Što Bog poručuje preko razornih potresa

Minulo je i božićno vrijeme. U jednoj župi tijekom božićnog vremena jedan je mladi kapelan, vidno razočaran, u oglasima na kraju mise rekao: „Ovo je poganska župa“. U što i u koga se mladi kapelan tako razočarao nije mi poznato. Ali, iako taj njegov izričaj zvuči poprilično grubo, vjerojatno u njemu ima barem djelić istine. Nemoguće je da bi mlad svećenik „ispalio“ vjernicima tu bolnu rečenicu. Ne ulazim u to je li to mudro rečeno ili nije. Tu prosudbu ostavljam mladom, nadobudnom i razočaranom svećeniku. Kada su mi prenijeli tu misao kapelana, sjetio sam se starozavjetnih proroka koji su vikali na izabrani narod i tražili da se obuku u kostrijet, da čine pokoru i mole. No, na takve se proroke pretežno gledalo s rezervom. Prorok Jona ipak je uspio „prodrmati savjesti“ Ninivljana, koji su, da grad ne propadne, počeli činiti pokoru.

Jona u Ninivi

„Riječ Jahvina dođe Joni drugi put: 'Ustani', reče mu, 'idi u Ninivu, grad veliki, propovijedaj u njemu što ću ti reći'. Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Jahve zapovjedi. Niniva bijaše grad velik do Boga – tri dana hoda. Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: 'Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena'. Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega. Glas doprije do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja, skide plašt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo. Tada se po odredbi kralja i njegovih velikaša oglasi i objavi u Ninivi: 'Ljudi i stoka, goveda i ovce da ne okuse ništa, ni da pasu, ni da vodu piju. Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeću, da glasno Boga zazivlju i da se obrati svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju je činio. Tko zna, možda će se povratiti Bog, smilovati se i odustati od ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?' Bog vidje što su činili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio i ne učini.“

 Jona 3,1-10

Niniva u Bibliji

Većina biblijskih mjesta koja spominju Ninivu odnose se na razdoblje kad je bila prijestolnica Asirije. Uz njih, tu je i izvješće iz Knjige postanka, koji govori o Nimrodu i njegovim gradovima, među kojima se spominje i Niniva. Za biblijske pisce taj je grad uvijek sjedište najvećeg neprijatelja kraljevastava Jude i Izraela, a proroci spominju njezin pad (usp. Sef 2,13). Niniva je u središtu zanimanja Knjige Jonine pa se stoga u tome mjestu i nalazi svetište ovoga proroka.

Jona se boji ići u Ninivu

Jona je bio prorok koji je dobio od Boga zapovijed da ide u Ninivu, ali Jona nije želio u Ninivu i bježao je brodom u Tarsis. Bog je podigao veliku oluju i mornari su po Joninoj zapovjedi bacili Jonu u more te je Jona mislio da se time oslobodio zadatka. Bog je poslao ribu koja je progutala Jonu i držala ga u svome tijelu 3 dana i 3 noći. Jona je u ribi tražio oprost. Bog mu je oprostio i zapovjedio ribi da ga izbaci na kopno. Nakon što ga je riba izbacila, Jona je krenuo u Ninivu i propovijedao. Ninivljanima je rečeno da su toliko zlobni da će Bog uništiti taj grad za 40 dana, a ta je vijest doprla do kralja Ninive. On je razderao svoje haljine i pokajao se, a pokajalo se i 120.000 stanovnika Ninive. Bog im je oprostio i nije uništio grad.

Jona nakon duge nutarnje borbe prihvaća prorokovati u Ninivi

No, Jona ipak, nakon duge borbe, posluša Božju zapovijed i viče ono što ne miluje ničije uši. Niniva – kraljevski grad, velik tri dana hoda, bit će razoren! Grad je to koji je oličenje moći ovoga svijeta. Tko bi se mogao nadati onome što su učinili njegovi stanovnici – povjerovaše Bogu, oglasiše post i obukoše se u kostrijet. Glas je dopro i do kralja. On čini isto – ustade s prijestolja, skide plašt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo. Mi činimo isto. Činimo kao da smo čuli: „Još 40 dana i sve će biti razoreno!“ Na Pepelnicu smo ustali s prijestolja, skinuli plašt sa sebe, odjenuli se u kostrijet i sjeli u pepeo. Slušali smo: sjeti se čovječe da si prah… Dakle, prizovi u pamet: potreban si Boga.

Nedostatak vrsnih pastira i proroka u našemu vremenu

Izuzetno teško vrijeme. Jedni plaču, drugi ne mogu spavati, trećima se poremetio tlak, četvrti su stalno u kući. I tako bi se mogla nabrajati razna ponašanja ljudi koji žive s dva straha – strahom od virusa korone i strahom od potresa. Jutros sam izlazio iz stana i ugledao susjedu pokraj lifta. Pitam je: Kako ste? A ona odgovori: Jako se bojim. Čega? Ma potresa. Kažem joj: Neće više biti snažnog potresa. Gledala me u čudu. To je Hrvatska! Ljudi prestrašeni, tužni zbog ruševina, boje se budućnosti. Hrvatskom narodu u ovome vremenu trebaju jaki proroci, duhovno jaki propovjednici. Trebaju mu molitelji. Treba nam krunica u ruci kao u ratnim prilikama. Trebaju nam pokornička bogoslužja koja pozivaju na promjenu života. Cjelokupno kao narod trebamo spustiti „loptu na zemlju“ i priznati: „Nismo mi izabrani katolički narod u Europi“. Mnogo je toga, u moralnom smislu riječi, u hrvatskom katoličkom puku „otišlo na kvasinu“. Niniva je bila oličenje moći ondašnjega svijeta. Zagreb je oličenje metropole, glavnoga grada u Hrvatskoj. Ali i oličenje svega zla, koje medijski djelatnici bacaju preko medija kao perje koje više nitko ne može pokupiti. Po Božjem naumu metropola bi morala biti oličenje poštenja, uzor ostalim gradovima i županijama baš u svemu. Kapelan s početka kolumne vjerojatno bi na Jelačić placu, da mu dopuste, javno i glasno „ispalio“: Ovo je poganski grad, Babilon ili Niniva. Kakve bi reakcije bile samo dragi Bog zna. On sigurno ne bi dobro prošao, jer bi mu svašta natovarili na leđa. Čak i ono što nikad nije ni pomislio. Rekli bi mu da je radikalan, kako jedan župnik kaže za svoje odrasle ministrante. Ne bi ga oprala ni mutna Sava, a ni Jadransko more. Prizovimo u pamet da nam je potreban Bog. Posebno treba moliti za obitelji i psovače, koji truju hrvatski društveno-duhovni prostor.

Duhovna izgradnja hrvatskog katoličkog puka

Ne živimo od prošlosti, od mitova, od uspomena kako je nekada bilo. Krenimo izgrađivati sebe. Nema proroka koji viču poput Jone ulicama Zagreba, gradovima i selima Banovine. Gdje će i vikati, kada je porušen i izvan „pogona“ stavljen velik broj crkava u domovini. Neki su se klerici javno zapitali: „Što nam Bog poručuje?“ Ništa se ne događa bez Božje volje i njegova znanja. Sve ima svoje zašto i svoju poruku. Hrvatima su potrebni pojedinačno vlastito izgrađivanje savjesti i duhovna izgradnja. Osim snažnog i složnog pomaganja dobrotom stradalima u potresu, nužno je u Hrvatsku unijeti vrednote – poštenje, moralno zdravlje pojedinaca i obitelji. Žurno ozdravljanje naše društvene svijesti, odnosa prema vjeri, Bogu, domovini, bratoljublju. Često živimo kao Ninivljani, ne bojeći se Božje pravde ili kao da Bog uopće ne postoji. I da nam ne treba više osobne duhovne izgradnje.

Molitva za obitelj

Gospodine Isuse, zahvaljujem ti na svakom članu svoje obitelji.

Vjerujem da je svaki od njih tvoj poseban dar za mene i poziv da ih nastojim usrećiti.

Svoju si ljubljenu djecu podario meni da budu moja djeca, moji ukućani.

Oprosti mi što toliko puta nisam s njima postupao(la) kao s tvojom djecom.

Oprosti svakome od nas grijehe koje smo počinili jedni protiv drugih, protiv tebe.

Gospodine, predajem ti sve obiteljske probleme i molim te da nam dadneš mudrosti i snage da ispravimo sve što je sebično,

što nije u ljubavi, što je krivo i neispravno u našoj obitelji, sve što nije po tvojoj volji i što razara našu obiteljsku ljubav i sreću.

 

(Ovdje se mogu staviti posebne nakane odgovarajuće obiteljskoj situaciji:

- razdijeljenost u obitelji, tjelesna ili duhovna,

- nedostatak ljubavi i razumijevanja,

- neplodnost ili spontani pobačaji,

- tvrdoglavost ili neposlušnost djece,

- kad djeca ne mogu naći bračnog druga,

- loše navike članova obitelji (alkoholizam, droga, pušenje...),

- nezaposlenost i siromaštvo,

- bračna nevjera, opasnost od rastave, razoren brak…,

- bezbožnost i nedostatak molitve i života po vjeri,

- nedostatak zdrava poštovanja i međusobna neodgovornost,

- loši međususjedski odnosi,

- nepoštivanje zakona

- i svaka druga nakana…)

 

Molitva za obraćenje psovača

Dođi, Gospodine Isuse, dođi u moj život, uđi u moje obiteljske probleme. Okruži svakog člana moje (ove) obitelji svojim anđelima, zaštiti nas od napasti svakog zla, čuvaj nas od svake opasnosti i stradanja. Pošalji svoga Duha u izobilju da bi svaki član obitelji bio obnovljen na tvoju sliku. Neka mir Duha Svetoga ispuni ovu kuću i ostane s nama sada i uvijeke. Vjerujem Riječi tvojoj, Gospodine: „Vjeruj u Gospodina Isusa i bit ćeš spašen ti i tvoj dom!“ (Dj 16,31) Svemogući vječni i milosrdni Bože, hvala ti na tvome Sinu Isusu Kristu, koji je došao k nama i podnio gorku muku za naše spasenje. On je za sve nas umro i uskrsnuo da bismo svi vječno živjeli. Po moćnom zagovoru naše nebeske Majke – Kraljice Mira – molimo te za obraćenje svih psovača koji te teško vrijeđaju i tako svojim grijesima donose prokletstvo sebi i svome narodu. Ponizno te molimo, rasvijetli ih snagom svoga Duha da spoznaju svoj grijeh i da ne traže ispriku nego se iskreno pokaju i od tebe oproštenje potraže. Daruj im milost da tebe, svoga Boga, dožive kao ljubav i da se snagom tvoje milosti i svim svojim silama bore protiv đavolskoga govora, bogopsovke. Srce Isusovo, obrati i spasi sve psovače. Duše Boga živoga, dođi u vatri svoje ljubavi, u sili svoje prisutnosti, i mojemu narodu podari mir i radost, sreću i spas! Neka tako bude = amen.

fra Petar Ljubičić; Book.hr

 

Marko Štrok