STRAVIČNE PRIČE NAKON PADA KOSTAJNICE: ‘Čupali su nam zube ‘papagajkama’ i vezali testise žicom. Sumnjamo i da su nas hranili ljudskim mesom’

Padom Hrvatske Kostajnice, Banovina, koja je pet godina bila pod okupacijom, pamti 13. rujna 1991. godine kao jedan od najtežih datuma, na koji je zarobljeno oko 360 hrvatskih branitelja i na koji je Hrvatska Kostajnica pala pod srpsku čizmu.

Prvo je palo brdo Djed, na kojem je tada zarobljeno oko 60 branitelja, što iz policije, što iz Zbora narodne garde. Srpska vojska odvela ih je na cestu kod željezničkog kolodvora, potrpala u kamione i odvezla u selo Kukuruzari. Strpali su ih u društveni dom, a nakon dan-dva odveli u logor u Glinu.

Paralelno s tim, u ranim večernjim satima, oko 300 branitelja, među kojima je bilo i “domaćih”, stiješnjeno sa svih strana, bilo je prisiljeno prijeći u Bosansku Kostajnicu, gdje su predali oružje. Bila je to mučna predaja. Zatvorili su ih u kinodvoranu i sutradan po njih poslali autobuse koji su ih odvezli u Manjaču. Branitelji iz Hrvatske Kostajnice su, međutim, pobijeni.

Užas u Glini

Kako su završili branitelji zatočeni u Manjači, manje-više je poznato. No, kako je prošlo 60 branitelja koji su nakon Kukuruzara odvedeni u logor Glina, znaju najbolje oni sami:

“Zarobljen sam 1991. nakon pada Hrvatske Kostajnice. Našli smo se u potpunom okruženju srpske paravojske, martićevaca i niških specijalaca kojih je bilo barem 3000. Nas 60-ak koji smo se zatekli na brdu Djed, odvedeni smo u Glinu, a ostali u Manjaču. Da se radi o krvožednom neprijatelju, shvatio sam čim su nam prišli nakon opkoljavanja. U rovu su našli mog ranjenog suborca Dragu Komljenovića. Bio je ranjen negdje ispod šljema, slijevala mu se krv, a na usta mu je išla pjena. Ti četnici dali su mu pištolj da se ubije, a on je, onako nemoćan, samo odmahnuo. Zatim su ga pred svima nama zaklali”, doznajemo od jednog logoraša koji je preživio Glinu.

“U Glini nas je dočekao tzv. špalir ljudi koji su nas tukli čime su stigli. Ono što sam tamo preživio, teško je i opisati… Mučeni smo glađu jer smo nas 4-5 dijelili četvrtinu kruha, a uz to smo dobivali neki odvratni ćušpajz u kojem je plivalo neko čudno meso. Svaki dan smo prebijani kabelima za struju, gasili su opuške po nama, mučili su nas strujom, pri čemu bi nam omotavali žice oko testisa, čupali nam zube ‘papagajkama’… Meni su iščupali pet zuba, a nešto mi je poizbijano batinama”, doznali smo od bivšeg logoraša koji nam je naveo najgoru scenu iz zatočeništva…

Liječnici im u stolici pronašli ljudsko meso

Doveli su hrvatske civile, oca i sina koji je imao neki oblik retardacije. Natjerali su tog bolesnog mladića da siluje oca  – rekao je I. D. za naš portal, koji je svoju mučnu, iskrenu ispovijest završio šokantnim priznanjem:

“Nismo mogli vjerovati da smo razmijenjeni. Onako pretučen, krvav i poderan, poželio sam plakati kad sam vidio da sam pet metara od ljudi sa šahovnicama na odorama. Oni su istovremeno puštali srpske vojnike koji su nosili naranče u rukama i izgledali netaknuto. Kad smo došli u Zagreb, odmah smo poslani na pretrage i liječenje. U stolici su nam pronašli ljudsko meso…”