pobjegao za Beograd.
Korać je seriju svojih zločina nakon “Oluje” počeo ubojstvom hrvatskog branitelja Stjepana Banića, koji je donosio hranu njegovoj baki Sofiji, nemajući pojma da ona gotovo godinu dana na tavanu skriva svog naoružanog unuka. Nakon što je došlo do slučajnog susreta, Korać je ubio dobronamjernog Banića, odjenuo uniformu Vojske RSK i otisnuo se u šumu.
Kako se Korać skrivao toliko dugo od hrvatskih vlasti nije ni do danas jasno (ne bojte se, to će razjasniti film), ali s njim susret nisu mogli izbjeći Gordan i Vjekoslava Škrtić, zagrebački bračni par koji se doselio u te krajeve kako bi se bavili stočarstvom. Korać ih je ubio u vrletima Zrinske gore kada su na njega naišli tražeći odbjeglu ovcu iz stada. Lovca Stipu Jurića je ubio kada je ovaj slučajno nabasao na njegovu kolibu.
Koraćevu su nastambu slučajno otkrili lovci koji su nabasali na nju loveći veprove, i pozvali policiju, te se oko njega počeo stezati obruč. Nije se htio predati nego je aktivirao ručnu bombu koja mu je raznijela utrobu. Bio je to kraj banijskom četniku koji se pet godina nakon Oluje skrivao po šumama i koji je tijekom svoje krvave hajdučije pobio četvero nevinih hrvatskih civila.
Korać nije nanosio zlo samo Hrvatima. Kao prgav čovjek i alkoholičar, sredinom lipnja 1994. za vrijeme okupacije Banovine s više metaka iz automatske puške pucao je na svog kolegu iz četničke postrojbe, zastavnika Dragana Ljubišića kojeg je pogodio s nekoliko metaka, ali proces protiv njega nikada nije okončan.
Za Srbe je Korać, naravno, heroj: Kurir je nedavno pisao o njemu pod naslovom “POSLEDNJI JUNAK SRPSKE KRAJINE: Živko Korać pružao je otpor pet godina posle zlikovačke Oluje! I MRTAV JE plašio Hrvate!”, predstavivši ga kao “čoveka, vojnika i rodoljuba”. “Ostao je da se, do smrti, ne preda neprijatelju, pokazujući im na delu kako ih se ne plaši”, napisali su.
