U Benkovcu je samo još nedostajao Šerbedžija!

Ako se skupina hrvatskih branitelja ne slaže s nekim tzv. kulturnim manifestacijama, kao primjerice ovih dana u Benkovcu, gdje su zaustavili nekakav „festival“ s nazivom „Nosi se“, jer nisu željeli gledati i slušati predstave pojedinih ratnih dezertera, odmah se diže frka i galama ekstremno lijevih „umjetnika“, poglavito u većini medijima, koje oni i samo oni kontroliraju.

Da komedija bude veća, branitelje se odmah naziva i huliganima, nepismenima, protivnicima demokracije, pa čak i fašistima, jer ne žele, odnosno nisu zaboravili tko je i što je jedan Frljić, koji je gotovo čitav svoj „umjetnički rad“ manje-više posvetio onima „tamo daleko“, baš kao i obitelj Šerbedžija.

U svezi „slučaja“ Benkovac“ čudi nas da se nije oglasio i Srbin nad Srbima Milorad Pupovac, koji je inače svakom loncu poklopac. Naime, Pupovac je rodom iz toga kraja, a tamo su mu i braća koja su, kako je već niz puta naglasio i legendarni ratni zapovjednik obrane Škabrnja Marko Miljanić,  ratovala na drugoj strani.

Voditeljica ovog spornog i sramnog festivala, kojeg inače podupire i ministrica kulture, i za koji se ne pita – koliko košta, uz ostalo izjavljuje da je čudi što su napadnuti baš kulturnjaci koji ne promiču ideologije, nego zagovaraju  dijalog,  empatiju i mir u turobnom vremenu u kojem se beskrupulozno zakuhava sirovi nacionalizam, zaziva mračni fašizam i huška na netrpeljivost!

Evo, ovih dana putem medija svjedočili smo i „atentatu“ na skribomana Miljenka Jergovića. Dok je mirno sjedio na terasi u nekom zagrebačkom kafiću, prepoznala ga neka starija žena i navodno ga počela vrijeđati., a on je to ovako opisao u Dnevnom avazu:

• Oko 13,45 sjedili smo i pili kafu ispred Frakturine knjižare. Iz pravca Džamije, Trga Kulina bana i Trga žrtava fašizma naišao je stariji par, gospodin sa psom i gospođa iza njega. Pogledala me dok sam mirno sjedio za stolom, kao da sjedim u bilo kojem evropskom gradu ,i rekla: „Govno!“.

Nije ga tukla, nije ga pljuvala, samo mu odbrusila što misli o njemu. Na to ju je ovaj novinski čovječuljak dao i fotografirati, pa sve to brže bolje objavio u medijima.

Čudi nas kako se gospođa uopće usudila javno izreći nešto takvoga, koji je u svojem dopisu (optuži) još naveo da je došla (zamislite!) s trga na kojem je  1941.  bilo jedno od strašnijih zagrebačkih mučilišta, pa je na trenutak pomislio da je žena došla  iz te godine!?

Međutim, nije napisao iz koje je godine on došao (pobjegao) iz Sarajeva u Zagreb, odnosno je li on junak ili- dezerter? Inače, lako je takvima pisati i blatiti sve što hrvatski diše u raznim medijima, kad nitko nema mogućnosti da mu na isti način odgovori. Ova žena je rekla baš ono što navodno većina čitatelja i misli o takvima kao što je on.

Stoga se razni jergovići ne trebaju odmah ljutiti i podizati medijsku dreku, kad je činjenica da nakon Domovinskoga rata jedan dio ljudi koji su srcem i dušom branili i obranili hrvatsku državu ne voli ratne dezertere i izdajice.

Slično se dogodilo i u Benkovcu, gdje su htjeli hrvatskim braniteljima prodavati „limunadu“, kao namećući im da trebaju i moraju gledati i slušati nešto što vodi mržnji, što je „režirao“ jadni i žalosni Frljić, koji u Hrvatima i njihovoj borbi ne vidi ništa dobroga.

U Benkovcu je samo još nedostajala obitelj Šerbedžija, pa da cirkus bude potpun, jer i ova skupina danas uspješnih „umjetnika“, koja gdje god  može, izjednačava žrtvu i agresora, i za to bude bogato i nagrađena (recimo Brijunima).

Zagrebački gradonačelnik, ali nažalost i Ministarstvo kulture i medija, bogato nagrađuju i razne frljiće i šerbedžije, pa čak i one koji „svinjama čitaju“, ali malo ili gotovo ništa ne daju za manifestacije koje su posvećene Domovinskome ratu i stvaranju države.

Tako diljem Hrvatske imamo pregršt „jugo-udruga“, koje se obilno financiraju, dok se po domoljubnim programima uglavnom pljuje i bljuje, pa stoga ne čudi da se tu i tamo javljaju pojedine braniteljske udruge kojima je dosta da im, kao u Benkovcu, obavljaju nuždu već i po glavama!

Inače, sa šireg benkovačkog kraja, koji je godinama bio okupiran, u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu stradalo je oko 230 Hrvata, a mnoge hrvatske obiteljske kuće, pa čak i katolička crkva su uništeni.

Tek toliko da se zna u kakav su kraj pojedinci došli ljudima „prati mozak“ sa „srpsko-jugoslavenskim programom“!

Mladen Pavković,predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)