Sveti lik Bl. kardinala Alojzija Stepinca, sjaji istinom, koju ne mogu zasjeniti sve srpske i druge klevete i laži

Lik i djelo bl .kardinala Alojzija Stepinca, stalno i iznova na meti je srpske politike, srpskih medija i Srpske pravoslavne Crkve.

espreso.co.rs/vesti/drustvo/722247/ustase-su-najgore-ubice-u-istoriji-izopaceniji-su-od-nacista-izraelski-istoricar-gideon-grajf-o-jasenovcu

Nevjerojatna medijska i diplomatska hajka na jednog čovjeka, neprimjerena ljudskom umu! Tolika količina mržnje neselektivno, nepojmljivo usmjerena prema jednom čovjeku koju odašilju srpski mediji, srpski političari i ljudi koje su upregnuli u velikosrpsku mitomaniju, prelazi već u patologiju ponašanja i političku patologiju. Huškaju i indoktriniraju vlastiti narod protiv drugog naroda i to 76 godina nakon završetka 2.svjetskog rata.

Na takav način mogu razmišljati i djelovati samo oni koji bi i na najmanji poticaj bili spremni ponovno i ponovno činiti zločine kakve su počinili u daljnjoj i bližoj povijesti, ne samo prema drugim narodima, nego i prema pripadnicima svoga naroda. Jer samo oni koji u svojem kolektivnom pamćenju imaju zločine mogu podlegnuti takvoj patološkoj histeriji.

Tu srpsku agresivnu klevetničku propagandu, demantiraju dokumenti! Dokumenti iz života i rada u to teško ratno vrijeme 2.svj.rata, tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca. Ta je dokumentacija zalog istine, zalog koji prokazuje svu bolesnu , patološku srpsku propagandu, od koje se Srbi i Srbija nikada neće moći oprati. Istina uvijek pobjeđuje, ma koliko joj vremena treba, uvijek nađe put ka javnosti.

Na to mi je ukazala dr. Esther Gitman, američka povjesničarka židovskog podrijetla, koja se posvetila istraživanju NDH, i djelovanju nadbiskupa Alojzija Stepinca , kojemu zahvaljuje svoj život.

Istraživanjem o bl.kardinalu Alojziju Stepincu počela se baviti u zrelim godinama na poticaj svojih unuka, kad je krenula u potragu za svojim porijeklom. Proživjela je holokaust, njena obitelj izbjegla je iz Sarajeva, koji je tada bio u sastavu NDH, sa kojom je kao dijete otišla u Izrael, pa u Kanadu i 1972.godine u SAD.

Sa istraživanjem je počela 1999. godine i napisala doktorsku disertaciju pod nazivom „Spašavanje Židova u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, 1941. – 1945“. Esther Gitman je u svom znanstvenom radu otkrila veliku ulogu blaženog kardinala Alojzija Stepinca, koji je još prije proglašenja NDH sudjelovao u spašavanju Židova iz drugih europskih zemalja i to od 1939. godine. 

To je potvrdila i u komentaru na mom FB profilu; uz FB prijevod

“Lili hvala! Očito je netko koristio neke riječi koje sam ja koristila. Ne samo da dva povjesničara lažu o Hrvatima , ova dva izraelska autora oslobodila su Srbe gnusnih zločina počinjenih nad Židovima u Srbiji! Helsinki se javlja na potvrdu točnosti mojih izjava, knjiga Philipa Cohena i mnogih drugih povjesničara tek je početak. Majstorska disertacija Emil Kerenji o Ljotiću i Nedićevoj Srbiji je čudesno istraživanje zločina koje nisu počinili Nijemci nego Srbi. Bez obzira na to koliko će knjiga biti napisano novine tog razdoblja ne mogu se izbrisati, pečat ispisan tijekom rata koji prikazuju Židove u grotesknim karakteristikama, antimasonska izložba su tu, da ostanu. Dakle, bez obzira što ova dva povjesničara pišu, istina će ostati! I kada će nove generacije povjesničara ustati otkrivati će istinu! Kada sam 2002. godine došla u Zagreb na Fulbrightovom zajedništvu imala sam ideju da su Srbi nevini, a ustaše da su jedini krivi. U arhivama i iz svjedočanstava preživjelih i spasioca otkrila sam istinu. Dokumenti pričaju drugu priču a ne onu koju Srbi pričaju. Smiješno je sugerirati da su patili poput Židova s tako velikom predratnom vojskom i ono što je Nedić dobio bili su moćnici i Naci okupatori, koji su htjeli da takvi i ostanu.”

I doista dr. Gitman je u pravu, istina ostaje, istinu se može zaobići, ali ona uvijek ostaje za nove generacije koje će je otkrivati. Srbi i Srbija valjaju se u blatu svojih laži, koje im dolaze na naplatu, jer svijet zaključuje da iza takve patološke mržnje ne stoji istina, ni dobra namjera, pa su im točno okarakterizirali film” Dara iz Jasenovca”

“Najciničnije od svega, ‘Dara iz Jasenovca’ bit će srpski kandidat za nagradu Oscar. Tužno je što, da nečiji put do nagrada, respektabilnosti i svojevrsnog blaćenja svog susjeda, ide preko Holokausta” u američkim dnevnim novinama Los Angeles Times koju potpisuje Robert Abele 

Filmski kritičar uglednog Varietyja Jay Weissberg u prošlotjednoj je recenziji film „Daru iz Jasenovca“, srbijanskog kandidata za Oscara u internacionalnoj konkurenciji, proglasio jeftinom nacionalističkom propagandom i zloporabom Holokausta, koji se u filmskom svijetu i inače dobro “prodaje”.

“Film o holokaustu koji bi poticao mržnju prema Nijemcima danas bi bio oštro osuđivan, ne prepoznati isti problem u ovom filmu bilo bi namjerno sljepilo“ Ono što Weissberg i iz svoje američke i što je važnije židovske perspektive vidi problematično u srbijanskom filmu je „njegov neskriveni protuhrvatski, antikatolički etnocentrizam, sirovo osmišljen kao zapaljiva hrana za trenutne raskole između Srbije i njezinih susjeda, dok njegova oduševljena vizualizacija sadizma u kontrastu s nevinošću jednog djetinjstva, gura razmišljanje o opasnostima nacionalizma i genocida u drugi plan i zamjenjuje ga jeftinom senzacijom i sentimentom.”

Reakcija srpske javnosti na negativne kritike potvrdila je namjeru sa kojom je sniman film. Neprestana zloupotreba prošlosti , sa ciljem stigmatizacije Hrvata zbog NDH, da bi sakrili i sa sebe skinuli krivnju zbog zločinačke velikosrpske ideologije, od koje se, kako se vidi unatoč ratnom porazu ne odriču.

Weissberg je sasvim ispravno prepoznao sa kojim je ciljem film snimljen ; propagandno iskorištavanje jednog perioda hrvatske moderne povijesti s jedne i stradanja srpskog naroda s druge strane, u svrhu potpirivanja nove mržnje, novih sukoba i u krajnosti nove agresije, koju bi opravdali zločinima počinjenim prije 76 godina. Njemci nisu stigmatizirani zbog nacizma, Talijani zbog fašizma ( nemaju susjede Srbe), a Hrvatima Srbi neprekidno 76 godina nameću stigmu NDH! Pa do kada više?

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije Portala Dnevnih Novosti