U Hrvatskom saboru održan Okrugli stol: “Srebrenica 30 godina poslije – Istina od zaborava”
U povodu obilježavanja tridesete godišnjice genocida u Srebrenici, u Hrvatskom saboru održan je okrugli stol pod nazivom „Srebrenica – 30 godina poslije: Istina od zaborava“, koji je okupio niz domaćih i međunarodnih dužnosnika, istraživača, pravnika, preživjelih svjedoka i predstavnika bošnjačke zajednice u Hrvatskoj. Skup je održan pod pokroviteljstvom saborskog zastupnika Armina Hodžića te u organizaciji Nacionalne koordinacije Bošnjaka u Republici Hrvatskoj, uz podršku Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Republike Hrvatske.
Sjećanje koje opominje
Otvarajući skup, saborski zastupnik Armin Hodžić zahvalio je prisutnima na dolasku, ističući kako je okupljanje u najvišem zakonodavnom tijelu Republike Hrvatske jasan znak da kultura sjećanja na Srebrenicu nije zamrla. „Negiranje genocida je nastavak genocida drugim sredstvima. Ako mi šutimo – pristajemo“, rekao je Hodžić, pozvavši sve političke i društvene aktere da ne dopuste relativizaciju zločina iz srpnja 1995., kada je više od 8.000 muškaraca i dječaka ubijeno samo zbog svoje nacionalnosti i vjere.
“U srpnju 1995. godine ubijeno je više od 8.000 nedužnih ljudi, muškaraca i dječaka, samo zato što su se zvali onako kako nisu „smjeli“. Samo zato što su postojali. Tišina koja je tada prekrivala dolinu smrti ne smije biti tišina.
Mi koji danas živimo u demokratskoj Hrvatskoj, članici Europske unije, moramo jasno i odlučno reći: negiranje genocida je nastavak genocida drugim sredstvima. Ako mi šutimo – pristajemo.
Zato je važno da upravo ovdje, u najvišem predstavničkom tijelu Republike Hrvatske, govorimo o Srebrenici – ne samo zbog prošlosti, nego i zbog budućnosti. Jer istina je temelj svakog pomirenja, a pravda je temelj svakog trajnog mira.
Naš je zadatak ne samo čuvati sjećanja, nego i graditi društvo u kojem se nikada više ne može dogoditi ni Srebrenica, ni Vukovar, ni bilo koja druga tragedija koju su naši narodi nosili.”
Predsjednik Nacionalne koordinacije Bošnjaka u RH, gospodin Bermin Meškić, u svom je obraćanju istaknuo da je genocid u Srebrenici najteži zločin u Europi nakon Drugog svjetskog rata, ali i simbol ljudske odgovornosti. „Srebrenica nije samo bošnjačka rana – to je rana čovječanstva“, poručio je Meškić. Dodao je kako pitanje pravde i sjećanja nije pitanje prošlosti, već budućnosti – kako se zlo ne bi ponovilo bilo kome, bilo gdje.
“Danas se nismo okupili u najvišem domu Republike Hrvatske samo kako bismo se prisjetili tragedije koja je obilježila kraj 20. stoljeća. Ovdje smo kako bismo zajednički promislili o našem odnosu prema žrtvama, prema počiniteljima, ali i prema onima koji su sve to nijemo promatrali. Ovdje smo kako bismo analizirali gdje smo danas – koliko smo kao zajednica svjesni vlastitog identiteta, svojih odgovornosti i temeljnih vrijednosti.
Danas se svi zajedno pitamo – koliko smo kao društvo i narod sazreli u ovih 30 godina? Jesmo li naučili prepoznavati i imenovati zlo? Jesmo li spremni govoriti istinu – jasno, hrabro i dostojanstveno? Jesmo li svjesni da postoje snage koje i dalje negiraju genocid, koje ga glorificiraju, koje počinitelje genocida nazivaju narodnim herojima?”
Upozorenje vremenu u kojem živimo
Skup je snažno rezonirao i s aktualnim političkim izazovima u regiji. U govoru uvodnog moderatora naglašeno je da politika koja je vodila u genocid nije nestala, već danas djeluje iznutra – kroz institucionalno negiranje genocida, secesionističke politike i trijumfalistički odnos prema ratnim zločinima. Posebno je apostrofirana izjava Milorada Dodika o „mirnom razlazu“ kao paradigma suvremenih prijetnji opstanku Bosne i Hercegovine kao cjelovite države.
„Jesmo li spremni učiti iz vlastitih pogrešaka?“ – bilo je pitanje koje je odzvanjalo saborskom dvoranom, podsjećajući kako se danas ratna retorika, etničke podjele i civilna stradanja ponovno pojavljuju na različitim kontinentima, često uz šutnju međunarodne zajednice.
Institucionalna i diplomatska podrška
Skup je obilježen snažnom prisutnošću institucionalnih i diplomatskih predstavnika. Među uzvanicima su bili akademik Željko Reiner kao izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, državna tajnica Fadila Bahović, savjetnica pučke pravobraniteljice Monika Čavlović, bivši predsjednik Vlade Republike Bosne i Hercegovine Mile Akmačić, te predstavnici veleposlanstava iz više od dvadeset država, uključujući Austriju, Njemačku, Francusku, Švedsku, Iran i Tursku.
Prisutnost brojnih saborskih zastupnika i zastupnica, predstavnika nacionalnih manjina te članova bošnjačkih organizacija i vijeća dodatno je osnažila poruku da Republika Hrvatska prepoznaje važnost institucionalnog sjećanja na žrtve genocida i potrebu za trajnim angažmanom protiv negiranja i relativizacije povijesnih zločina.
Obraćanje akademika Željka Reinera: “Kad bi se majke svijeta pitale – ratova nikada više ne bi bilo.”
Pažljivo izrađen s istoka, najfinijim nitima, svakim čvorićem u tkanju podsjeća na nebrojene čvorove boli u srcima i dušama onih koji su izgubili svoje najmilije. Podsjeća na marljive ruke žena i majki koje, tkanjem toga cvijeta, simbolički izražavaju svoju strpljivost i ustrajnost. Čvrsto i odlučno, čipkanim čvorićima upozoravaju na čvorove jezika koji još uvijek odbijaju progovoriti o nepravdi, kukavičluku, svireposti – o genocidu.
Krvoločnost velikosrpske agresije treba jasno imenovati. Samo govorenjem istine, ma kako ona teška bila, može se pronaći put iz tame i boli. Tako počinje proces iscjeljenja. Znamo – rane mogu zacijeliti, ali ožiljci ostaju – kao vječni podsjetnici na patnju.
U majkama Srebrenice možemo lako prepoznati majke Vukovara, Škabrnje, Ukrajine – majke svih ratom ranjenih područja koje oplakuju i mole za pravdu. Namjerno kažem „mole“, a ne „zahtijevaju“, jer uz riječ majka vežu se pojmovi brižnosti, nježnosti, podrške i pomirenja.
Zato mi je osobito draga rečenica: “Kad bi se majke svijeta pitale – ratova nikada više ne bi bilo.”
Ništa ne može izbrisati iz sjećanja ovaj strašan zločin – genocid – i sve druge zločine srbočetničke agresije. Sve pale žrtve zauvijek će ostati u našim molitvama.”
Glasovi koji nose istinu
Program okruglog stola nastavljen je izlaganjima stručnjaka i svjedoka koji su govorili o različitim aspektima genocida u Srebrenici, uključujući njegovu pravnu kvalifikaciju, dokumentaciju, prešućene dimenzije i izazove kolektivnog pamćenja. Među govornicima su bili istraživač i povjesničar Amer Džananović, pravnik dr. Enis Omerović te Meso Oduševlić, svjedok događaja.
Moderator Filip Mursel Begović vodio je raspravu s posebnim naglaskom na važnosti činjenica kao jedinog oružja protiv zaborava, naglašavajući da je svaki oblik prešućivanja istine zapravo oblik sudioništva u nepravdi.
Poruka koja ostaje
Zaključak skupa bio je jasan: borba za istinu i pravdu ne poznaje rok trajanja. Poruke koje su poslane iz Sabora bile su poruke savjesti, odgovornosti i nade. Nada da će budućnost Europe i svijeta biti oblikovana ne zaboravom, već pamćenjem – i odlučnošću da se nikada više ne dopusti ponavljanje zločina poput Srebrenice.
Okrugli stol „Srebrenica – 30 godina poslije“ nije bio samo komemorativni čin, već jasan civilizacijski stav – protiv zaborava, protiv šutnje, protiv ravnodušnosti. Jer kako je rečeno – tišina koja je prekrivala dolinu smrti ne smije postati tišina našeg vremena.
Za više informacija pogledajte snimku izlaganja Okruglog stola u Hrvatskog sabora.
