STRUČNA ANALIZA Kopić je previše riskirao, gosti su bili premekani u sredini, a Bočkaj je bio u velikim problemima
Prema prognozama Sevilla je nadvisila Dinamo i s dva pogotka prednosti dolazi na uzvratni susret. Iako će se mnogi u kontekstu uzvrata hvatati za neke propuštene prilike Modrih, objektivno rečeno Sevilla je potvrdila da je viša razina u odnosu na Dinamo. Nakon što su brzo vratili vodstvo poslije izjednačenja gostiju, i odmah ga podebljali, dojam je da je Lopeteguijeva momčad u nastavku smanjila ritam i prilagodila odnosima na terenu...
Dinamo je u utakmicu ušao bez Luke Ivanušeca, i s obzirom na motoričnost i prodornost tog igrača, to je definitivno bio veliki hendikep za Željka Kopića. Trener Dinama je zbilja iznenadio alternativom. Umjesto očekivanih 3-5-2 odlučio se za formaciju 3-4-3, s Jurićem na desnoj strani napada. U startu se to učinilo prevelikim hazardom jer su Modri imali u igri praktično samo dvojicu veznih igrača, Ademija i Gojaka.
Dok su bili spušteni u defenzivnom bloku Modri su još to mogli podnijeti, ali čim su se malo podigli prema naprijed, vidjelo se da teško mogu parirati brzoj tranziciji i igri Seville. U prvih desetak minuta Dinamo je djelovao kao da može ugroziti domaćina, ali bila je dovoljna jedna tehnička greška, koju je učinio Bočkaj gubitkom lopte, da bi sijevnula kontra u dva dodavanja. Livaković je odbio prvi, ne baš neodoljiv šut Martiala, a onda je po mišljenju suca srušio Gomeza u šansi za poentiranje...
Neuvjerljivost Dinama u igri bila je potom još vidljivija. Bili su premekani u sredini, gdje je Bočkaj na lijevom boku imao ogromnih problema na presing domaćih, a uz to je Dinamo u obrani zbog njegova kašnjenja u defenzivu ostavljao previše slobodnog prostora Sevilli.
Možda je Kopić mogao mijenjati formaciju, prilagoditi se situaciji i vratiti se liniji obrane s četvoricom igrača, ubaciti jednog veznog više i zgusnuti sredinu... Pokušaji da se grade napadi bili su "rudarski", jer se Dinamo jako trebao pomučiti da stvori ofenzivnu situaciju, a kad bi se izgubila lopta još su se više trošili Kopićevi igrači da se stignu vratiti i osujetiti napade bržih Lopeteguijevih aduta.
Gol izjednačenja bio je prije svega posljedica individualne vrijednosti i tehničke suptilnosti Mislava Oršića, iskazane nakon dobrog dugog centaršuta Ristovskog. Oršić je bio jedan od rijetkih igrača koji je pokazivao ofenzivne razine potrebne za nadmetanje s ovakvim suparnikom. Nažalost, Bruno Petković je igrao na znanje, koje je neupitno, ali koje objektivno ne može doći do punog izražaja zbog njegove fizičke zapuštenosti...
Dva gola u finišu prvog dijela Sevilli su donijeli mir i u drugom dijelu nastojali su kontrolirati situaciju, riskirajući u ponekoj šansi Dinama, ali i isto tako nivelirajući dojmove sa svojim propuštenim prilikama. Rezultat je takav da Dinamo "još igra" za prolaz, ali realno gledano, temeljem viđenog Sevilla (p)ostaje veliki favorit.
TRI PRESUDNA FAKTORA
1. KVALITETA SEVILLE
Latentan dojam, i kad je Dinamo imao prilike, da je Sevilla viša razina kvalitete. Ona je došla do izražaja u polju, pred golom suparnika, u kontroli utakmice i diktiranju njenog ritma.
2. DINAMOVA NERAVNOTEŽA
Kopićev izbor formacije, sa samo dva vezna igrača po vokaciji, pokazao se odveć rizičnim odabirom. U sredini je Sevilla ima prevlast u svakom smislu, a Dinamov je defenzivni blok posljedično bio previše mekan.
3. TEHNIČKE POGREŠKE
Kod golova domaćih, i još nekih prilika, dogodile su se tehničke pogreške (gubitak lopte u opasnoj zoni, spora reakcija u pasu) koje se igračima Dinama, primjerice Bočkaju, ne bi smjele događati.
Izvor:sportske.hr/Foto: Afp
