Tko smije imati bombu? Izrael ima, Iran ne smije – zašto

Nuklearni svijet: Tko ima oružje, tko ga smije imati — i zašto je Iran na nišanu

U svijetu u kojem ravnoteža moći počiva na zastrašivanju i strateškom odvraćanju, nuklearno oružje ostaje najmoćniji simbol suvereniteta i prijetnje. Danas, devet država službeno ili neslužbeno posjeduje nuklearno naoružanje, no kada se govori o globalnoj sigurnosti i “prijetnjama”, fokus se nerijetko selektivno usmjerava — osobito kad se radi o Sjedinjenim Američkim Državama i njihovoj politici prema Bliskom istoku.

Službene i neslužbene nuklearne sile

Peto stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a — SAD, Rusija, Kina, Velika Britanija i Francuska — legalno posjeduju nuklearno oružje temeljem Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja (NPT). S druge strane, Indija, Pakistan i Sjeverna Koreja razvile su vlastite arsenale izvan tog okvira, dok Izrael nikada nije ni potvrdio ni opovrgnuo svoj nuklearni status, iako većina stručnjaka procjenjuje da raspolaže s oko 90 bojevih glava.

Izrael – “Otvorena tajna” u nuklearnom klubu

Izraelski nuklearni program datira iz 1960-ih, uz pomoć Francuske i uz tiho odobravanje SAD-a. Iako nikada nije potpisao NPT, niti dopustio međunarodne inspekcije u svojoj nuklearnoj infrastrukturi (poput postrojenja u Dimoni), Izrael nikada nije bio službeno predmet međunarodnih sankcija ni prijetnji vojnim napadom zbog tog arsenala. To se obično opravdava “posebnim sigurnosnim okolnostima” regije, no u praksi to predstavlja dvostruke standarde. No zaboravlja se rat u pjasu Gaze i drugim zemljama gdje je Izrael moguća opasnost.

Iran – slučaj za intervenciju?

Suprotno Izraelu, Iran je potpisnik NPT-a i godinama je pod lupom Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA). Iako Teheran tvrdi da njegov nuklearni program ima isključivo civilne svrhe, zapadne sile — predvođene SAD-om i uz podršku Izraela i Saudijske Arabije — više puta su upozoravale da Iran razvija kapacitete za izradu nuklearne bombe.

Od povlačenja SAD-a iz Iranskog nuklearnog sporazuma 2018. (JCPOA), napetosti su narasle. Izrael je javno poručivao da će djelovati vojno ako Iran prijeđe “nuklearni prag”. Washington nije isključio vojnu opciju.

Zašto Iran, a ne Izrael?

Postavlja se ključno pitanje: Zašto je Iran, koji još nema nuklearno oružje, predmet stalne prijetnje vojnim udarima, dok Izrael, koji gotovo sigurno ima nuklearni arsenal, ostaje izvan fokusa međunarodne kritike?

Odgovor leži u geopolitičkim savezima, a ne u univerzalnim pravilima. SAD ima strateško partnerstvo s Izraelom i mnogim arapskim monarhijama, dok Iran često djeluje kao protivteža zapadnim interesima u regiji. Prijetnja nuklearnog Irana ne tumači se samo kao vojna opasnost, nego kao političko podrivanje američke hegemonije na Bliskom istoku.

Nuklearna politika nije samo pitanje oružja, već i moći, savezništava i selektivnog tumačenja međunarodnog prava. Dok Izrael ostaje zaštićeni akter s neslužbenim arsenalom, Iran — bez ijedne nuklearne bojeve glave — već desetljećima nosi etiketu prijetnje. U takvom sustavu, pitanje nuklearnog oružja ne vodi se prema istim pravilima za sve. Vodi se prema interesima.