Stojan nije mogao slušati cajke, pa se – zapalio!

U Đurđevcu su samo na kratko u vrijeme Picokijade (24-26.6.) zabranili da se u kafićima, odnosno ugostiteljskim objektima puštaju „cajke“ u kojima pojedini pjevači zavijaju kao na livadi. Taj, inače odličan potez tamošnjih gradskih vlasti, trebali bi slijediti i drugi, tim prije jer Hrvati imaju pregršt lijepih pjesama, od narodnih do zabavnih.

Međutim, zbog svojedobnog nastupa jednog takvog pjevača jedan se hrvatski branitelj zapalio i - umro!

Riječ je o Stojanu Celišćaku (r. 1970.)?  Tek je počeo živjeti, kad se 29. kolovoza 2005. u selu Lepavina kraj Koprivnice zapalio u  osobnom automobilu. Iza sebe ostavio je suprugu i dvoje maloljetne djece koja se još i danas sjećaju kako je „tata gorio u automobilu“. Kad se to dogodilo, srbijanski mediji su pisali da se S.C. zapalio u znak prosvjeda zbog održavanja koncerta srpskog pjevača Bore Drljače. Njemu je zasmetalo – pisali su – što  uz proslavu pravoslavnog praznika Velike Gospojine u ovom selu, u kojem 15 posto stanovništva čine Srbi, pjeva srbijanska folk –zvijezda. U znak prosvjeda ovaj istaknuti hrvatski branitelj, koji je prošao mnoga ratišta, (bio je sudionik rata od 1991.-1995.), poglavito kao pripadnik 5. gardijske brigade, toga se dana nekoliko puta provozao po selu s istaknutom hrvatskom zastavom, a kad ga je policija zamolila da to ne radi (u zemlji u kojoj se borio baš s tom, hrvatskom zastavom!) – polio se benzinom i zapalio u svom automobilu. Dva dana prije ovog strašnog čina, ovdašnja ga je policija privela zato što je u automobilu držao sliku generala i haaškog optuženika  Ante Gotovine – također su izvještavali beogradski mediji, a osobito „Kurir“, koji je nakon samospaljivanja hrvatskog branitelja  prenio i izjavu Bore Drljače da je nakon ovog „ekscesa“ njegov koncert u Lepavini prošao u najbolje redu.

Treba reći i to da je nesretnog branitelja, dok je gorio, nadljudskim naporima želio spasiti i jedan policajac, koji ga je zaustavio, no to mu nije uspjelo.

A hrvatski branitelj, dragovoljac Domovinskoga rata, nije mogao, među ostalim, slušati Drljaču, srpskog četničkog pjevača, koji je pjevao, da se sve orilo, i pjesmu o čuvenom ratnom zločincu, kapetanu Draganu, koji je bio osuđen i koji je zatvorske dane proveo u splitskom zatvoru.

A mali, zdepasti Drljača je ridao:

…“Svi su čuli ovih dana za kapetana Dragana.

Stigao je izdaleka, sudbina ga baci neka.

Borio se kod Obrovca, kod Plitvica i Benkovca.

U mislima ratne slike, sad zbrinjava ranjenike.

Krajina ga slavi naša, branio je od ustaša.“

Pjevao je Drljača i četničke pjesme „Stade Srbin do Srbina“ te neke o zloglasnoj četničkoj jedinici  „Vukovi s Vučjaka“ i više njih o stvaranju Republike Srpske.

Jadni Stojan, Junak hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, radije se pred ženom i djecom zapalio i umro u najtežim mukama nego da sluša srpsko-četničkog pjevača (14 je dana umirao u zagrebačkoj Klinici za traumatologiju).

Vjerovao je da će njegov čin nešto promijeniti, da će se više štovati ljudi koji su bili, poput njega, prvi kad je trebalo, ali i to  da se na proslavama više neće čuti „ridanje cajki“….

Nu, sve je uglavnom  ko i lani! Jedan dio Hrvata naprosto obožava „cajke“, pa su i  koncerti na kojima pojedini glazbenici i glazbenice zavijaju, od najvećih dvorana u Zagrebu i drugdje uvijek – puni.

Nažalost.

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)