U spomen - hrvatski branitelj Ivica Matešić Jeremija

Na današnji dan, 21. lipnja 2020. godine, nakon kratke i teške bolesti preminuo je pukovnik Ivica Đovani Matešić Jeremija, hrvatski branitelj te istaknuti književnik i publicist.

Rođen je 27. veljače 1959. godine u Zadru. Odrastao je u težačko-radničkoj obitelji u gradskom naselju Arbanasi. U rodnom gradu završio je osnovnu školu i gimnaziju, a potom je studirao hotelijerstvo u Opatiji, no studiranje je prekinuo i posvetio se različitim poslovima. Na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomirao je na Odsjeku za komunikologiju i turizam. 

Dolaskom demokratskih promjena uključio se u politički život lokalne zajednice te je 1990. postao predsjednik skupštine Mjesne zajednice Ričine. U sklopu nje i Mjesne zajednice Arbanasi, zajedno s Danijelom Kotlarom, utemeljuje nenaoružane odrede u kojima je vršio dužnost dozapovjednika. U obrani Domovine sudjelovao je sve do konca 1995. godine obnašajući niz dužnosti – zapovjednik voda veze Sveti Ivan – Poličnik; zapovjednik diverzantskog voda bataljuna „Sveti Mihovil“; pomoćnik zapovjednika 7. domobranske pukovnije; pomoćnik zapovjednika Zbornog mjesta Zadar.

Nakon rata zaposlio se kao nastavnik na Zrakoplovnom vojnom učilištu „Rudolf Perišin“ u Zemuniku, a 2001. godine završio je zapovjedno-stožernu školu „Blago Zadro“ u Zagrebu kao IX. naraštaj. Istovremeno, od 1997. do 2001. bio je vijećnik Gradskog vijeća Zadra, a od 1999. do 2004. godine i predsjednik Turističke zajednice grada Zadra. S mjesta nastavnika u zrakoplovnom učilištu u Zemuniku kod Zadra prebačen je 2004. godine u Zagreb na obuku i pripreme za vojnu diplomaciju. 

Godine 2005. postavljen je za vojnog izaslanika Republike Hrvatske u Rimu gdje ostaje tri godine te polazi Visoke studije obrane Talijanske Republike. Magistrirao je 2009. godine na fakultetu političkih znanosti i novinarstva pri sveučilištu u Perugiji, a iduće godine stekao je stručni magisteriji iz komunikologije u Zadru. Od 2010. do 2013. godine bio je načelnik službe za međunarodnu vojnu suradnju Ministarstva obrane Republike Hrvatske. U razdoblju od 2013. do 2017. bio je vojni izaslanik Republike Hrvatske u Makedoniji, Kosovu i Albaniji. Dobitnik je više vojnih i civilnih nagrada, priznanja i odličja među kojima su Nagrada grada Zadra za kulturu; Županijska nagrada za kulturu; Orden Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića; Spomenica Domovinskog rata 1990.-1991.; Medalja Oluja.

Za vrijeme agresije na Zadar 1991. godine počeo se baviti pisanjem. Nakon ranjavanja, 1994. izlazi njegova prva knjiga „Križ moje braće“. Riječ je o kratkim pričama, realističko – naturalističkog stila, koje ispričane Matešićevim kratkim rečenicama dosežu razinu epskog prikazivanja događaja iz obrane grada Zadra. Godinu kasnije HRT je, prema knjizi, snimio istoimeni film u režiji Darka Dovranića. U njemu su prikazana odabrana poglavlja, o otporu Zadra i njegove okoline velikosrpskoj agresiji u trenucima kad se svaki otpor činio besmislenim. 

Na međunarodnom filmskom festivalu vojno dokumentarnog filma u Braccianu (kod Rima), film je nagrađen plaketom “Narodi i vojske” za 2006. godinu. Na istom festivalu iduće godine istom plaketom nagrađen je trominutni dokumentarni film „Bombardiranje Zadra 1991.“ kojeg potpisuje zajedno s Miljenkom Dujelom. Istu plaketu dobio je i 2008. zajedno s Bernardom Kotlarom za njihov film „Zadar-Maslenica 1993.“. 

Njegova druga knjiga „Uskrs duše gardijske“ izašla je 1996. godine. U njoj se Điđi, kako su ga također zvali prijatelji, dirnuo teme poslijeratnih sudbina dragovoljaca Domovinskog rata pišući o strahotama rata koje su se pretvorile u užas mira. Do konca života napisao je još osam knjiga među kojima se ističe knjiga „Mi smo Zadar“ iz 2009. godine. Ona je zbirka njegovih reportaža, kratkih eseja, komentara, priča i sjećanja koje je objavio u dnevniku Zadarskom listu u kolumni „Četiri kantuna“.

Matešićevi tekstovi potresno su svjedočanstvo jednog vremena i višeslojni su. Mogu se čitati i kao ratni dnevnici  i kao memoarski zapisi i kao dokumentarno gradivo. Prema njegovoj priči „Zaboravljene bitke“, Ivica Božić režirao je 2017. film „Oni su Hrvatska“. Pisao je nezaboravne i dirljive govore kojima se opraštao od hrvatskih branitelja, a njegov epitaf na centralnom križu gradskog groblja u Zadru „Oni su Hrvatska njima je dugujemo“ uklesan je gotovo na svim spomenicima poginulim braniteljima u Domovinskom ratu zadarskog kraja.