SUDBINA NAJPOZNATIJEG SPLITSKOG OVISNIKA: ‘Uskoro će uzet zlatni šut. Neko će mu namistit dozu i adio.’

Situacija da 24 sata imaš za leđima policiju noćna je mora svakom ovisniku o drogi pa tako i Stanislavu Zavadlavu, bratu Filipa Zavadlava (25), osumnjičenoga za trostruko ubojstvo. Nakon objave kako je Stanislav napadnut u autobusu, mnogi su postavili pitanje kako to da nije pod nadzorom, maknut s ulice, zašto ga se ne štiti?

Stanislav Zavadlav naime nije htio otkriti tko ga je napao, a nije htio niti policijsku zaštitu.

Mladić je po izlasku sa Županijskog suda u Splitu bio vidljivo pod utjecajem heroina. Policajci su za njegovo ispitivanje dobili par sati u kojima su se nadali kako će biti kooperativan. Ovisno o toleranciji koju ima na drogu i kvaliteti heroina koji je uzeo. Stanislav protokom vremena postaje sve nervozniji, stoga je bilo jasno kako ne može izdržati dan bez nove doze.’, pisali su mediji na dan kad je prvi put ispitan Stanislav.

Policijska pratnja je zadnje što mu u tom slučaju treba. Nema načina da ga se prisilno zadrži u službenim prostorijama jer nije uhićena osoba. Nadalje, policajci nisu ovlašteni dati mu supstitucijsku terapiju da umanje simptome apstinencijske krize. To može jedino liječnik, ali ponovno je preduvjet pristanak ovisnika.

Mogu ga pokušati pratiti kad ode iz policije, ali kao svaki narkoman u trenucima kada je u krizi, Stanislav će napraviti sve da im pobjegne, stravična je istina splitskog ovisnika.

Njegova nekritičnost prema sebi očita je i kada u svom javnom istupu govori o dugovima zbog kojih mu je brat krenuo u ubilački pohod. Međutim, zaboravio je spomenuti kako su dugovi nastali zbog njegove ovisnosti i života na rubu, kojeg se nije želio odreći. Dapače, Stanislav je za Index izjavio kako je njegov brat upao u dugove o kojima on zapravo nije ništa znao.

Ovisnici lažu i varaju ukućane te u konačnici i krađu novac i stvari iz domaćinstva u kojem žive. Radi se o bolesti koji ne mogu kontrolirati, ali koja je toksična za sve u njihovoj okolini. Preduvjet izlječenja je dobrovoljni pristanak i tek onda slijedi odlazak u komunu.

Brojni su komentari uslijedili na društvenim mrežama od strane onih koji znaju nešto više o stanju na splitskim ulicama, do onih koji pokušavaju pohvatati sve konce ovih događaja. Mnogi su se zapitali gdje je Stanislav sigurniji i može li mu  se nešto dogoditi dok nema zaštitu. Dotakli su se dakako i njegove izjave da nije znao o ‘dugovima brata’, odnosno da nije znao zašto bi učinio ovaj krvavi pohod, kao da apsolutno cijela priča nije povezana s njim. Ali i prvi puta se vidi suosjećanje s osobom kojoj je, prije svega potrebna hitna pomoć.

”Ništa čudno. Ko nije imao kontakta sa ovisnicima nije ni svjestan koji su to poremećeni mentalni sklopovi u glavi i koje laži mogu smisliti da bi zadovoljili svoju želju za ovisnošću ili kako bi opravdali svoje postupke. Zbog tih patoloških laži i prevara ih se i otkrije da nešta nije u redu. Oni ne žive na ovom svijetu. Tako da mi je čudno da sud uopće traži njegov iskaz jer on je neuračunljiva osoba i mislim da njegovi iskazi nemaju veze sa stvarnošću i on nema pojma šta priča i dali nanosi štetu svojoj obitelji ovim iskazima,jer da on sebi hoće priznat da je ovisnik, nebi obitelj uništavao sve ove godine. Žao mi je i ovog dečka, žrtva je droge i mislim da bi ga se nasilu trebalo odvest u komunu.I hvala bogu da su to konačno napisali i shvatili bar jedni mediji.”, bio je jedan od komentara naših čitatelja.

”Baš tako. Koju i kakvu laž može smislit narkoman to normalan čovik ne može za tri života. I kako te uvjere u tu laž to je još fascinantnije. Prisilna komuna nema šanse. Ne znam ni koja će ga komuna uzet ako ne dolazi dobrovoljno. Mene sve strah da bi on moga uskoro uzet “zlatni šut” ili od prečiste ili prešporke doze. Neko će mu namistit dozu i adio.”, zastrašujući je komentar jedne čitateljice. Bilo bi uistinu zastrašujuće da mladića snađe ovakav kraj.

”Ovisnik o heroinu je dno dna i ko to nije vidio na svoje oči nemože ni razumjet. To treba svezat i strpat u neku ustanovu dok ne dođe sebi ili dok ne krepa. Heroin je nešto najgore šta je čovjek mogao izmisliti i pustiti u opticaj. Sjetite se Splita iz ’90-ih i sve će vam bit jasno”, komentar je jednog čitatelja.

Vidljivo je kako je mnogima jasno da brat Filipa Zavadlava treba pomoć i kako je neprihvatljivo oglušiti se na njegov tihi apel –  u izjavi za jedne medije kazao je kako se u budućnosti želi izliječiti od ovisnosti, i to je vapaj čovjeka kojeg se ne smije zanemariti.

Zbog ignoriranja ovakve situacije, mnogi pozivaju na izlazak na ulice, uzimanje pravde u svoje ruke, ali može li izlazak na ulice spasiti život ovisnika, spriječiti nova ubojstva?

Droge ima posvuda, neovisno o državnom uređenju i standardu. Nije po njoj današnja Hrvatska drugačija od nekadašnje socijalističke Jugoslavije ili od, recimo, prosperitetnih skandinavskih zemalja. O policijskim bi se propustima dalo nadugačko pričati, ali u ovoj teškoj splitskoj priči naglasak ne treba biti na tome zašto trgovina drogom nije iskorijenjena. Ne lažimo se, nijedna policija na svijetu nije iskorijenila trgovinu drogom,  neće ni splitska . Pitanje je kako je moguće da svi rade sve, a nikakvih rezultata nema.

Talente i genijalnost pokazivanu u školi braća Zavadlav nisu uspjeli realizirati, iako se nadležne službe zaklinju u svoj maksimalni angažman. Policajci su pisali prijave, suci donosili presude, socijalni radnici provodili mjere, a nesretna je obitelj, čija se muka sada javno razvlači, tonula sve dublje.

U Centru ističu, nije bilo osnove za izuzimanjem djece iz obitelji. I vjeruju da nisu pogriješili.