Tordinci – nezaboravljeni zločin
Na današnji dan, prije 34 godine, Tordinci su pretrpjeli jedan od najtežih napada tijekom Domovinskog rata. U ranim jutarnjim satima 25. listopada 1991., oko četiri sata, započeo je snažan artiljerijski napad Jugoslavenske narodne armije i pridruženih srpskih paravojnih postrojbi. Topnička paljba dolazila je iz više pravaca – iz Ostrova, Bobote, Antina i Markušice – dok je jedini slobodan put za izvlačenje hrvatskih branitelja i civila bio onaj prema Nuštru.
Napad je ubrzo prerastao u frontalni oklopni udar, kada su se pod vatrenom potporom topništva prema selu približili tenkovi JNA. U tim presudnim satima posebno se istaknula posada bestrzajnog topa koja je, unatoč nadmoći neprijatelja, uspjela uništiti šest tenkova i četiri oklopna transportera. Taj čin hrabrosti ostao je zapisan kao jedan od najsvjetlijih trenutaka obrane Tordinaca.
Nažalost, unatoč junačkoj obrani, Tordinci su pali pod okupaciju. Tijekom obrane i napada poginulo je 56 hrvatskih branitelja i civila, dok se troje branitelja još uvijek vodi kao nestalo – Vlatko Matanović iz Antina, Vladimir Doležak iz Vinkovaca i Boris Gubić iz Zagreba.
Istog dana agresor je napao i Jarminu, koja se uspješno obranila, dok je u popodnevnim satima uslijedio i napad na Nuštar iz pravca Mirkovaca, Cerića i područja dobra Henrikovci. Zahvaljujući odlučnoj obrani hrvatskih postrojbi, i taj napad je odbijen uz uništena tri neprijateljska tenka.
Prema svjedočanstvima i prikupljenim podacima, u napadu na Tordince poginulo je između 190 i 200 neprijateljskih vojnika – pripadnika JNA, rezervista te pobunjenih Srba. Nakon okupacije, JNA je provela „sanaciju terena“, prikupila tijela poginulih i odvojila vlastite vojnike koje su prevezli u Srbiju, dok su tijela pobunjenih lokalnih Srba pokopana po okolnim selima.
Tragična sudbina Tordinaca postala je još potresnija kada je otkriveno da su agresori, pored srušene katoličke crkve, iskopali veliku grobnicu u koju su bacili tijela ubijenih civila i poginulih hrvatskih branitelja. Pod nadzorom ruskog bataljuna UNPROFOR-a, masovna grobnica je kasnije više puta premještana, što je otežalo proces ekshumacija i identifikacije žrtava.
Jedan od rijetkih preživjelih civila bio je matičar iz Tordinaca, koji je na slobodni teritorij Republike Hrvatske uspio stići tek u svibnju 1992. godine. Zahvaljujući njegovim svjedočanstvima i kasnijim istraživanjima, započela su sustavna iskapanja.
Tijekom 1999. godine, kod župnog ureda srušene crkve, ekshumirano je pet tijela, dok su se daljnja iskapanja nastavila 2004. godine. U nekoliko masovnih i pojedinačnih grobnica u okolici Tordinaca pronađeni su posmrtni ostaci još nekoliko desetaka žrtava.
Procjenjuje se da je ukupan broj ubijenih u napadu na Tordince i okolna sela iznosio oko 208 osoba, uključujući civile koji su ubijeni u osvetničkim pohodu agresora nakon teških gubitaka u borbi.
Danas, tri desetljeća kasnije, Tordinci su simbol nepokolebljive obrane hrvatskog istoka i žrtve koju su hrvatski branitelji i civili podnijeli u borbi za slobodu. Svake godine, mještani, branitelji i obitelji nestalih okupljaju se kako bi zapalili svijeće i pomolili se za duše poginulih – s porukom da se istina nikada ne zaboravi.
