U jeku granata rodio se „Gardist“ – prvi vojni list samostalne Hrvatske
“Gardist” – Prvi hrvatski vojni list rođen u Koprivnici: Glas branitelja i istine u najtežim danima Domovinskog rata
U najtežim trenucima stvaranja hrvatske države, kada su granate padale na hrvatske gradove, a ljudi s napetošću čekali svaku vijest s bojišta, iz Koprivnice je 25. listopada 1991. iz tiska izašao „Gardist“ – prvi hrvatski vojni list. Bio je to pionirski pothvat hrvatskih novinara – branitelja, čin hrabrosti, domoljublja i medijske odgovornosti.
Mediji u službi obrane države
Domovinski rat nije se vodio samo na bojišnicama, nego i u informativnom prostoru. Hrvatski mediji odigrali su ključnu ulogu u obrani istine i morala naroda. Svi pamte vojno-politička izvještavanja generala Ivana Tolja, koji je putem televizije informirao naciju o stanju na bojišnicama. Novinari i fotoreporteri izvještavali su s prvih crta obrane, nerijetko riskirajući život. Primjer hrabrosti je novinar Mario Filipi, koji je na putu prema Vukovaru ostao bez ruke i noge. Pet novinara Hrvatskog radija Vukovar poginulo je tijekom opsade grada, a u čast poginulim novinarima, Hrvatsko novinarsko društvo u Zagrebu postavilo je spomen-ploču s imenima petnaestorice ubijenih kolega.
Nastanak „Gardista“ – glas branitelja iz Koprivnice
„Gardist“ je pokrenut u sklopu 117. brigade Zbora narodne garde (kasnije Hrvatske vojske). Njegov osnivač i glavni urednik zapisao je povijest: prvi broj objavljen je 25. listopada 1991. godine u Koprivnici. Bio je to prvi vojni list na području Hrvatske vojske, što je kasnije potvrdio i časopis „Hrvatski vojnik“ (travanj 1992.).
Novine su izlazile polumjesečno, zatim mjesečno ili dvomjesečno – ovisno o ratnim okolnostima. Ukupno je tiskano 24 broja, a posljednji je izašao 9. srpnja 1993.
Rad na listu bio je težak – nedostajalo je novinara spremnih ući u uniformu. Unatoč tome, urednici nisu odustali. Tiskanje u Podravkinoj tiskari nailazilo je na otpor – čak i od tadašnjeg vodstva poduzeća, koje se pitalo „tko će to platiti“. Slična prepreka dogodila se i s legendarnim plakatom „Hrvatska vas zove“ (rujan 1991.), koji je na početku bio zabranjen, no kasnije tiskan u tisućama primjeraka u Koprivnici i Osijeku.
Bez cenzure, s punom odgovornošću
Posebnost „Gardista“ bila je potpuna urednička sloboda – bez cenzure. Autori su sami procjenjivali što je vojna tajna, a što javnost mora znati. Prvi broj otvoren je komentarom „Mora ih se pobijediti“, u kojem je jasno napisano: „Srpski okupatori ne poštuju nikakva pravila. Njih se ne može preokrenuti, njih se mora pobijediti.“
List je objavljivao priče s bojišta, potresna svjedočanstva branitelja, vijesti o gubicima, pobjedama i životu vojnika. Bio je most između fronta i obitelji, jer su se primjerci dijelili na bojišnicama, ali i besplatno na kioscima civilima.
Među suradnicima su bili dragovoljci i domoljubi: Josip Nakić-Alfirević, Vladimir Kostjuk, Dragutin Rendić, Antun i Bojan Mijatović, Stanko Gazivoda, Mate Babić i drugi.
Povijesno priznanje – od generala Tolja do predsjednika Tuđmana
General Ivan Tolj, urednik časopisa „Hrvatski vojnik“, često je hvalio rad „Gardista“, ističući kako je to prvi vojni list Hrvatske vojske.
Najviše priznanje stiglo je u veljači 1992. godine, na prigodi prve hrvatske izložbe ratne fotografije u Zagrebu, kada je predsjednik dr. Franjo Tuđman izjavio:
„Zahvaljujući ‘Gardistu’ i ostalim medijima, ne pobjeđujemo samo na vojnom, već i na propagandnom planu.“
Trag koji ostaje – da se ne zaboravi
Kako svjedočanstvo vremena ne bi palo u zaborav, 1999. godine objavljeno je spomen-reprint izdanje kompleta „Gardista“. Kasnije je objavljena i knjiga „Istinom protiv sile“, koja opisuje rad IPD-e službe 117. brigade i nastanak vojnih medija.
„Gardist“ nije bio samo novine – bio je dokaz kako se Domovina brani i perom i puškom. Iz
Koprivnice se rodio medij koji je među prvima ispisivao povijest stvaranja moderne hrvatske države, bez cenzure, hrabro i s vjerom u slobodu.
PIŠE: Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
