Tko u Hrvatskoj prikriva dokumentaciju jugoslavenskih tajnih službi?
Prije nekoliko mjeseci, 17. lipnja 2021., nakon točno trideset godina od osnivanja prestao je s radom njemački lustracijski „Stasi-Unterlagen-Archiv“ u Berlinu, s obrazloženjem da je dovršio posao i izvršio svoje obveze, a dokumentaciju je preuzeo njemački Državni arhiv (Bundesarchiv) u Koblenzu. Time je formalno završilo traumatično institucionalno lustracijsko razdoblje nakon kraha komunističkog režima u DDR-u i ujedinjenja Njemačke.
(vidi: Nach 30 Jahren: Stasi-Unterlagen wandern ins Bundesarchiv - https://www.br.de/.../nach-30-jahren-stasi-unterlagen...)
Taj proces nije dovršen u većini ostalih bivših istočnoeuropskih zemalja s komunističkim režimima koje su danas članice Europske unije. Njihova svojevrsna lustracijska tijela i dalje rade s manjim ili većim intenzitetom. Neke od njih, poput Mađarske koja je 2002. godine ustanovila muzej s nazivom „Kuću terora“ („Terror Haza“) u Budimpešti, osnovale su institucije s trajnim ciljem podsjećanja na zločine svih totalitarističkih režima, uključujući i komunizma.
Nedavno je, 17. listopada 2021., „Glas Koncila“ objavio razgovor s ravnateljicom „Kuće terora“ povjesničarkom dr.sc. Mariom Schmidt, u kojem je ukazala na važnost postojanja tog muzeja:
„Uspostava 'Kuće terora' bila je stoga i čin povijesne pravde jer je tako zemlji dopustio da se upozna i s imenima žrtava, li i s imenima počinitelja zločina. Svečanost otvaranja muzeja 2002. godine pohodio je 15o tisuća ljudi, okružujući 'Kuću terora'. Za nas koji smo svjedočili tome to je bio trenutak katarze (…)
Muzej je postao jedan od najsnažnijih simbola slobode u Mađarskoj. Naše izložbe posjetilo je dosad 8 milijuna ljudi, računajući pritom i tisuće školaraca te druge Mađare i goste iz inozemstva koji su dolazili redovito prije pandemije.“
(vidi: „Sjena totalitarnih diktatura je velika, kao što su velike i njihove intelektualne posljedice“, „Glas Koncila“, Zagreb, 17. listopada 2021.)
Na posebno negativnu posljedicu neprovođenja lustracije u državama bivše komunističke Jugoslavije nedavno je ukazao Odbor za vanjsku politiku Europskog parlamenta, kada je njihove vlade prozvao zbog skrivanja dokumentacije o radu jugoslavenskih tajnih službi, prvenstveno Službe državne sigurnosti (SDS) i Kontraobavještajne službe (KOS JNA), čiji su dužnosnici, službenici i tajni suradnici izvorište svekolikog kriminala na „Zapadnom Balkanu“.
(vidi: „Western Balkans: Organised crime a major obstacle to region’s development“ -
https://www.europarl.europa.eu/.../western-balkans...)
Ni Hrvatska po pitanju lustracije nije napravila gotovo ništa, što je prouzrokovalo brojne negativne posljedice na razvoj hrvatskog društva od raspada Jugoslavije do danas, da se nije moglo konsolidirati sukladno aktualnim civilizacijskim, političkim i ekonomskim standardima, nego je jednom nogom duboko zaostalo u jugo-komunističkom modelu funkcioniranja.
Hrvatska je tek djelomično otvorila arhive jugoslavenskih tajnih službi, i to u vrlo problematičnoj varijanti omogućivši uvid u prvom redu u dosjee žrtava tih službi, ali ne i njihovih progonitelja – dužnosnika, službenika i tajnih suradnika. Štoviše, preparirani su dosjei nekoliko stotina, pa i tisuća ovih posljednjih pa su lažno uvršteni u fond dosjea obrada, tj. žrtava, i kao takvi predani Hrvatskom državnom arhivu (HDA).
U cijelosti nedostaje fond tajnih suradnika jugoslavenskih tajnih službi, njihovih operativnih akcija i kombinacija, kao i kadrovski dosjei njihovih dužnosnika i službenika. Postoje ozbiljne naznake da ta dokumentacija postoji u SOA-i i MUP-u te da istu, suprotno pozitivnim zakonima i propisima, vrh tih institucija skriva i opstruira njihovu predaju HDA-u.
Izgleda da je došlo vrijeme za inicijativu za osnivanje posebnog parlamentarnog povjerenstva u Hrvatskom saboru koje bi istražilo sumnje u te manipulacije i zloporabe, kao i utvrdilo njihovu pozadinu.
Bože Vukušić / Facebook
