U spomen na preminulog hrvatskog generala Đuru Dečaka

Dana 01. travnja 2022. godine u jutarnjim satima, kako  braniteljsku  populaciju, tako i hrvatsku javnost  potresla je vijest da je u 71. godini života, nakon kratke i teške bolesti,  preminuo hrvatski branitelj, dragovoljac Domovinskog rata, dugogodišnji predsjednik Udruge veterana i dragovoljaca Domovinskog rata Republike Hrvatske (UDVDR) i Lovačkoh saveza Hrvatske,  bivši saborski zastupnik i umirovljeni hrvatski general – pukovnik Đuro Dečak.

Đuro Dečak, rođen je     18. siječnja 1952. godine u mjestu Lanka u općini Gradina u Virovitičko-podravskoj županiji, preminuo je 01. travnja 2022. godine u Osijeku.

Bio je jedan od osnivača HDZ-a u Virovitici. Kontraobavještajna služba bivše JNA (KOS) uhitila ga je zajedno s još dvojicom Virovitičana Antunom Habijancem i Vinkom Belobrkom 24. siječnja 1991. zbog  „krijumčarenja oružja“ te „pokušaja organiziranja oružane pobune protiv SFRJ“.

Četiri mjeseca je bio u zagrebačkom vojnom zatvoru u Gajevoj ulici. Osuđen je na tri godine, ali je odmah i pušten 22. svibnja 1991. Tada je postao časnik Hrvatske vojske. Bio je član Kriznog štaba općine Virovitica. Organizirao je dragovoljce za obranu, bio je zapovjednik pakračkog sektora, a potom 127. virovitičke brigade. Nakon toga je imenovan za načelnika pješaštva Hrvatske vojske, a 1992. postao je načelnik II. Zbornog područja Đakovo. Iste godine pobijedio je na parlamentarnim izborima Martina Špegelja u Virovitici te je izabran za saborskog zastupnika. Od 1993. bio je član Skupštine Virovitičko-podravske županije, a 1997. izabran je za župana.

Član Komisije za davanje koncesije prava lova u lovištima na površinama zemljišta u vlasništvu države bio je od 1999. Bio je predsjednik Hrvatskog lovačkog saveza. Na izborima 2000. ponovno je izabran za saborskog zastupnika. Bio je predsjednik Saborskog odbora za ratne veterane, a dugo godina i predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata.

Tijekom Domovinskog rata, među ostalim, general  Đuro Dečak obnašao je dužnost načelnika  II. Zbornog područja  Đakovo.  

Tih dana prisjetio se je hrvatski branitelj, dragovoljac Domovinskog rata, ratni zapovjednik obrane Antunovca  i predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Antunovac – Ivanovac Stjepan Šerić, koji o svojem poznanstvu sa preminulim Đurom Dečakome naveo slijedeće:

„Danas, 01. travnja, s tugom nas je zadesila vijest da je preminuo general Đuro Dečak.

Kad nas napušta veliki čovjek, domoljub, general, dužnost nas kojima je zapovijedao u ratu je podsjetiti ga se, jer je jedan od onih koji je neosporno ostavio neizbrisiv trag u hrvatskoj povijesti.

Pokušati ću opisati, po meni, jednog o najboljih Hrvatskih generala i zapovjednika. Pisat ću o mom generalu od trenutka kada sam ga upoznao.

General Dečak preuzeo je zapovjedništvo Operativne Zone od generala Vrbanca 1993. godine. General u svoj najuži tim okuplja stručne i nadasve sposobne časnike. Hrvatsku vojsku, koja je zaustavila agresiju na Hrvatsku, čekaju izazovi budućih napadnih i obrambenih operacija.

General Dečak težišno čini napore na unifikaciji opreme i naoružanja kao osnove za učinkovitost, insistira na običnim aktivnostima kojima je bio za cilj unaprijediti sposobnost, učinkovitost i podizanje borbenog morala.

Za provedbu njegove vizije imenuje brigadira Antu Kokezu, koji je uz generala Dečaka najzaslužniji što je Zborno područje Osijek postalo najbolje zborno područje Hrvatske vojske.

General osobno planira organizira i provodi obrambene operacije „Feniks“ i „Zid“. U obje operacije je donio odluke o angažiranju naših snaga, na način da je neprijatelj shvatio da nije u mogućnosti ostvariti svoj operativni cilj.

Kineski filozof rata Sun Tzu kaže: „Nije veliki vojskovođa koji je pobijedio u sto bitaka, velik je onaj koji je pobijedio u ratu bez bitke.“ Takav je bio naš general.

General osobno zapovijeda izradom planova za napadnu operaciju „DUNAV“ kojom se ostvario cilj mirne integracije Hrvatskog Podunavlja.

Sada sam opisao generala kao vojnika kao vođu, sada ću ga opisati kao čovjeka.

Jednog sam se dana morao javiti u zapovjedništvo zbornog područja, brigadiru Anti Kokezi. Kroz restoran u zgradi zapovjedništva zbornog područja uputo sam se u salu gdje ručaju general i njegovi najbliži suradnici, bilo je vrijeme ručka. Generala sam susreo u restoranu, pozdravio sam ga i uputi se u malu salu. General je napravi nekoliko koraka i upitao me kuda idem. Odgovorio sam da me treba brigadir Kokeza i zašto. General me pitao jesam li ručao, rekao sam da nisam i da nemam vremena jer moram u Našice. General je otvorio vrata kuhinje i gospođi rekao da mi da ručak i kada pojedem sve da ga nazove. Meni je rekao da ako ne pojedem ručak, da me Stari (tako je zvao brigadira Kokezu) neće primiti.

Čovjek koji poslije ručka razmišlja je li njegov podređeni ručao, je više od zapovjednika. Jednom prilikom smo ja i moj tadašnji zapovjednik došli generalu da mu predložimo aktivnosti naše postrojbe vezane za UNP-a zonu. Kada sam mu objasnio namjere i način provedbe, general je rekao da tako učinimo. Kada je moj zapovjednik zatražio pisanu zapovijed, general se okrenuo prema meni uz riječi: „Šeriću, imaš moju riječ!“. Bio je čovjek i general koji je držao do svoje riječi.

O generalu Đuri Dečaku mogao bih napisati knjigu. Iz sadržaja bi se moglo zaključit.

General Đuro Dečal bio je general koji je uz formalni autoritet znanja. Autoritet osobnosti – jednom riječju    BIO JE ČOVJEK!

Gospodine generale, bila mi je posebna čast služiti Domovini pod Vašim zapovijedanjem. Neka Vam je vječna slava i hvala.“