Stradanje braće Majetić u bitkama za Maslenicu i svjedočanstvo preživjeloga Ante Zubaka

Zadar i Dalmacija mogli su odahnuti. Nakon nadljudskih borbi u obrani Kašića, hrvatska vojska više nije znala za poraze na južnom bojištu. Slijedile su same pobjede Hrvata nad Srbima. Hrvatski vojnik je junaštvom i vojničkom spregom doslovno pregazio srpsku vojsku, do njenog potpunog poraza u „Oluji“. 

Brojna su svjedočanstva hrvatskih branitelja o iskazanoj hrabrosti u najjačim napadima neprijateljskih srpskih snaga. Bilo je to u pokušaju povratka područja koje su hrvatske snage oslobodile u operaciji Maslenica. O sudjelovanju četiri brata Glavota i pogibiji najmlađeg Maria već smo pisali. Sada donosimo priču o junaštvu i pogibiji braće Majetić, Ante i Ivice, iz bojne Kobre 3. gardijske brigade iz Slavonije (Kune). U selu Kašiću stradali su zajedno s ostatkom skupine kada ih je neprijatelj dočekao i otvorio vatru. Jedan od trojice branitelja Kuna koji su preživjeli napad neprijatelja na kamion u kojem su tragično poginuli njihovi prijatelji, bio je Ante Zubak. Zadobio je teške ozljede iz pješačkog naoružanja, no uspio se izvući. Teško ranjen spašavao se dalje i od paljbe snajpera. Skrivao u grobnici, izdržao udare granata, puzanjem tražio spas. Kada je susreo ranjenog kolegu, pomogli su jedan drugome. Zajedno su, u borbi za život, išli do Zelenog hrasta gdje ih spašavaju pripadnici 4. gardijske brigade iz Splita.

Hrabrost hrvatskih branitelja 

Nenadmašnu hrabrost pokazali su pripadnici 7. gardijske brigade Pume iz Varaždina kada su u pokušaju oslobađanja Drača u ožujku 1993. izvlačili ranjene prijatelje. Jedan od njih Branko Ipša sam je trojicu ranjenih branitelja izvlačio iz okruženja te vukao dalje i kroz minska polja kako bi ih spasio. Bilo je to u isto vrijeme kada je HOS junački 43 dana branio tek oslobođenu Škabrnju.

Hrabrost u spašavanju ranjenih pripadnika specijalnih postrojbi MUP-a Rode s Velebita iskazala je i letačka posada MUP-a. Oni su helikopterom, koji je najprije oštećen zbog udara rotora u stijenu, a zatim i pogođen iz neprijateljskog pješačkog naoružanja, uspjeli ranjenike spasiti i dovesti do liječničke ekipe.

No, istinsku hrabrost pokazali su i svi drugi hrvatski branitelji, obični ljudi nepoznati široj javnosti zbog svoje spremnosti za žrtvu za slobodu Hrvatske.

Svjedočanstvo Ante Zubaka

Svjedočanstvo hrvatskog vojnika Ante Zubaka koji je preživio bitku za Kašić sa 15 metaka ( 12 metaka u nogama, dva u leđima i jednim u ruci) pokazuje svu hrabrost junaka slavonske ravnice. Među njima su bili i dvojica poginule braće Ante i Ivice Majetić.

Poginulo je 17 njegovih suboraca, a tog dana i noći poginula su sveukupno 23 pripadnika brodske Kobre. 

„Život mi je spasila pancirka, transportna torba u krilu, sreća, sam dragi Bog.“ Kaže Brođanin koji samozatajno živi u samostalno izgrađenoj kući uz more u Karinu Gornjem, zajedno sa suprugom Zdenkom i četvero djece – Kristijanom, Izabelom, Silvestrom i Antom. Crnemambe.hr prenosi njegovo svjedočanstvo.

Prikaz događaja

„Sjeli smo u „tamiće“ i krenuli put Zadra. Došli smo do okuke na cesti i odjednom smo vidjeli vojsku s lijeve i desne strane ceste. Na motorolu sam rekao: „Neka vojska je ispred nas.“ Zorkan mi s druge strane odgovara: „To su četnici, pucajte!“ Ali mi smo već ušli među njih i oni su sa lijeve strane prešli na desnu i počela je pucnjava.

Znači, ja sam sjedio u kabini, iza Čorluke. Čorluka je zakočio. Drugi kamion je vozio Bipa, i on je odmah stao iza nas. Naravno, Srbi su pucali. Iz prvog „tamića“ je jedan jedini suborac stigao pištoljem pucati… Uglavnom, Čorluka je zakočio, izašao je iz kamiona i njega su odmah pogodili, ispred kamiona je pao. Ja nisam imao vrata na svojoj strani i nisam mogao reagirati, a s desne strane su bili četnici. Bio je Majetić Anto i Begić Nikola, a ispred je bio Čorluka i Majetić Ivica. 

I znači, kako su meci prolazili kroz kamion, kroz njih, zabijali su se u mene…Mi smo, dakle, već ušli među njih, s lijeve strane su prešli na desnu stranu i oni su već počeli po nama pucati s dva, tri metra, s pet, je l’, kako je ‘ko uvatio. Ovi što su nas napali bili su vojska kao i mi. Nema razlike nikakve, ali mi nismo imali nikakvih oznaka, a oni su imali oznake plave i bijele zavezane, kao neke krpe po sebi. Jednostavno, nismo se nikako mogli obraniti. Ja, kako sam sjedio, noga mi je bila na okviru od puške.

Ne zna kako je napustio kamion 

Znači kad sam iskočio, ostao sam bez pištolja, bez oružja, bez puške, bez noža. I onda, kako sam iskočio, padali su ljudi; pokojni Majetić, Begić, i drugi Majetić Ivica i Anto. Oni unutra, kako padnu, pogodi ih metak, padnu, pa ih metak ponovno diže, u toj brzini… Ja sam dobio 16 metaka, u tom kamionu. Sve ovo što sam trčao, to sam sve takav ranjen napravio. Ne znam što me držalo, al’ kad sam trčao nisam osjetio uopće da hodam po zemlji. Znači to je bio strah neki, ne znam što me nosilo, to je nešto bilo neopisivo! Ni slike nemam, znam da sam ranjen bio i nemam slike kako sam izašao iz kamiona. Ne znam, dan-danas ne znam je l’ sam izašao kroz otvor ili sam napravio salto kad je Čorluka otvorio. I onda sam se spustio dole nizbrdo. S te ceste se maknuo, ali oni su ponovno pucali za mnom. I sad, dole je bila čistina, ne smijem ići dole, nego sam ja išao više usporedo, tamo ima još jedna kućica mala. I kako sam tu kućicu prošao, snajper tuče s tornja crkve.“

Zubak spas dočekao skriven u bačvi 

U bijegu je stigao do groblja i sakrio se ranjen u grobnicu:

„U jednom trenu na zidu grobnice stvorila se rupa. Pomaknem ja nekoliko cigli i pobjegnem kroz rupu.“ prisjetio se Anto. Upao je u nekakav kanal. Dok je prikupljao snagu za daljnji bijeg i pio vodu iz mulja, pokraj njega protrčao je jedan vojnik. Shvatio je da je to njegov kolega Breza. „Vidim da je i on ranjen. Metak mu prošao kroz stražnjicu. Pomažem ja njemu, no i mene noge počinju zatezati. Vidim metak koji se zabio u koljeno i viri. Sam sam ga iščupao. Podvezao sam bedra i nastavio.