Svjedok ratnog zločina izazvao muk u sudnici: ‘Nobilo je samo spustio glavu’

ZANIJEMILI

Sutra se na Županijskom sudu u Zagrebu nastavlja suđenje u kaznenom postupku protiv Borivoja Radosavljevića i ostalih optuženika osumnjičenih za kazneno djelo ratnog zločina protiv hrvatskih civila iz Voćina.

Rasprava je započela još 28. listopada 2022. čitanjem optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, a suđenje se provodi u odsutnosti optuženika. Za kaznena djela koja im se optužnicom stavljaju na teret se ne smatraju krivim.

Okrivljenicima se stavlja na teret da su od sredine kolovoza do sredine prosinca 1991. godine u mjestima Voćin, Hum, Krasković i okolici nezakonito lišavali slobode, uzimali kao taoce, pljačkali, zlostavljali, mučili, tjelesno ozljeđivali i ubijali civilne osobe i ratne zarobljenike, odnosno da su opisanim radnjama ubili ukupno 47 civilnih osoba i tri ratna zarobljenika.

V I D E O

Suđenje za jedan od najsurovijih zločina u Domovinskom ratu

Okrivljenike se tereti i da su u navedenom razdoblju zapalili, minirali ili na drugi način u Voćinu oštetili ili uništili zgradu pošte, zgradu hotela, zgradu osnovne škole, zgradu policijske postaje, benzinsku postaju, kao i velik broj kuća s gospodarskim objektima u vlasništvu civilnih osoba. u Voćinu i Humu, te da su tijekom noći 13./14. prosinca 1991. minirali i tako u potpunosti uništili Župnu crkvu Svete Marije u Voćinu koja je bila upisana u Registar spomenika kulture.

Na sudskoj raspravi o ovom predmetu lani se kao svjedok pojavio Danijel Medić koji je kao dječak vidio egzekucije članova svoje obitelji sa kojom se skrivao u podrumu. Ovo je svjedočenje, kazao nam je, u njegovim ustima ostavilo gorak okus:

“Najprije sam bio šokiran kada me je u sudnici okružilo oko 30 odvjetnika koji brane osumnjičene za ratni zločin u Voćinu. Kada sam započeo svoju ispovijest i kada sam spomenuo neka imena, sutkinja me opomenula da ne smijem nikoga imenovati. Bilo mi je jasno da je i ovo moje svjedočenje uzaludno.”

Svjedok: “Imao sam osjećaj da sude meni”

Onda je, kaže, u njemu nešto puklo i namjerno je u nastavku iskaza izgovarao i naglašavao imena počinitelja: “Naravno, spominjao sam samo imena ljudi za koje sam siguran da su sudjelovali u zločinu ili imena ljudi koje sam tamo tada vidio. Nikada ne bih teretio osobe koje su mi nepoznate niti lažno optuživao ljude radi neke svoje satisfakcije. Svakako, bilo mi je nepojmljivo da mi je sutkinja izričito zabranila imenovanje počinitelja/sudionika u zločinu, pa se pitam koja je onda uopće svrha mog dolaska na sud i traženja mog iskaza.”

Medić napominje iznimno neugodnu atmosferu u sudnici u kojoj se, kaže, nije osjećao dobrodošlicu: “Bio sam okružen sa oko trideset odvjetnika koji zastupaju osumnjičene… Na trenutak sam osjećao kao da se sudi meni. Zanimljivo je da su tijekom mog iskaza svi imali spuštene glave. Osobito sam to primjetio kod odvjetnika Ante Nobila. Shvaćam da nije bilo ugodno slušati što sam prošao kao dijete i to ‘zahvaljujući’ ljudima koji oni brane, ali sam se svejedno nadao nekoj ljudskoj reakciji. Sve je izostalo, pa sam im na odlasku samo rekao ‘kako vas nije sram'”, razočaran je naš sugovornik.