U spomen - Bojnik Ivica Repušić

Svake godine na GROM-u dodjeljuje se nagrada za ukupan životni doprinos u stvaranju hrvatske neovisnosti “Ivica Repušić”, a dobitniku ju redovito uručuje sin poginulog heroja po kojem nagrada nosi ime.

Ivica Repušić rođen je 22. lipnja 1959. u Osijeku.

Nakon dvoje preminule djece, treće je dijete radničke obitelji (oca Josipa i majke Ive rođene Biočić) koji u Slavoniju doseljavaju iz sela Runovići kod Imotskog.

Budući da je jedino preživjelo dijete, odmalena ga prati posebna briga i zaštita njegovih roditelja, posebno njegove majke Ive.

Osnovnu i srednju (strojarsku) školu završava u Osijeku.

Tijekom školovanja razvija sklonost prema borilačkim sportovima te se aktivno bavi karateom.

Po završetku školovanja dobiva posao u osječkoj tvornici lijevanog željeza OLT gdje upoznaje i svoju suprugu Snježanu.

Tijekom rada u ljevaonici sklapa prijateljstvo s poznatim osječkim puškarom Stanislavom Pauzarom, a zajednički interes koji ih posebno zbližava je ljubav prema oružju, koja je u to vrijeme pripadnicima hrvatskog naroda koji nisu bili članovi saveza komunista bila gotovo zabranjena.

I dok su drugi majstori strojarske struke razmišljali kako da naprave kopiju nekog klipa ili karike za reparaciju dotrajalog traktorskog motora, Ivica i Stanko smišljali su kako da naprave pušku, nosač za optiku ili kolika mora biti brzina zrna da bi izbjegla zvučnu barijeru.

1983. godine u Osijeku Ivica i Snježana sklapaju brak i osnivaju obitelj. Ubrzo dobivaju dvoje prekrasne djece, kći Ivanu i sina Krešimira.

U to vrijeme Ivica i njegova supruga sami, uz pomoć prijatelja, grade obiteljsku kuću i podižu djecu.

Ivica se aktivno bavi streljaštvom i lovom, a potajno sanja o otvaranju trgovine i servisa oružja.

Krajem osamdesetih šalje zahtjev prema tadašnjem sekretarijatu unutarnjih poslova za dobivanje potrebnih dozvola za otvaranje trgovine i servisa.

Međutim krajem osamdesetih (u iščekivanju spomenutih dozvola) ljubav prema oružju i prema hrvatskom narodu poprima jedan drugačiji oblik.

Dok politička situacija u tadašnjoj Jugoslaviji većini pripadnika hrvatskog naroda unutar tadašnjih (a nažalost i sadašnjih) granica hrvatske izgleda kao prolazna kriza, Ivica skupa s ostalim osviještenim Hrvatima (čiju svijest nisu formirali učitelji povijesti i autori povijesnih enciklopedija nego priče baka i djedova i rijetki kontakti sa hrvatskom političkom emigracijom) u toj krizi prepoznaje šansu za ostvarenje dugo sanjanog hrvatskog sna o slobodi i neovisnosti.

Pri samom nastanku ministarstva unutarnjih poslova RH, dok je većina djelatnika još uvijek vjerna Jugoslavenskom režimu, Ivica postaje djelatnik MUP-a i skupa s nekolicinom istomišljenika, unutar neprijateljski raspoložene okoline, stvara i brani interese novonastale države.

Zbog otežanog djelovanja unutar postojećeg djelatnog kadra, većinom naslijeđenog iz jugoslavenskog režima, 4. ožujka 1991. po nalogu MUP-a iz Zagreba, dolazi do osnivanja specijalne jedinice policije u PU Osijek koja od samog početka počinje provoditi ustavno-pravni poredak (još uvijek od većine svijeta nepriznate) Hrvatske države .

Zbog svojih vještina i sposobnosti postaje vođa Specijalne grupe za snajperska djelovanja i glavni instruktor za obuku i rukovanje naoružanjem.

Prema riječima njegovih suboraca bio je pravi prijatelj, profesionalac (dok se još nije znalo što ta riječ znači) i uvijek je bio prvi!

Ivica Repušić pogiba 11. srpnja 1991. u 33. god života u Osijeku u Stadionskom naselju od metka ispaljenog iz zasjede prilikom razoružavanja naoružane skupine civila srpske nacionalnosti.

Sahranjen je uz vojne počasti 13. srpnja 1991. na Centralnom groblju u Osijeku.

Posmrtno je promaknut u bojnika Specijalne policije RH.

Iz sažalnice upućene supruzi i roditeljima od dr. Marka Veselice:

“A ova nevino prolivena krv bit će zalog iz kojeg će se graditi hrvatska sloboda i samostalnost. Blago onima koji svoj život položiše za slobodu i samostalnost Hrvatske Domovine, oni nikada neće umrijeti, nego će vječno živjeti u našim srcima kao i vječna Hrvatska.”