Sveta tri kralja ili Bogojavljenje – slavlje objave Boga čovječanstvu
Blagdan Sveta tri kralja ili Bogojavljenje jedan je od najstarijih katoličkih blagdana.
Katolička crkva danas slavi Bogojavljenje ili Sveta Tri Kralja kao svetkovinu objavljenja Kristova božanstva.
Uoči blagdana Bogojavljanja, katolici običavaju u crkvama blagoslivljati vodu kojom se onda škrope kuće vjernika. Blagdanom Isusova krštenja, koji se slavi u nedjelju po Bogojavljenju, završava u katolika božićno vrijeme.
U mnogim krajevima kršćanskog Istoka u prvim kršćanskim vremenima umjesto Božića slavila se svetkovina Bogojavljenja kao svetkovina objavljenja Kristova božanstva.
Prema Evanđelju po Mateju, mudraci s Istoka pratili su zvijezdu do Betlehema vjerujući da će ih ona dovesti do Isusa, novorođenoga Kralja. Kad su u štalici pronašli dijete s majkom Marijom, poklonili su mu se i prinijeli darove – tamjan kao Bogu, zlato kao Kralju i smirnu (plemenitu mast) kao čovjeku.
U Evanđelju se ne navodi njihov broj ni ime, no kroz povijest ustalila su se tri mudraca, tri kralja: Baltazar, Melkior i Gašpar, vjerojatno zbog tri dara – zlata, tamjana i smirne.
Poruka je blagdana, nastalog početkom 3. stoljeća, da je Isus Spasitelj za sve ljude, a to su naznačili, kao prvi predstavnici poganskoga svijeta koji su se došli pokloniti Isusu, upravo mudraci s Istoka – Sveta tri kralja.
U našem hrvatskom jeziku je veoma lijep prijevod i značenje iz izvornih jezika latinskoga i grčkoga – Bogojavljenje. Bog se objavio. Ovoga puta to znači da je Bog s Isusom izašao iz izraelskih okvira i objavio se svemu svijetu. To vidimo danas po različitim znakovima i samim različitim nazivima ove svetkovine koja je, usput budi rečeno, jedna od najstarijih svetkovina kako na zapadu tako i na istoku.
Naziv također Tri Kralja im svoje označeno mjesto u današnjem evanđeoskom izviješću. Upravo preko ova tri visoka gosta Isus se objavljuje i drugim narodima. Zanimljivo je da u ovom izvješću nema ništa nevažno da bi se podrazumijevalo, pa zbog toga izostavilo.
Jedna od tih zanimljivosti je i državnički protokol. Tri kralja ne idu odmah u Betlehem već u Jeruzalem. Ne žele vrijeđati, barem koliko je do njih, kućnoga vladara. Nose svoje darove onako i onakvome za koga su čuli. Velike darove za veliku osobu, kako je i uobičajeno.
Zlato nose jer je kralj, tamjan jer je Bog, smirnu jer je spasitelj koji trpi za nas. Izaija lijepo kaže da je narod koji je hodio u tmini vidio svijetlost veliku. Bog je objavio tajnu koju je oduvijek imao u naumu: malo Betlehemsko Djetešce je spasitelj ne samo izabranoga izraelskoga naroda, već je On Spasitelj svih naroda na zemlji.
Zato današnje evanđelje kaže da mu dolaze sa svih krajeva zemlje mudraci da mu donesu darove. Mogli bismo ovdje mnogo toga nadodavati za razmišljanje od zvijezde koja ih vodi i naziva za zvijezdu, pa zatim Izaijino tama, mrklina do svijetla, međutim možda bismo se rasplijenili u tumačenjima svih ovih pojmova, i izraza i izgubili ono što je danas najvažnije u ovoj svetkovini.
Pored toga što se Isus(Bog) objavljuje svim narodima, kako ja mogu do njega doći, odnosno, ne zaboravimo da je hod mudraca i kraljeva i traženje, raspitivanje za Isusa veoma važna i velika stvar. To je veoma veliko i važno za nas svakoga pojedinoga Isusova sljedbenika.
Nije dovoljno naći isusa i samo prepoznati u njemu spasitelja ljudskoga roda općenito, onoga koji će vratiti čovjeku dostojanstvo, ili tolike uopćeno izrečene stvari. Isus je prije svega i iznad svega za mene Bog koji je postao čovjek, Riječ što je tijelom postala, pa stoga mu se moram klanjati i ljubiti ga za ono što On je.
Kraljevsko zlato neka znači za mene moju ljubav prema Njemu, tamjan moj poklon Njemu, smirna neka znači moje povjerenje i vera u Svevišnjega.
Našli smo Boga i sada nam ne preostaje nego živjeti sa svojim Bogom u punom zajedništvu. Više nema razloga za raspitivanja. On se objavio meni i tebi, mi smo ga našli i mi smo ga prihvatili, sada slijedi samo jedno živjeti s Njime.
Ne zavaravajmo se nije lako. Svatko mora naći svoj osobni put kao osobno blago, a ovaj put je težak, dug, osamljen, pun poteškoća, kao i onaj put mudraca-kraljeva. Oni su ga slijedili i našli i veseli otišli svojim domovima.
Zato i mi molimo Gospodina da njegova zvijezda neprestano svijetli i nama, i da nas vodi prema pravome izvoru, prema Gospodinu Bogu. Naravno da će biti trenutaka kada će koji oblak zakriti zvijezdu i njeno svijetlo, ali treba uvijek to unaprijed znati da se poteškoća nikada nećemo moći osloboditi.
No, čovjek je svaki put veći iza pobijeđene kušnje ili prepreke. Sin je upitao oca da mu pokaže Boga; jer, kako ga može slušati, ljubiti i poštivati a komu se ne sviđa?… Ako bi ga, pak vidio, možda bi to sve bilo lakše.
Otac ga savjetuje da malo pogleda u sunce. Dječak je to učinio samo za jedan trenutak, jer nije mogao ustrajati. “Ne možeš gledati ni u sunce, a tražiš da ti ja pokažem Boga. Sunce je samo jedno od njegovih stvorenja.” Začas se otac dosjeti.
Uzme komadić stakla i podimi ga na vatri, te pruži sinu da sada ponovno pomoću ovoga stakla pogleda sunce, govoreći mu:”Ovo je staklo simbol vjere. Kao što sada ovim staklom možeš nesmetano gledati sunce, tako samo vjerom možeš gledati Boga.”(Mabić, Prispodobe I,20).
Zato braćo i sestre, znajmo i mi svoju vjeru čuvati nekada i dječjim pitanjima i odgovorima. Nije važno koliko smo se trudili, jer trud ne možemo izbjeći, već je važno što postižemo na našem hodu za Davidovom Zvijezdom, kako Ivan u Otkrivenju naziva Isusa.
Zvijezda je pobijedila tamu i pozvala nas sve da živimo u svijetlu koje možemo gledati očima naše vjere. On nam je darovao i svijetlo i vjeru, zato mu budimo zahvalni što nam je darovao ove darove i našu zahvalnost pokažimo i mi našim darovima, koje ćemo mu položiti ne samo do jaslica u spilji, već mu našu zahvalnost pokažimo životnim darovima iskazujući ljubav Njemu i Njegovoj braći s kojima dijelimo našu svagdašnjicu.
To će biti najveći dar. Veći od svih kraljevskih darova zlata, tamjana i smirne, kao i značenja koju imaju ovi darovi. On nam je dao velike darove.
Zvijezdom da mu i mi uručimo naše velike darove. Darove našega života za Njim i s Njim.
