Tjeraju ekstremizam, vode prljavu kampanju protiv Hrvatske od koje traže milijarde i čekaju da im Putin vrati "RSK"

Umjesto da pritisne Srbiju i zatraži preko međunarodnih mehanizama podatke o nestalim osobama, izručenja ratnih zločinaca, naknadu za ubijene i mučene logoraše (u koncentracijskim logorima na području Srbije), ratnu odštetu od onih koji su napadali naša sela i gradove - rušili, palili, pljačkali, ubijali i silovali - i konačno počne primjenjivati vlastiti zakon o ništetnosti tzv. univerzalne jurisdikcije Srbije vezano za optužnice i pokretanje kaznenih postupaka za područje bivše SFRJ, Hrvatska benevolentno u ime "dobrosusjedskih odnosa" dopušta da okorjeli zločinci s nekad okupiranih područja protiv nas i danas vode specijalni rat, pa čak i podnose tužbe međunarodnim sudovima! I sve to ostaje bez ikakve reakcije s naše strane.

 Naime, srpski teroristi koji su 90-ih godina prošlog stoljeća punih 5 godina žarili i palili hrvatskom zemljom pa onda podvili repove i s okupiranih područja pobjegli u kolovozu 1995. godine pred našom vojskom i policijom izbjegavajući tako zasluženu kaznu za sve počinjene zločine, uporno traže da im "ustaška država" (jer u svojim "dokumentima" upravo tako nazivaju Republiku Hrvatsku na koju bacaju drvlje i kamenje i optužuju je za "genocid nad srpskim narodom"), prizna radni staž kojeg nema i isplati mirovine koje nisu zaradili (za razdoblje od 1991. do 1998. godine, odnosno, za cijelo vrijeme ratnog stanja, sve do okončanja mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja) - dakle, za godine u kojima ne samo da nisu radili i bilo što uplaćivali u naš Mirovinski fond, nego su grubo narušavali ustavno-pravni poredak, Ustav Republike Hrvatske i međunarodno pravo i konvencije (pa i Povelju i deklaracije UN-a), proglašavajući svoju paradržavu, haračili, rušili, pljačkali, silovali i činili masovne zločine na zaposjednutim područjima. I ne samo to. Oni uvjetuju Republici Hrvatskoj izravne pregovore s njihovim "predstavnicima" oko "neriješenih pitanja" - među ostalim i o "pravu srpskog naroda koji je izbačen iz Ustava RH na to da ponovno bude "konstitutivan i državotvorni narod u tzv. Hrvatskoj", koja je za njih "nova NDH". Dakle, nije im problem od te Hrvatske (iako je smatraju "ustaškom državom" koja je "izvršila genocid nad Srbima") tražiti konstitutivnost i osiguranje statusa i materijalnih prava za razdoblje u kojem su upravo oni izazvali rat i kroz punih pet godina grubo narušavali njezinu teritorijalnu cjelovitost, te na preko 40% teritorija paralizirali funkcioniranje državnih institucija, prometa, gospodarstva i odvijanje normalnog života preko 95% građana koji nisu sudjelovali u agresiji?! Zanemarimo pravni aspekt i upitajmo se: Kakav je moralni kredibilitet osoba koje se tako ponašaju i može li se negirati činjenica da su srpski teroristi s bivših okupiranih područja Republike Hrvatske ostali ono što su bili i prije 25 - 30 godina?

Ne odriču se sna o "Velikoj Srbiji"

 Oni još uvijek tvrde kako njihova teroristička, nikad priznata, nepostojeća "RSK" ima "kontinuitet" od 1991. godine, pa i pravo na "Vladu u progonstvu" koju u Beogradu "bira" tzv. Skupština RSK u progonstvu, od one prve koja je "izabrana" 26. veljače 2005. godine (dakle, imala je nešto manje od 10 godina "diskontinuiteta" - koliko je prošlo od kolektivne bježanije srpskih terorista s okupiranih hrvatskih područja u kolovozu 1995. godine).

 U listopadu 2016. godine, hrvatski dnevnik Jutarnji list objavio je vijest kako srpski umirovljenici s nekad okupiranih područja Republike Hrvatske (kojih ima između 20 i 80 tisuća - zanimljiv je raspon broja "umirovljenika") preko Sindikata penzionera Srbije, od Republike Hrvatske potražuju oko 30 milijardi kuna na ime "mirovina i zaostataka", budući da im Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u razdoblju 1991. 1998. nije isplaćivao mirovine. Nadležni međunarodni sudovi (uključujući i onaj u Strasbourg-u) odbili su prvu njihovu tužbu, ali oni su ubrzo zatim pokrenuli drugu sa zahtjevom isplate svih "zaostataka i pripadajućih kamata".

 (Vidi: https://www.jutarnji.hr/globus/politika/ovo-je-vlada-republike-srpske-krajine-u-progonstvu-uskoro-ce-rusija-ojacati-a-onda-ce-putin-urazumiti-hrvate-i-pomoci-nam-da-vratimo-u-sao-krajinu-5195447; stranica posjećena 11. 8. 2022.)

 Dok se kod nas sramežljivo tu i tamo tek ponekad spomene ratna šteta uzrokovane od Srbije, Crne Gore, "JNA" i Srba - "krajišnika" i njezina naplata, bivši teroristi, zločinci i njihovi ideolozi drsko i bezobrazno traže ono na što ni zakonski ni u moralnom smislu nemaju pravo.

 Srbija na ovo ne reagira, niti priznaje bilo kakvu svoju odgovornost, pa čak negira i sudjelovanje u ratu (!?), dok svoje sunarodnjake koji su na njezino područje došli u kolovozu 1995. godine i dalje uporno instruira i podržava kad su posrijedi njihove provokacije i nerealni zahtjevi prema Republici Hrvatskoj. "Vlada u progonstvu" tzv. RSK (formirana u listopadu 2016. godine u Beogradu) u sastavu: Janko Dobrijević, Ratko Ličina, Milorad Buha, Rajko Ležajić, Marko Dobrijević i Mirko Jović, okupila je "kremu" ekstremne vrhuške (ovaj posljednji je poznati četnički ekstremist, neosuđeni ratni zločinac i rasist iz Nove Pazove koji je u vrijeme rata - od 2. svibnja 1991. godine i pokolja u Borovu Selu nadalje - predvodio paravojnu četničku skupinu 'Dušan Silni'). 

Prostačko i uvredljivo pismo predsjednici Hrvatske pokazuje da su ekstremni "krajišnici" ostali ono što su bili

 Dana 25. srpnja 2016. godine, u ime "Skupštine i Vlade RSK u progonstvu", odaslano je jedno pismo prepuno primitivnih uvreda i drskih kleveta, predsjednici Republike Hrvatske, Kolindi Grabar Kitarović (potpisali su ga samozvani dužnosnici ovih "tijela" - "predsjednik Skupštine RSK", Rajko Ležaić i "premijer Vlade RSK Milorad Buha". U ovom pamfletu se hrvatski branitelji nazivaju "nasljednicima ustaša iz razdoblja NDH" i prozivaju kao "palikuće, rušitelji, pljačkaši, svirepi ubojice i progonitelji Srba", a "RSK" predstavlja kao sljednica nekadašnje Vojne krajine koja je (kako piše): "imala autonomiju u Austrougarskom carstvu više od 300 godina, dok je Hrvatska bila jedna mala kmetovska pokrajina u istom tom carstvu".

 Vlasti Republike Hrvatske se optužuju da su tijekom Oluje, koja je okarakterizirana kao "zločinačka akcija", "protjerale iz RSK više od 300.000 Srba (citat: "Ono što nas Srbe nisu dokrajčile hrvatske Ustaše od 1941. do 1945. uz pokroviteljstvo nacističke Hitlerove Nemačke, dokrajčili su Franjo Tuđman i sledbenici ustaša koje vi zovete 'braniteljima', uz pokroviteljstvo NATO pakta i uz vjekovni idejni projekat Vatikana.")

 Pismo sadrži ukupno 14 zahtjeva, među kojima je vrlo zanimljiv onaj koji se odnosi na  "uslove za normalizaciju odnosa između nas Srba Krajišnika i vas Hrvata", a koje "Krajišnici", iznose "radi mira i budućnosti mladih generacija", iako je već njihov prvi zahtjev formuliran rečenicom: "Da izrazite kajanje i izvinjenje nama prognanim Srbima iz RSK i Hrvatske!!!"

Drugi "uvjet za normalizaciju" glasi: "Prestanak ustašovanja petog avgusta u Kninu!!! Prestanite likovati i sipati sol na našu ljutu ranu petog avgusta, jer vi niste nikoga pobijedili, osim onih 2000 staraca, žena i djece koje ste pobili na kućnom pragu. Za takvu pobjedu moralni narodi se stide dok je vijeka i svijeta."

 Vrlo zanimljivo djeluje i 3. zahtjev: "Vratite nama Srbima otetu našu zemlju Republiku Srpsku Krajinu!!!"

 Pod rednim brojem 4. stoji: "Vratite nam imovinu u onakvom stanju u kakvom smo je ostavili, bežeći ispod vaših granata i ispred vaših kama! Sve što ste srušili, uništili, opljačkali vratite ili platite! Vi ste srušili! Vi sagradite!"

 Zahtjev br. 5 glasi: "Vratite Srbe u Ustav R. Hrvatske, kao ravnopravan i državotvoran narod!" Šesti je zahtjev: "Isfinancirajte i omogućite slobodan povratak svim prognanim Srbima u njihove kuće i stanove! Srušili ste ih, vi ih i obnovite!"

 Od rednog broja 7. do rednog broja 14. navode se ostali zahtjevi:

 "Da odmah počnete sa procesuiranjem onih hrvatskih 'branitelja' koji su počinili zločine nad Srbima!";

 "Da Hrvatska odmah materijalno obešteti porodice poginulih Srba i sve Srbe koje su vaši 'branitelji' osakatili!";

 "Da Hrvatska srpskim penzionerima isplati sve neisplaćene penzije!";

 "Da se penzionisanim Srbima obračunavaju penzije po istoj metodologiji kao i Hrvatima!";

 "Da se prognanim Srbima isplate akcije državnih i društvenih preduzeća koje ste vi prodali i uzeli novac, a mi ih gradili i stvarali!";

 "Da se Srbima isplate bankovni ulozi i kamate u Ljubljanskoj i Jugobanci!";

 "Da Hrvatska Srbima vrati njihove (oko 50.000) stanove!";

i naposljetku, pod rednim brojem 14:

 "Da odmah prestane proganjanje Srba Krajišnika po lažnim i izmišljenim optužnicama".

 I na kraju pisma, "krajišnici" predlažu "razgovore i pregovore" s hrvatskim vlastima o navedenim točkama i to tako da oni budu "direktni" (između "Srba Krajišnika" i Republike Hrvatske), bez posredovanja srbijanskih vlasti.

 Kakva je bila sudbina ovog prizemnog pamfleta, nije poznato, ali s obzirom da ga nisu zabilježili vodeći mediji u Republici Hrvatskoj, vjerojatno je završio u košu.

 Godine 2016., "Srbi Krajišnici" obilježili su 25 godina od osnutka svoje paradržavne, zločinačke, terorističke tvorbe na tlu Republike Hrvatske. U toj prigodi, pripremili su čak "10 Zbornika o povijesti RSK" koji sadrže oko tri tisuće dokumenata iz cjelokupne "povijesti" ove nakazne tvorevine koja je trebala biti dijelom "Zapadne Srbije" u sklopu općeg velikosrpskog osvajačkog projekta.

"Uzdamo se u Putina i nadamo se da će on urazumiti Hrvate"

 Nije tajna da se radikalni srpski nacionalisti kojima su na umu "Velika Srbija" ili "Srpski svet" tradicionalno vezuju za Rusiju - a posljednjih 20-ak godina za Putina i njegov režim. Isto to, možda još u većoj mjeri, vrijedi i za ekstremiste iz "Republike Srpske" i "Srbe Krajišnike" (podrijetlom iz Republike Hrvatske).

 Oni već gotovo 200 godina upiru oči u "majčicu Rusiju" i od nje očekuju "Srbiju koja će u svoje granice okupiti sve Srbe pod kapom nebeskom" - pa i po cijenu svjetskog rata; baš onako kako je govorio devedesetih godina prošlog stoljeća beogradski odvjetnik i demokrat, Srđa Popović, koji je stanje na političkoj i društvenoj sceni Srbije u vrijeme ratova na području SFRJ ovako definirao: "Oni bi bili srećni da su mogli izazvati svetski rat - ili ako ne to, a ono makar neki veći, regionalni".

 I upravo ta njihova bolesna, posesivna težnja za ostvarenjem ovog megalomanskog cilja, pokretač je koji ih vodi i danas, u vrijeme ove brutalne agresije Ruske Federacije na Ukrajinu. U Europi nema države u kojoj Putin i njegov režim uživaju takvu potporu kao što je to slučaj u Srbiji (i njezinom protektoratu "Republici Srpskoj").

 Ono što su samozvani "predstavnici Srba Krajišnika" u Beogradu izjavljivali u razgovoru s novinarom Darkom Hudelistom, prije 6 godina (2016.) - a svodi se na to kako oni u konačnici čekaju "da Putin urazumi Hrvate" i "vrati im njihovu RSK" - dobiva svoju potvrdu i danas, u sedmom mjesecu krvave ruske agresije na Ukrajinu.

 I to je ta ideologija. Isto ono zlo s kojim smo se susreli 90-ih godina prošlog stoljeća. Komu to objašnjavati? Predsjedniku hrvatske države ili Vlade, Miloradu Pupovcu i SDSS-u?

Tko je rušio, palio i ubijao po Hrvatskoj i tko komu duguje ratnu štetu!?

 O agresiji na Republiku Hrvatsku sve je već dobro poznato, ali nije zgoreg ponoviti ukratko ono najvažnije.

 Srpski ekstremisti započeli su svoje četničko orgijanje na hrvatskoj zemlji već 28. veljače 1989. godine, a nakon niza masovnih mitinga, nastavili su svoju destrukciju "balvan revolucijom" (17. 8. 1990. godine), proglašenjem "ratnog stanja" i potom "saoizacijom", tj. proglašavanjem "autonomnih srpskih oblasti" koje su kasnije objedinjene u tzv. Srpsku Republiku Krajina". Kroz sve to vrijeme, od 17. 8. 1990. godine, do otvorene agresije s područja Srbije na Republiku Hrvatsku (3. 7. 1991.), ekstremni dio Srba (koji čini ispod 5% ukupnog stanovništva), naoružava se i uz pomoć "JNA" i Srbije priprema za agresiju i rat protiv hrvatskog naroda i njegove države.

 U bespoštednom, krvavom, nenajavljenom ratu, ekstremni Srbi su ubili preko 16.000 hrvatskih građana (u većini Hrvata), protjerali preko 600.000, uzrokovali desetke tisuća invalida, stotine tisuća traumatiziranih, izvršili tisuće silovanja, srušili preko 1/3 Hrvatske, preko 10.000 hrvatskih građana otjerali u logore u Srbiji, počinili niz masovnih zločina diljem okupiranih područja i ostavili za sobom pustoš, srušene gradove i sela i tisuće obitelji zavijenih u crno.

 Kad su u pitanju materijalne štete, evo nekih službenih podataka Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi iz kojih je vidljivo što je Hrvatska pretrpjela u toj agresiji Srbije, Crne Gore, "JNA" i dijela pobunjenih Srba - terorista iz Republike Hrvatske:

 "Republika Hrvatska je u Domovinskom ratu 1991.-1995. godine imala velike ljudske žrtve, stradanja stanovništva i ogromne materijalne štete, što je bitno obilježilo njen gospodarski i socijalni razvoj u proteklom desetljeću.

 (…) Ratom i ratnim razaranjem bilo je obuhvaćeno 54% nacionalnog teritorija, na kojem je živjelo 36% hrvatskog stanovništva. Pod okupacijom se našlo 14.760 km2 ili 26% hrvatskog teritorija. U Domovinskom je ratu u razdoblju 1991.-1995. godine Hrvatska imala 13.583 poginulih i nestalih, a 37.180 osoba je ranjeno. Ogroman broj ljudi protjeran je ili je pak morao napustiti svoje domove i naselja. U prosincu 1991. godine u Hrvatskoj je bilo oko 550 tisuća prognanika i izbjeglica, a k tome je 150 tisuća ljudi bilo u izbjeglištvu u inozemstvu. Prema podacima Državne revizije za popis i procjenu ratne štete izravna ratna šteta u Hrvatskoj u razdoblju 1990.-1999. godine iznosila je 236.431.568.000 kuna ili 65.350.635.000 DEM."

(Vidi: Dokumentacija - Ratne štete, izdaci za branitelje, žrtve i stradalnike rata u Republici Hrvatskoj, Rev. soc. polit., god. 8, br. 2, str. 235-238, Zagreb 2001.;  http://www.rsp.hr/ojs2/index.php/rsp/article/viewFile/225/996)

 Tablica 1., na str. 1. navedenog izvora sadrži opis i strukturu izravnih ratnih šteta u Hrvatskoj u razdoblju 1990.-1999. godine (Gospodarstvo, Društvene djelatnosti, Kulturna i prirodna dobra, Dobra građana, Troškovi rata, Život i zdravlje ljudi, Troškovi neodržavanja dobara) a prema izračunu ukupne izravne štete iznose upravo enormnih 236.431.568.000 kuna ili 65.350.635.000 DEM.

 Sve je to počinjeno uglavnom i najvećim dijelom do kraja 1991. godine, isključivo od agresora (Srbije, Crne Gore, "JNA" i ekstremnog dijela Srba iz Hrvatske i BiH).

 I nakon svih tih nedjela, masovnih zločina i razaranja što su nam ih priuštili, oni se javljaju kao oštećena strana!?

 Ima li koga u Hrvatskoj, da im jasno i glasno kaže - njima, Miloradu Pupovcu i njegovom SDSS-u, ali i kamarili u Beogradu na čelu s Vučićem, što je na stvari i gdje je takvim radikalnim ekstremistima i njihovim nebuloznim zahtjevima mjesto!?

 Ima li!?

 

Zlatko Pinter/PDN