STJEPAN PATKO (1942-1991), hrvatski branitelj - POSLJEDNI POZDRAV

Pronalazak posmrtnih ostataka Stjepana Patko: kraj agonije, početak mira

Nakon više od 33 godine boli, nade i neizvjesnosti, jučer su konačno identificirani posmrtni ostaci Stjepana Patko. Njegova obitelj sada konačno ima mjesto gdje mogu zapaliti svijeću, položiti cvijeće i izgovoriti molitvu pred spomenikom s njegovim imenom. Ali kako opisati osjećaje koji ih preplavljuju? Teško je naći riječi za tugu pomiješanu s olakšanjem, za kraj agonije koja je trajala desetljećima.

Njegova supruga Manda imala je 50 godina, a kćerka Snježana 24 kada su Stjepana odveli u smrt. „Je li zaslužio da završi na smetlištu?“ - pita se Snježana, koja je nakon tolikih godina potrage napokon dobila odgovor na pitanje koje je progonilo njezine snove. Kao uspomenu na oca dobila je pramen njegove kose, ali je vidjela i neizbrisiv dokaz zvjerskog zločina – njegovo tijelo probijeno rafalom.

Zarobljen u skloništu svoje kuće, kada su se svi povukli prema centru grada, Stjepan je ostao s majkom i nepokretnom bakom. Odvedeni su u obližnju osnovnu školu, gdje su prolazili kroz mučenja od strane agresora. Oficir JNA naredio je da ih prevezu u Velepromet. Tamo je Stjepan izveden na ispitivanje kod Žigića, vođe domaće paravojske. Vraćen je u hangar s obećanjem da će u pola sedam navečer biti prevezen u vojarnu na daljnje ispitivanje.

Boro Krstić bio je posljednja osoba koja ga je izvela iz hangara. Nakon toga, njegov trag se gubi.

Danas, nakon više od tri desetljeća, otkriveno je da su njegovi posmrtni ostaci bili zakopani ispod 17 metara otpada u Petrovačkoj doli. Prema antropološkim nalazima, na kostima su pronađene brojne prostrijelne rane na donjim ekstremitetima i prsima. Ubijen je kukavički, brutalno, i potom premještan najmanje jednom, a možda i više puta, kako bi se prikrili tragovi monstruoznog zločina. Bacili su ga na smetlište, misleći da ga nikada nećemo pronaći. Vidljivo je da su ga "presjekli" rafalom automatske puške.

Ali istina uvijek pronađe put.

Tko može razumjeti ovu mješavinu osjećaja?

S jedne strane, obitelj sada ima potvrdu onoga čega su se bojali, ali i za čime su tragali - njegovo tijelo. S druge strane, postoje oni koji ni danas ne znaju gdje su njihovi najmiliji, i za njih agonija traje dalje. Kako napisati da nisu imali sreće? Kako opisati paradoks – tražiti mrtvog da bi konačno mogao biti miran?

„Oče moj, počivaj sada u miru, znamo gdje si. Meni ostaje samo pramen tvoje kose da me podsjeća na tebe, onakvog kakav si bio za svog života,“ piše Snježana.

Posljednji ispraćaj posmrtnih ostataka Stjepana Patko održat će se dana 22. ožujka 2025. godine u 11,00 sati na Memorijalnom groblju u Vukovaru.

Obitelj, prijatelji i suborci napokon će moći odati mu počast koju zaslužuje.

I dok njegovo tijelo konačno nalazi mir, njegova priča ostaje kao podsjetnik na tragediju, na bol, ali i na snagu obitelji koja nikada nije odustala od istine.