U Batini obilježena godišnjica akcije Batinski most
U organizaciji Udruge dragovoljaca hrvatskih obrambenih snaga Baranja, kod dunavskog pristaništa u Batini organizirano je obilježavanje godišnjice akcije Batinski most, održane 31. siječnja 1992. godine.
Diverzanti iz Samostalne uskočke satnije (kasnije prozvani Somborska skupina), naime, toga su dana krenuli u izuzetno tešku zadaću rušenja batinskog mosta na Dunavu. Most je to koji i danas spaja Bačku i Baranju, a preko kojega je JNA tada dovozila tenkove, brojne ''rezerviste'', te razne srpsko-četničke paravojne formacije. U nazočnosti dvojice preživjelih, Nikice Ćurića i Radomira Metića, članova obitelji poginulih, izaslanika ministra branitelja, Željka Kalića, predsjednika Odbora branitelja Belog Manastira, Davora Mucića, načelnice općine Draž, Valentine Avdičević, načelnika općine Popovac, Zorana Kontaka i brojnih drugih, evocirane su uspomene o ovoj akciji. Nakon toga položeni su vijenci i zapaljene svijeće te bačeni vijenci u Dunav, a molitvu je predvodio župnik batinski, vlč. Đula Andraši.
Obilježavanje akcije Batinski most
USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
Obilježavanje akcije Batinski most
USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
Obilježavanje akcije Batinski most
USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
Obilježavanje akcije Batinski most
USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
Obilježavanje akcije Batinski most
USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
O ovoj se akciji niz godina nerado govorilo. Pratili su je brojnih pehovi zbog kojih je završila neuspješno. Kako su isticali njezini sudionici, u akciju su krenuli odjeveni u uniforme oficira i vojnika JNA. Amfibijom, u kojoj su smjestili 3750 kg eksploziva, probijali su se baranjskim močvarama i stigli južno od Apatina, s baranjske strane, odakle je njih 20 preko Dunava nastavilo put Vojvodine. Zapovjednik je bio Ivica Krnjak, koji se predstavljao kao pukovnik JNA, Jordan Jovanović, koji je poginuo nešto ranije. Lažnim identitetom služili su se i ostali pripadnici skupine, a stražarima i mještanima koji su ih susretali predstavljali su se kao specijalna jedinica generala Blagoja Adžića. No, njihova je priča bivala sve sumnjivija, pa su ubrzo privedeni u somborsku vojarnu. Dio je uspio pobjeći, preplivati Dunav i vratiti se u Osijek, dio ih je ubijeno prilikom bijega a skupinu od desetak diverzanata zarobila je jugovojska. Nakon nekoliko tjedana ispitivanja i zlostavljanja, osmorica su boraca izvedena pred sud u Somboru gdje su osuđeni na dugotrajne zatvorske kazne. Nakon 707 dana razmijenjeni su.
