SVI SE PITAJU TKO JE NA REDU ZA REMETINEC! Panika u HDZ-u: Koga optuženi ministri mogu povući za sobom

Josip Aladrović, Darko Horvat, Tomislav Tolušić i Boris Milošević – četvorka je to koja se nedavno našla na meti USKOK-a, ali i četvorka koja je donedavno sjedila u Vladi premijera Andreja Plenkovića, što je za njega posebno bolno sada kada se zna da su protiv te družine podignute optužnice, koje bi mogle biti tek početak neugodnosti i za HDZ i za premijera Plenkovića.

Da su optužnice protiv bivših ministara uznemirile premijera Plenkovića i njegove najbliže suradnike, potvrđuje i niz naših sugovornika iz Vlade, u kojoj se pitaju tko je idući na redu i hoće li optuženi ministri, iznoseći vlastite obrane, za sobom povući još nekoga iz Vlade.

Premda se Plenkovićevi najbliži suradnici kunu u to da Plenković nije znao ništa o aktivnostima kojima se bave njegovi ministri, oni koji premijeru Plenkoviću nisu skloni počeli su propitivati njegovu sposobnost pa kažu da u priči o optužnicama protiv ministara mogu postojati samo dva scenarija – ili je Plenković i sam imao prste u tom koruptivnom pekmezu ili nije onako sposoban kakvim ga se predstavlja pa nije znao kakav se kriminal oko njega provodi, što je možda još gore od prvog scenarija.

Izigrao povjerenje

Za takve scenarije Plenković ne želi ni čuti, svaka afera i svaki kriminal za njega imaju ime i prezime, on se time vodi i na taj način nedavno i jest komentirao podignute optužnice. No bez obzira na to, jasno je da ni njegov položaj u ovoj priči nije ni lak ni ugodan, uostalom, u povijesti hrvatskog pravosuđa nije se dogodilo da su jednom optužnicom obuhvaćena četiri člana Vlade, što je skandal kakav se nije smio dogoditi, ali i skandal koji se pravodobnim reakcijama morao i mogao spriječiti.

Kako skandal nije spriječen, tako je Plenković ponovno pao pod noge nakostriješene oporbe, ali i predsjednika Zorana Milanovića koji ga ne prestaje kritizirati na svim poljima, pa i na ovome kojim se premijer dodatno izložio javnosti, riskirajući novi pad rejtinga. Sve to počinje izazivati pobune i u HDZ-u, u kojem pojedinci strahuju od gubitka izbora, a time i od gubitka vlastitih pozicija, što će, dakako, nastojati spriječiti svim sredstvima, pa i rušenjem Plenkovića u čijim je vladama Darko Horvat najprije bio ministar gospodarstva, a onda i graditeljstva. Premda je Horvat smatran kadrom bivšeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka, Plenković ga je iz nekog samo njemu znanog razloga zadržao u svojoj aktualnoj vladi, iz koje je nakon privođenja osobno istupio podnoseći ostavku.

Aladrović je pak slovio kao Plenkovićev nasljednik na čelu stranke, u Vladu je ušao kao kadar požeškog ogranka HDZ-a, govorilo se da iza njegova uspjeha stoji otac koji je ujedno i bivši HDZ-ov župan u Požeško-slavonskoj županiji, no Plenković je doista u mladom ministru rada prepoznao golemi potencijal, posebice u vrijeme pandemije koronavirusa, kada je osobno osmislio program potpore poduzetnicima zahvaljujući kojem su očuvana radna mjesta. Da je Aladrović njegov kadar, Plenković je potvrdio i time što ga je gurnuo na poziciju potpredsjednika u zagrebačkom HDZ-u, u kojem i danas za njega imaju riječi hvale. Od hvale se, međutim, ne živi, optužnici unatoč, Aladrović je nedavno s viceguvernerom Tomislavom Ćorićem pokrenuo vlastiti biznis, dok se Horvat zaposlio u Končaru.

Nezgodan trenutak

Svoj vinski biznis vodi i Tolušić koji se po svaku cijenu kani povući iz politike, oni koji ga po Virovitici sreću kažu da ga je kratak boravak u Remetincu promijenio jer nije ni sanjao da bi mu se to moglo dogoditi.

Nije ni Plenković sanjao da će se baš njegovim ministrima i članovima njegove vlade u ovoj mjeri baviti pravosudna tijela, ali to se ipak dogodilo pa su sada vladajući na mukama jer se nikad ne zna koga oni mogu povući za sobom. Podizanje optužnica stiglo je u nezgodnom trenutku ne samo zbog repova u aferi INA nego i zbog kontinuiteta, u tom istom tjednu javnost se bavila načelnikom Segeta Vinkom Zulimom koji je priveden zbog rasipanja općinskog novca na janjetinu i vino, a koji je bez obzira na medijske napise o rastrošnosti uspio dogurati sve do saborskih klupa. Možda Plenković doista s time nema ništa, no Zulim je u medijima predstavljen kao čovjek iz njegova jata, baš kao što su i ministri s optužnicom predstavljeni kao njegovi ljudi, što nije dobro za političku percepciju i što otvara prostor Plenkovićevim kritičarima da propituju njegovu sposobnost, dok se paralelno s time u vladajućim redovima propituje ravnateljica USKOK-a Vanja Marušić koju HDZ-ovci i danas nazivaju Milanovićevim kadrom.

Sve da to i jest tako, treba se upitati kako Plenković nije ništa znao o onome što se događa oko njega, a što se više i snažnije postavlja to pitanje, to je Plenković zabrinutiji. Njegovi istupi u javnom prostoru čine se sve snažnijima i sve žešćima, a to je ujedno i pokazatelj Plenkovićeve nervoze, a nervoza dolazi onda kada ponestane argumenata koji su se izlizali. Kao i svaku gadnu vijest o korupcijskim aferama, HDZ je i optužnicu protiv ministara dočekao po uhodanoj špranci, tvrdeći da oni više nisu članovi njihove vlade, iako su njih trojica to bila još početkom godine.

Pitanje osvete

Javnost sve više živcira relativizacija tih pojava, a paralelno s time, Plenkovića sve više ljuti njegov ministar policije Davor Božinović, kojega smatra odgovornim za to što ga na vrijeme nije obavijestio da se Horvatu sprema uhićenje. Da je za to znao, Plenković bi i ranije proveo rekonstrukciju Vlade i iz svojih redova eliminirao ministre zbog kojih se sada ponovno našao u središtu skandala. U kontekstu skandala zato se više ne spominje bivša državna tajnica i nekadašnja kninska gradonačelnica Josipa Rimac, koja se strogo drži obećanja koje je dala na izlasku iz Remetinca kada je novinarima okupljenima pred zatvorom rekla da se ne planira nikomu osvećivati. Toga plana bivša kninska kraljica zasad se drži, nijedanput se od izlaska iz Remetinca nije oglasila u medijskom prostoru, u kojem je se sve manje spominje.

Bivša gradonačelnica zaposlila se u Slavonskom Brodu, a danas, prema tvrdnjama upućenih, sa svojim novim partnerom živi posve novim, podjednako luksuznim životom, ne mareći za politička zbivanja, ali ni za sudske procese koji su ionako tek u povojima.

Da se Rimac nikomu neće osvećivati, potvrdila je i ona sama glavnom tajniku HDZ-a Krunoslavu Katičiću, s kojim je prije nekoliko mjeseci održala dva tajna sastanka u jednom zagrebačkom hotelu. No bez obzira na to njezino obećanje, uhićenje bivšeg ministra Horvata, a i ovo podizanje optužnica protiv bivših ministara zabirnulo je vrh HDZ-a na čelu s Plenkovićem zbog mogućih proširenja istraga na više visokih dužnosnika stranke, što se ponajprije odnosi na još nekoga od članova Vlade, u kojoj već neko vrijeme svim sredstvima nastoje smanjiti potencijalnu štetu koju bi im takvi istupi mogli nanijeti. Među Plenkovićevim se kritičarima tvrdi da to i jest razlog zbog kojega su bivši ministri odnedavno poslovno i egzistencijalno zbrinuti.

Dvije osobe

Zbrinula se u svakom pogledu i Rimac, koja se svojedobno sastala i s počasnim konzulom Ukrajine u Hrvatskoj Ivicom Pirićem, u čemu dio HDZ-ovaca također vidi poveznicu između nje i premijera Plenkovića. Povezala se Rimac odnedavno navodno i s bivšim direktorom Narodnog radija Josipom Pleslićem, koji je radio za ruski Zabrežnjev, u čijem je vlasništvu Rafinerija nafte u Brodu, a nakon čega se okrenuo privatnom biznisu.

Inače je Pleslić rodom s Murtera, ali godinama živi i radi u Zagrebu. Iako se nikada nije medijski eksponirao, Pleslić se u medijima pojavio kada je priveden s bivšom državnom tajnicom i kada je ujedno i predstavljen kao poduzetnik. Ljetos je odlučio prijateljima i znancima obznaniti svoju vezu s bivšom gradonačelnicom od koje se već neko vrijeme ne odvaja, i s kojom su ga mediji povezivali u vrijeme kada se govorilo o prisluškivanju njezina mobitela, pri čemu su istražitelji zabilježili da je kontaktirala s minimalno dvije osobe, pokojnim Tonijem Matasom, bivšim šefom zadarskog Centra SOA-e, te Pleslićem koji je spominjan i kada se pisalo o Matasovu samoubojstvu, s tim da se tvrdilo da je Pleslić istražiteljima otkrio da je Matas spojio Josipu Rimac s Antom Sladićem, poduzetnikom zbog kojega je bilo potrebno mijenjati sadržaj Vladine uredbe koja se odnosi na poljoprivredna zemljišta, čime se kanilo pogodovati Sladiću u izvlačenju državnih poticaja.