Staricu ubili pa bacili u bunar: Ostale su likvidirali pa zapalili
Prije točno 28 godina u selu Vagancu u općini Plitvička jezera ubijeno je sedmero staraca. Agresor je najprije zasuo selo granatama i pretvorio ga u buktinju. Potom su krenuli s čišćenjem terena...
Selo Vaganac nalazi se u plitvičkom kraju, u kojem je živio miješani hrvatski i srpski živalj, a u jesen 1991. bilo pod izravnom agresijom velikosrpske paravojne vojske. Nakon što je 8. listopada Hrvatski sabor donio Odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ, Srbi su se odlučili na odmazdu.
Foto: Privatna arhiva Uništena crkva u Vagancu
Sve su kuće ili zapaljene ili sravnjene sa zemljom, a ono malo civila, uglavnom starijih ljudi ubijeno je.
'Starci su mislili: Zašto bi netko nas dirao'
Mile Čančar iz Vaganca sudjelovao je u obrani sela
- To je bilo bogato selo, kuće sređene, prije rata tu je živjelo oko 1300 ljudi. Čak 106 traktora je bilo u selu, pa znate koliko se imalo i radilo. Cijelo selo je gorjelo, sve je bilo sravnjeno sa zemljom, sve su uništili. Na sreću, u organizaciji velečasnog Mile Pecića iz Slunja mjesec i pol dana ranije evakuirana su djeca i žene. Mi smo ostali branit selo, iako ništa zapravo nismo mogli.
Foto: Privatna arhiva Branitelji Vaganca, ljeto 1991. godine
Čuvali smo ga, nismo ništa imali, nešto lakog naoružanja. S nama su u selu ostali starci. Nisu htjeli ići, mislili su neće ih, zašto bi netko dirao stare ljude, bolesne. No, neprijatelj je svoj bijes iskalio nad nemoćnima, nas staricama i jednom starcu - govori nam Čančar.
Mile Čančar (desno) i seoski gostioničar Ante Jelečanin- Kulje ispred križa u centru sela
Kata Bilen Kaćuna (84), ubijena je u svojoj kući, Manda Čančar - Mandić (85) nastradala je u polju, Milka Kukuruzović – Milkaća (80) kao i njezina vršnjakinja i prezimenjakinja Mara Kukuruzović zvana Krekuša ubijene su. Mara je ubijena u podrumu, a zatim joj je kuća zapaljena. Ona je u njoj i izgorjela.
Rojka Mikuljen također je ubijena u svoj kući koja je zapaljena.
Danu Jandrića (80), staraca sa drvenom nogom ubili su ispred njegove kuće kad je izašao iz podruma. Najprije su mu pucali u zdravu nogu, a onda ga upucali.
Foto: Željko Hladika/24sata Dvorište u kojem je ubijen starac Dane Jandrić
Najstravičnija sudbina zadesila je Jelku Mikuljan -Strinu (86) koja je pronađena nakon Oluje u bunaru u dvorištu svoje kuće.
'Raspala se dok smo je izvlačili iz bunara'
Ante Jelečanin- Kulje, seoski gostioničar, i danas se sjeća se svega. On je bio je među ljudima koju su je 1995. godine, nakon Oluje pronašli u bunaru.
- Otvorili smo bunar i shvatili da je Strina unutra. Pokušali smo je izvući, ali ona se doslovno raspala dok smo to radili - kazao nam je. Kako je starica točno umrla ne zna, kažu naši sugovornici. Jesu li je upucali pa bacili u bunar ili su je zadavili pa bacili, nije poznato.
Foto: Željko Hladika/24sata Bunar u kojem su pronašli leš Jelke Mikuljan - Strine
Dan poslije ubojstva staraca ubijen je i bogati poljoprivrednik Stipe Kukuruzović(55).
- Nije se bavio politikom, i pobjegao je u Bosnu, ali vratio se nahranit svoju stoku. Tada je ubijen, ne zna se kako i tko ga je ubio. Zapravo zna se, jedan iz Korenice, ali znate... - kaže nam Čančar.
Foto: Privatna arhiva Kuća Mile Čančara 1995. godine, nakon Oluje. Iako je uništena kaže da je bila jedan od bolje očuvanih
Slunjski župnik mons. Mile Pecić koji je već više od 30 godina na službi u Slunju bio je narodu slunjskog kraja uvijek podrška kako danas tako i te 1991. godine. Živi je svjedok svega što se događalo u tom kraju. Sa župljanima je prošao muke progonstva u Karlovcu i Zagrebu, kao i povratak i obnovu.
Foto: Kristina Stedul Fabac/PIXSELL Župnik Mile Pecić
On je o događajima u Vagancu u svoj Dnevnik zapisao sljedeće:
Išli su od kuće do kuće i palili ako je kuća drvena, a tenkovskim topom razarali ako je zidana. Sravnili su selo sa zemljom. Kata Bilen zvana Kaćuna, starica gluha i gotovo slijepa, vjerojatno je živa spaljena u kući. Taj krvavi pir trajao je dok zlikovci nisu zadovoljili svoje najniže nagone. Ovaj posao lešinara obavili su po svemu sudeći domaći Srbi. Znali su vrlo dobro mnoge pojedinosti. Parola o ugroženosti Srba zvuči, nakon ovog zlodjela, kao ironija.
Za pokolj u Vagancu i ratni zločin nad civilnim stanovništvom nitko nije odgovarao.
