‘TO JE MLINAC ZA MESO!’ Bivši američki marinac o stravi bitke za Bahmut: ‘Ukrajinski borac na prvoj crti živi četiri sata’

Pozornost svjetske, a onda, naravno, i u prvom redu i ukrajinske i ruske javnosti, posljednjih je dana usmjerena na snažne borbe za ukrajinski grad Bahmut, u regiji Donbas, na istoku zemlje. Sigurno ne slučajno s obzirom kako te borbe, snažnog intenziteta, traju još od ljeta prošle godine.

Pravi razlog je vjerojatni skori pad toga grada koji je prije rata brojio 70 000 stanovnika a sada ih je preostalo oko 6000 s obzirom da ga je većina stanovnika napustila s približavanjem crte bojišnice urbanoj gradskoj zoni.

Glavninu borbenih zadaća u ovladavanju Bahmutom i širom zonom, s ruske je strane na sebe preuzela kontroverzna paravojna organizacija (ili kako se to još naziva „privatna vojna organizacija“) Wagner, čiji je osnivač i vođa bivši bliski Putinov suradnik (kuhar) Jevgenij Prigožin – koja mjesecima izvodi akcije okruženja grada, ali i sudjeluje u teškim uličnim borbama za ovladavanje samim gradom. Za svaku zgradu, ulicu, industrijski objekt.

Zašto Wagner a ne ruska vojska?

Zanimljivo je ukazati i pokušati objasniti ovu predvodničku ulogu u borbi za Bahmut koju je dobio Wagner – koji će, bez svake sumnje, u slučaju uspješnog završetka njegovog osvajanja (u što više malo tko sumnja) u Rusiji „pobrati lovorike“ i ojačati ugled u javnosti željnoj pobjeda na „zabetoniranim“ ukrajinskim bojišnicama na kojima se vodi pozicijski rat i gdje su pomaci crta koje razdvajaju protivnike vrlo mali i spori usprkos nedvojbenoj ruskoj inicijativi (ne i velikoj ofenzivi) koja traje već više od dva mjeseca.

Prema mom mišljenju, ruskom državnom vrhu nema razloga smetati što će „pobjedničke lovorike“ u ovom slučaju umjesto službene ruske vojske možda pobrati Wagner. Zašto? Pa jednostavno zato što je žrtve, koje nedvojbeno trpi i ta paravojna organizacija, javnost ipak lakše podnijeti nego kada se radi o profesionalnim ili mobiliziranim vojnicima službenih oružanih snaga. Tim više, što je poznato kako Wagnerovci u svom sastavu imaju i bivše ili oslobođene zatvorenike čije stradavanje ni približno ne može izazvati emocije kakve izaziva pogibija običnog vojnika.

Da sam možda u pravu svjedoči i činjenica da je Wagnerovcima svo ovo vrijeme pružana (pruža se i dalje) snažna topnička, tenkovska i potpora borbenih zrakoplova – i to usprkos napetostima u odnosima između šefa te organizacije Prigožina i čelnika ruskog ministarstva obrane i profesionalaca iz Glavnog stožera. A složit ćete se, privatna vojska ipak ne može u svom borbenom arsenalu posjedovati takvu količinu topništva, tenkova, a poglavito ne zrakoplova, pa je jasno kako je i ruska vojska tamo snažno borbeno prisutna – ali “iz daljine” – u vatrenoj pripremi terena i zaštiti Wagnerovih jurišnih postrojbi. Osim toga broj o navodno 50 000 Wagnerovih boraca ne ide u prilog klasičnoj percepciji bilo čije privatne vojne organizacije u svijetu.

Bahmut od strateški važnog “pretvoren” u simbolički važan grad

Još je jedna stvar oko Bhmuta prilično kontroverzna. Naime, na početku borbi za taj grad s obiju je zaraćenih strana naglašavana njegova strateška važnost s obzirom kako kroz grad prolaze ključne željezničke i cestovne komunikacije između juga Donbasa i Kramatorska i Slavjanska – velike aglomeracije na sjeveru DNR-a. Zbog toga je Kijev često i uporno ponavljao kako Bahmut “nikada neće pasti”. Međutim, posljednjih se tjedana, prije svega na Zapadu, naglašava njegova simbolička vrijednost po Ukrajinu, tj. predstavlja ga se kao snažni simbol otpora ruskoj agresiji, pri čemu se minimizira njegov strateški značaj. Pri tom je čudno da se, uz to, često navodi kako bi zauzimanje Bahmuta omogućilo Rusima brže ovladavanje čitavim Donbasom.

Jedno drugome očito proturječi, jer da grad nema strateške važnosti onda sigurno ne bi bio „platforma“ za omogućavanje brže i konačne ruske pobjede u Donbasu. Uostalom, čemu bi, u tom slučaju (da nema strateške važnosti), služile tako velike žrtve ukrajinskih vojnika u Bahmutu – gradu koji je, zapravo, postao njihova „klaonica“? Jer sama obrana „simbolike“ takvih žrtava sigurno ne bi bila vrijedna niti bi to itko dopustio.

Kijev “kupovao vrijeme” dok se Bahmut pretvarao u “stroj za mljevenje mesa”

Posve je sigurno da je ukrajinski državni vrh u Bahmutu „kupovao vrijeme“, definitivno pod utjecajem Washingtona koji ga je uvjeravao u skoru isporuku novog zapadnog oružja, prije svega tenkova (što je neočekivano zapelo), što bi onda trebalo omogućiti ukrajinsku proljetnu ofenzivu, a očuvati moral ukrajinske vojske, ali i javnosti – koje bi pad Bahmuta definitivno potresao. O tome je jučer pisao i američki Bloomberg na čiji smo se tekst danas osvrnuli na portalu Geopolitika News.

Konkretno, američki marinac o kojemu piše MW zove se Troy Offenbecker , koji se borio u Međunarodnoj legiji, a njegovo izvješće odražava ono što ponavljaju drugi zapadni dragovoljaci od početka sukoba. On je stanje opisao ovim riječima: “Mnogi gubici. Očekivano trajanje života na prvoj crti je oko četiri sata.” Borbe u Bahmutu smatraju se jednima od najkrvavijih od početka rusko-ukrajinskog sukoba u veljači 2022. Ukrajinci su ovu kaotičnu bitku zbog golemih gubitaka u ljudstvu nazvali “mlinac za meso”.

Pri tom je zanimljivo kako se u istom tekstu navodi da ukrajinski vojnici „brojnošću nadmašuju ruske protivnike nekoliko puta“, što je dokaz da je tijekom čitavog sukoba Kijev mogao rasporediti tisuće vojnika na prve crte bojišnice kako bi iscrpili neprijatelja, čak i po cijenu ogromnih gubitaka. … „Međutim, izvješća o “mlinovima za meso” za ukrajinske vojnike sve su učestaliji nakon što je Rusija uspjela pregrupirati svoje snage – stoji u tekstu.

Iscrpljujuća borba združenog Zapada s ruskom vojskom

Očekuje se da će obje strane dobiti značajna pojačanja. Ukrajina pozdravlja dolazak boraca iz nekoliko zemalja NATO-a i čeka desetke milijardi dolara vrijedne nove tenkove, bespilotne letjelice, topništvo i niz drugog oružja koje su donirale zapadne vlade, navodi se dalje u tekstu MW.

S druge strane, navodi se dalje, Rusija je u rujnu izvršila djelomičnu mobilizaciju i značajno proširila proizvodnju ključnih oružanih sustava, poput tenkova i topništva, a paralelno obnavlja zastarjelu opremu koja dolazi iz skladišta, pa se očekuje da će njezina borbena moć na prvoj crti bojišnice značajno porasti.

Kako zaključuje američki medij, „sukob sve više podsjeća na borbu iscrpljivanja, u kojoj se Rusija sama, s ograničenim oružjem iz Bjelorusije, Irana i vjerojatno Sjeverne Koreje, suprotstavlja združenim snagama Kijeva i NATO-a, pa rezultat bitaka na frontama istočne Ukrajine ostaje vrlo neizvjestan“.