Sustavu prijeti potpuno urušavanje: Zaboravite Turudića, ovo je prava slika stanja u DORH-u
Natječaj za glavnog državnog odvjetnika na kojega se među ostalim prijavio i sudac Visokog kaznenog suda Ivan Turudić izazvao je brojne polemike u javnom prostoru, a Turudić je po običaju svojom pojavom izazvao veliku pažnju. Shodno tome zbrajaju se svi njegovi plusevi i minusi. Dok jedni tvrde kako je poznati sudac profesionalac i hrvatski branitelj, drugi kažu kako se na natječaj javio uz blagoslov vodstva vladajuće stranke te napominju kako kao glavni državni odvjetnik ne bi mogao imati doticaja sa cijelom paletom predmeta pošto je prijateljski povezan s bivšim gazdom Dinama Zdravkom Mamićem, ali i sa Josipom Pleslić ex Rimac.
Dok drugi polemiziraju Turudić u svojem stilu podalje od očiju javnosti mudro šuti znajući da mu je s obzirom na životnu dob pozicija glavnog državnog odvjetnika posljednja relevantna funkcija koju bi mogao obnašati prije odlaska u mirovinu, u koju bi se nakon izbora novog glavnog državnog odvjetnika trebala uputiti i aktualna glavna tužiteljica Zlata Hrvoj Šipek. Usred rasprave o Turudiću u drugi su plan pali svi problemi koji guše Državno odvjetništvo i koji poprilično živopisno oslikavaju rasulo u domaćem pravosudnom sustavu u kojega su građani odavno izgubili povjerenje dobrim djelom i zbog politike, odnosno političara koji štiteći svoje pozicije nikada nisu dozvolili da DORH suštinski preraste u nezavisnu instituciju.
Novog ravnatelja očekuju stari problemi
Da novog glavnog državnog odvjetnika očekuju ozbiljni problemi moglo se vidjeti i nedavno nakon raspisanog natječaja za ravnatelja Uskoka na kojega se nitko nije prijavio pa ni aktualna vršiteljica dužnosti Željka Mostečak, koju je glavna državna odvjetnica na tu poziciju imenovala u travnju prošle godine nakon što je sa svoje pozicije u nerazriješenim okolnostima odstupila netom izabrana Vanja Marušić. I na natječaju koji je raspisan koncem 2022.godine bivša ravnateljica Marušić nije imala protukandidata pa se i iz toga može izvesti zaključak da broj interesanata za vodeće pozicije u Odvjetništvu naprosto pada.
Takvo što zapravo i ne iznenađuje kada se znade da i glavni državni odvjetnik i ravnatelj Uskoka nerijetko podliježu političkim pritiscima, zbog čega nisu u mogućnosti dosljedno i profesionalno obavljati svoj posao, što se poprilično realno vidjelo na primjeru bivše HDZ-ove ministrice regionalnog razvoja i fondova EU Gabrijele Žalac, protiv koje su istragu u aferi software otvorili europski tužitelji izvlačeći njen slučaj iz Uskokovih ladica. S
lučaj je to koji je ozbiljno kompromitirao kompletno Odvjetništvo predvođeno Hrvoj Šipek i njenom kolegicom Marušić s kojom uskoro bivša glavna državna odvjetnica niti nije u dobrim odnosima baš od afere sa Žalac. Unatoč tome što se po kuloarima govori o tenzijama među njima dvjema Marušić je nakon podnošenja ostavke na poziciju ravnateljice Uskoka ostala u DORH-u kao zamjenica glavne državne odvjetnice.
Sustav bi se mogao potpuno urušiti
Jasno je dakle stoga da novog glavnog državnog odvjetnika kako za sada stvari stoje dočekuje obezglavljen Uskok s tim da ravnatelja niti neće biti lako pronaći. Kriteriji za obavljanje ovog iznimno teškog i stresnog posla vrlo su složeni, a ispunjava ih nekolicina zamjenika ravnatelja Uskoka čija je kadrovska opustošenost na vidjelo posebice izašla tijekom osnivanja zagrebačkog Ureda europskog javnog tužitelja u kojega su zbog boljih uvjeta, i većih primanja prošli brojni profesionalni i iskusni Uskokovi kadrovi posebice u Zagrebu. Upravo zato, neovisno o tome tko će uskoro preuzeti DORH oni upoznati sa stanjem u ovoj instituciji dovode u pitanje njegovo funkcioniranje pri čemu kao najveći problem vide nedostatak mladih ljudi za posao u DORH-u.
O tome koliko je ovdje situacija kompleksna i o tome da bi se sustav uskoro mogao do kraja urušiti možda ponajbolje govore izvješća o radu državnih odvjetništava koja ukazuju na problematiku sa starosnom strukturom visokorangiranih državnih odvjetnika. Novi glavni državni odvjetnik trebao bi sustav pomladiti da bi on bio održiv, ali on to neće imati sa kime učiniti, a pored toga kako za sada stvari stoje mogao bi ih voditi Turudić koji je i sam na korak do mirovine. Kao takav lako će se stopiti sa ostatkom kolega budući da na županijskoj razini životna dob odvjetnika varira od 60 do 65 godina.
Upućeni u tematiku svjedoče kako županijska državna odvjetništva kao i samo Državno odvjetništvo postaju tijela za zbrinjavanje kadrova visoke životne dobi zbog čega se prst upire i u Zakon o državnom odvjetništvu, ali i u Zakon o državnoodvjetničkom vijeću temeljem kojih ova služba ne završava s odlaskom u mirovinu, već sa navršenih 70 godina života. To osigurava da na pozicijama ostaju odvjetnici visoke životne dobi, a takvo nešto za buduću perspektivu DORH-a nije dobro. Pojedinci u DORH-u smatraju da nije dobro niti to što je broj zamjenika glavnog državnog odvjetnika praktički neograničen, a osim toga problem vide i u tome što je mladim ljudima u DORH-u teško napredovati te je mnogima Odvjetništvo neprivlačno i zbog ogromne razine odgovornosti te količine posla za kojega nisu adekvatno plaćeni.
