STRAHOTE NAKON PADA KOSTAJNICE! Ovi zarobljeni Hrvati prošli su užasna mučenja. Brojni su pobijeni
Slabo se zna da su 12. rujna 1991. godine, oko dva mjeseca prije pada Vukovara, mnogi branitelji i civili Hrvatske Kostajnice po posljednji put ugledali banijska praskozorja. Neki su zarobljeni i poslani u logore, mnogi su ranjeni, neki pobijeni, a oni preživjeli napustili svoj grad u tužnoj koloni pod mučnim okolnostima…
Zarobljeni na brdu “Djed”
Prema riječima sudionika rata u Hrvatskoj Kostajnici – ona je padala dva puta. Prvi put krajem srpnja, 1991. godine pod nejasnim okolnostima, kada je već za dan, dva vraćena pod kontrolu hrvatske vojske. Njezin konačan pad dogodio se na današnji dan i može se reći da je prvo palo brdo “Djed” na kojem je tada zarobljeno oko 60 branitelja, što iz policije, što iz Zbora narodne garde.
Srpska vojska odvela ih je na cestu kod željezničkog kolodvora, potrpala u kamione i odvezla u selo Kukuruzari. Strpali su ih u društveni dom, a nakon dan dva odveli u logor u Glinu. Paralelno s ovim zbivanjem, u ranim večernjim satima oko 300 branitelja među kojima je bilo i “domaćih”, stješnjeno sa svih strana bilo je prisiljeno prijeći u Bosansku Kostajnicu gdje su predali oružje. Bila je to mučna predaja. Zatvorili su ih u kino-dvoranu i sutradan po njih poslali autobuse koji su ih odvezli u Manjaču. Branitelji iz Hrvatske Kostajnice su, međutim, prethodno pobijeni.
Užas u glinskom logoru
Istovremeno, civili i nešto branitelja koji su ostali u Hrvatskoj Kostajnici formiraju kolonu koja se kretala prema Rosuljama, Slabinjama, Baćinu pa prema Hrvatskoj Dubici i Novskoj. Kod Rosulja se, međutim, iz srpskih kuća otvara paljba prema koloni, a puca se i iz brda Bosanske Kostajnice. Tu nažalost ginu neki branitelji, a tijela nekih još uvijek nisu pronađena. Ionako oslabljena kolona u Slabinjama nalijeće na protutenkovske mine. I ove mine požnjele su žrtve pa je većina iz kolone svoj proboj nastavila pješice i uspjela se dočepati slobodnog teritorija.
Pad Kostajnice povukao je za sobom stravične priče koje su dugo godina bile u sjeni ostalih ratnih tragedija. Kako su završili branitelji zatočeni u Manjači, manje-više je poznato. No, 60 branitelja koji su nakon Kukuruzara odvedeni u logor Glina, naknadno su svjedočili o zvjerskim mučenjima poput čupanja zuba “papagajkama”, strujom koju su puštali u žice omotane oko oko genitalija nesretnih zatočenika, gašenjem opušaka na njihovim tijelima i slično.
