TERORISTIČKA OPERACIJA KOS-a "JNA" U SREDIŠTU ZAGREBA 19. KOLOVOZA 1991.

U ranu zoru, 19. kolovoza 1991. godine, u glavnom hrvatskom gradu, odjeknule su dvije snažne eksplozije: prva u sjedištu Židovske općine u ulici Palmotićevoj u 4:50 sati, a deset minuta poslije i na glavnom gradskom groblju 'Mirogoj', na zajedničkoj židovskoj grobnici.

 Ovaj planirani i organizirani teroristički akt izvršili su operativci Kontraobavještajne službe tadašnje "JNA" (KOS-a), s ciljem kompromitiranja nove hrvatske vlasti i Republike Hrvatske koju su agresori iz Beograda i njihova propaganda nastojali u svijetu prikazati kao "antisemitsku" i "fašističku". Po svaku cijenu su svojim propagandnim operacijama pokušavali "dokazati" kako je nova hrvatska vlast na čelu s dr. Franjom Tuđmanom na tragu NDH i da joj je cilj izvršiti "genocid" nad svima koji nisu Hrvati. Bile su to stare teze koje su desetljećima "prežvakavane" u njihovim knjigama i medijima. Srpski propagandni lobiji postajali su sve aktivniji usporedo s razvojem krize na području bivše SFRJ, da bi se nakon otvorene agresije na Hrvatsku (u ljeto 1991.) prešlo i na klasične bombaške - terorističke napade. Ta je kombinirana propagandno-teroristička kampanja vođena prema klasičnim obrascima specijalnog rata u konačnici trebala dovesti do onemogućavanja bilo kakve obrane i samostalnosti zapadnih republika, u prvom redu Republike Hrvatske koja je u prvoj fazi rata bila glavna meta. Svjesni toga kako je stav međunarodne javnosti od presudne važnosti za odnos stranih sila prema akterima sukoba na tadašnjem jugoslavenskom prostoru, beogradski majstori laži i obmane stavili su svoj mehanizam u puni pogon - a sredstva birali nisu. "Veliku Srbiju" je trebalo stvoriti po svaku cijenu, a sve pod krinkom "borbe za 'Novu Jugoslaviju'". I ka tom cilju je koračala većina Srba, ne samo u Srbiji nego i u drugim krajevima zemlje koja je još uvijek (formalno) postojala: komunisti, četnici, liberali, monarhisti, fašisti, nacionalisti iz crkvenih i intelektualnih krugova, akademici…rame uz rame u borbi za ostvarenje bolesnih i megalomanskih velikosrpskih planova.

 Oni koji su osmislili, planirali i izvršili zločinački napad u Zagrebu 19. kolovoza 1991. godine, jako su dobro znali koliko je odnos prema Židovima osjetljivo pitanje, ali jednako tako i kakav utjecaj na Izrael, SAD i druge zemlje mogu imati ovakve operacije ako se njihovi pravi akteri skriju i sve prikaže kao "hrvatski ekstremizam".

 Nažalost, neposredno nakon samoga terorističkog akta i neki viđeniji ljudi koji su ne tako davno napustili jugoslavenski obavještajni sustav, nasjeli su na ovu propagandu i požurili izjaviti kako je on djelo "ustaških ekstremista". 

 Ali, građane Zagreba i pripadnike Židovske zajednice nije se moglo prevariti, jer su dobro znali da u hrvatskom narodu antisemitizam nikad u povijesti nije imao uporišta, kao što ga nema niti u novoj hrvatskoj vlasti i državi koja se stvara u uvjetima krvave  agresije i nametnutog rata. Velikoj većini njih, od početka je bilo jasno kako je u pitanju nakana stvaranja razdora između Hrvata i Židova i ocrnjivanja Hrvatske u svijetu. Zato je već sutradan (20. kolovoza) u Zagrebu održan sastanak Udruženja hrvatsko-židovskog prijateljstva, na kojem su se židovski intelektualci tako i odredili prema ovom vidu terorizma. Odmah su poduzete mjere za otklanjanja nastale štete, a državni vrh, institucije, stranke, udruge građana i cjelokupna javnost u Republici Hrvatskoj, jednodušno i oštro su osudili ovaj gnjusni, podmukli, zločinački čin. U glavnom hrvatskom gradu, ali jednako tako i u mnogim europskim metropolama, održani su masovni prosvjedi na kojima se javno osudilo ovo barbarstvo, uz zahtjeve da se vandali koji su počinili taj gnjusni zločin pronađu.

 MUP Republike Hrvatske angažirao je sve raspoložive snage na istraživanju ovog slučaja, pa je, među ostalim, ponuđena i nagrada od 25.000 DEM za svakoga tko pruži bilo kakvu informaciju vezano za ovaj teroristički akt. Na kraju se pokazalo da je to nedjelo počinila teroristička skupina KOS-a JNA ("Labrador"), a njezinim članovima je suđeno pa je sve izašlo na vidjelo. Ovi događaji pokazuju na što su sve bili spremni oficiri Jugoslavenske narodne armije, ne bi li spriječili hrvatski narod u legitimnim težnjama stjecanja slobode i osamostaljenja. Vojska koja ne poštuje ustav vlastite države i okrene cijevi prema svojim (razoružanim) građanima, brutalno razara gradove i sela te čini masovne zločine i etničko čišćenje i uz to se koristi metodama terorizma, nije nikakva "narodna vojska", nego zločinačka falanga i rulja.

 Uskoro je Hrvatska policija otkrila kako je u pitanju operacija KOS-a pod kodnim nazivom "Labrador", na kojoj su bili angažirani deseci operativaca pod zapovjedništvom načelnika Odjela KOS-a general-pukovnika, Slobodana Rakočevića iz zrakoplovne baze "JNA" u Zemunu. Najistaknutiji operativci u ovom slučaju bili su: Ivan Sabolović, Čedomir Knežević i Radenko Radojčić. Konačna i puna istina o svemu, izašla je na vidjelo nakon što su policijske i snage ZNG RH ušle u zgradu Drugog detašmana Kontraobavještajne grupe (KOG) Ratnog zrakoplovstva i Protuzračne obrane "JNA" u ulici Maksimirskoj 63 u Zagrebu, listopada 1991. godine. Nažalost, proučavanje dokumentacije i dešifriranje zaplijenjenih spisa trajalo je mjesec dana i za to vrijeme najveći broj onih koji su izravno sudjelovali u planiranju i izvršenju terorističkog napada pobjegao je iz Hrvatske. Uhićeno je samo 15 osoba posredno povezanih s napadom i oni su uskoro pušteni na slobodu. Nekim teroristima je kasnije suđeno, ali u odsutnosti.

 Detalje o ovoj kao i drugim operacijama KOS-a, te mnoge činjenice vezano za špijunsku mrežu KOS-a, naoružavanje Srba u Hrvatskoj itd., dao je hrvatskim operativcima Službe za zaštitu ustavnog poretka (SZUP) jedan od terorista - pokajnika, Radenko Radojčić, u ožujku/travnju 1994. godine, nakon što je pobjegao iz Beograda pod optužbom da je pripremao atentat na Slobodana Miloševića. Na gotovo 222 kucane stranice, on potanko objašnjava kako je izvedena teroristička operacija u Zagrebu (19. kolovoza), ali i neke druge, te obrazlaže način i model propagandno-psihološkog djelovanja, kako u operaciji "Labrador" tako i "Opera" (koja je obuhvaćala niz aktivnosti iz arsenala specijalnog rata - a što je u konačnici trebalo oslabiti obranu Republike Hrvatske i kompromitirati njezinu borbu za slobodu).

(Vidi: Radenko Radojčić - integralna izjava; OVDJE

 I jedan drugi bivši operativac KOS-a, Mustafa Čandić, na suđenju Slobodanu Miloševiću pred MKSJ u Den Haagu, 2002. godine, iznio je brojne činjenice vezano za ukupno djelovanje i ulogu ove zločinačke organizacije iz sastava "JNA", pa i operaciju "Labrador".

 Čandić je i 2015. godine, posredstvom medija ponovno govorio o operacijama "Labrador" i "Opera", ustvrdivši kako je ostavljena lažna evidencija "suradnika KOS-a o Zagrebu", s ciljem da se unese razdor u političkom i javnom životu u Hrvatskoj i denunciraju neki od vodećih ljudi u tadašnjoj vlasti.

 Nepuna dva mjeseca poslije ovog bombaškog terorističkog akta, u središtu Zagreba je izvršen još jedan drski napad kojem je cilj bio obezglaviti Hrvatsku. I počinila ga je ista zločinačka struktura KOS-a, tadašnje "narodne vojske" ("JNA"). Dana 7. listopada (dan uoči istjecanja tromjesečnog moratorija na odluku Republike Hrvatske o samostalnosti), borbeni zrakoplovi agresora raketirali su zagrebački Gornji grad, teško oštetili rezidenciju predsjednika dr. Franje Tuđmana i uzrokovali veliku materijalnu štetu, a naš državni poglavar ostao je živ pukom slučajnošću.

 U svom trnovitom hodu do samostalnosti i slobode, Hrvatska je prošla težak i krvav put, suočavajući se ne samo s nadmoćnom oružanom silom ("JNA") koja se spremno stavila na raspolaganje agresoru, nego i s cijelim sustavom zločinačke SFRJ, koja je od 1945. godine nadalje razvijala tijela represije i tajne službe kao moćan mehanizam koji je osiguravao samovlašće komunističkog režima uz pomoć straha i terora nad vlastitim građanima. U razdoblju raspada SFRJ, taj je mehanizam u cijelosti bio stavljen u službu zločinačke velikosrpske ideologije čiji je temeljni cilj bio stvoriti etnički čistu "Veliku Srbiju" istrebljenjem svega što nije srpsko na području BiH i najvećeg dijela Republike Hrvatske.

 

Zlatko Pinter/PDN