Ugrizao ga poskok dok je brao šparoge: Kako umanjiti šansu od ugriza zmije?

HRVATSKA OTVORENA SEZONA

Dok je brao šparoge u Galižani, Marina Capolicchia je zmija ugrizla za srednji prst lijeve ruke. On se nije dao smesti.

Poskokov ugriz ostavlja dvije rupice na koži. Takav znak ''resi'' sad i srednji prst lijeve ruke Marina Capolicchia nakon što je prošlog petka pri branju šparoga u Galižani nabasao na mnogima ne baš milog gmaza, prenosi Dnevnik.hr.

Susret s poskokom Marinu nije bio prvi, držao ih je nekad ranije i u ruci, jednog je čak i nosio na posao da ga pokaže kolegama.

No, jest bio prvi takav slučaj ove godine, barem su mu tako rekli u bolnicu u koju se Marino uputio nakon što je prvo dovršio branje šparoga, a onda se i presvukao pa tek potom zaputio doktorima.

''Pitali su me hoću li opet ići u šparoge. Kakvo je to pitanje? Naravno da hoću. Svaki dan netko nastrada u prometu pa se opet vozi, Amerikanci idu u svemir i svako toliko se neka letjelica izgubi pa opet ima drugih pilota koji će otići gore. Svijet se ne može zaustaviti. Ne može cijela Istra prestati brati šparoge ako je mene ujeo poskok", kazao je Glasu Istre Capolicchio.

U Hrvatskoj žive tri otrovnice

Ugrizi otrovnih zmija mogu uzrokovati životno ugrožavajuće poremećaje, naime, zmijski otrov koji se oslobađa pri ugrizu sadrži toksine, upozorava Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ).

Zmijski otrov je, objašnjavaju, ''složena smjesa koja sadrži mnogo bjelančevina odgovornih za nastanak štetne reakcije. Može neposredno ili posredno djelovati na svaki važniji organski sustav u tijelu čovjeka''.

U Hrvatskoj žive tri zmije otrovnice koje ugrizom kod čovjeka mogu uzrokovati zdravstvene probleme:

• poskok (Vipera ammodytes)
• riđovka (Vipera berus)
• planinski žutokrug (Vipera ursinii)

Iako je poskok nešto otrovniji od riđovke, obje su zmije manje otrovne od, primjerice, afričkih ili azijskih zmija otrovnica, te je njihov ugriz rijetko smrtonosan.

Poskok Foto: Getty Images

Poskok je pepeljasto – sive boje i naraste do jednog metra. Glava mu je srcolikog izgleda, s karakterističnim roščićem na vrhu nosa. Uzduž hrpta se nalazi tamna vijugava linija koja ide od glave do vrha repa i karakteristična je za svaku viperu (tzv. Kainov znak). Sa strane linije se nalaze tamne mrlje. Poskok živi uglavnom u južnim, krševitim krajevima.

Riđovka Foto: Getty Images

Riđovka se nalazi u cijeloj Europi. Duga je oko 60 do 80 centimetara i također ima “cik-cak” liniju uzduž tijela. Postoje dvije vrste: Vipera berus bosniensis i Vipera pseudoaspis.

Planinski žutokrug Foto: Getty Images

Planinskog žutokruga se ne treba bojati jer je reakcija na ugriz slična ubodu pčele.

Ako zmija ugrize, najvažnije je utvrditi je li otrovna ili nije, ističu iz HZJZ-a i objašnjavaju: ''Za razliku od neotrovnih, otrovne zmije imaju trokutastu glavu i uske eliptične oči. Naše se otrovnice razlikuju od neotrovnica i oblikom tijela, koje je kratko i zdepasto, za razliku od neotrovnica čija su tijela tanka i izdužena. Valja napomenuti, međutim, da razlikovanje otrovnica na ovakav način vrijedi samo za područje Europe''.

''Vrste iz porodice Viperidae iz Sjeverne i Južne Amerike te Azije, kao što su na primjer čegrtuše, imaju i udubljenje između očiju i nosnica koje im služi za otkrivanje topline. Međutim, naše vrste iz porodice Viperidae (poskok, riđovka i planinski žutokrug) nemaju takvo udubljenje pa nam ono ne može služiti kao jedan od kriterija za razlikovanje zmija otrovnica i neotrovnica u našem podneblju'', napominju iz HZJZ-a.

Kako umanjiti šansu od ugriza zmije?

Postoje mjere opreza koje mogu znatno umanjiti vjerojatnost ugriza zmije, ističu u HZJZ-u:

• zmije nikada ne treba uznemiravati, naime, mnogi ljudi dožive ugriz kada pokušaju zmiju ubiti ili joj se što više približiti, a zmije najčešće pobjegnu, a samo iznimno napadaju
• treba uvijek izbjegavati visoku travu, pogotovo ako osoba ne nosi prikladnu obuću te se u prirodi treba kretati postojećim stazama
• ruke i noge ne bi trebalo stavljati na mjesta koja nisu pregledna (u grm ili iza kamena), a treba i izbjegavati podizanje kamenja ili komade drva ako osoba nije na dovoljnoj udaljenosti od potencijalnog napada zmije
• uvijek treba biti posebno oprezan i pripravan kod penjanja po stijenama

Lokalno stanovništvo i turiste koji se nalaze na područjima na kojima obitavaju zmije otrovnice trebalo bi podučiti što napraviti u slučaju ugriza i podsjetiti da uz sebe uvijek imaju neko sredstvo komunikacije kako bi ih se moglo locirati, osobito ako su sami u polju ili u prirodi.

Ne krećite u lov za zmijom nakon ugriza

U postupcima samopomoći se sugerira da se ne kreće u lov za zmijom zbog rizika dodatnog ugriza, upozorava HZJZ. Ako je zmija ubijena, tada je poželjno donijeti je u bolnicu radi točne identifikacije što bitno utječe na terapijski postupak.

''Na mjestu ugriza se obično vide dvije ubodne ranice od zmijskih zuba, međusobno udaljene šest do osam milimetara, premda je moguće da postoji i samo jedna ranica ili čak samo ogrebotina. Nalaz ranice ne znači da je otrov sigurno ubrizgan u tijelo. Prema podacima, čak 22 posto dokazanih ugriza nema znakova otrovanja'', napominju iz HZJZ-a.

Simptomi zmijskog ugriza

Na mjestu ugriza unutar dva sata javljaju se bol i otok. Kod težih otrovanja bol se javlja brzo i neobično je oštra; otok se također ubrzo širi i može biti praćen jakim potkožnim krvarenjima. Na koži se, uz crvenilo, mogu javiti i mjehuri s krvavim sadržajem.

Neposredno nakon ugriza u gotovo polovici ugriženih se javljaju opći simptomi poput vrtoglavice, mučnine i povraćanja, osjećaja opće slabosti te otok regionalnih limfnih čvorova (u preponi kod ugriza u nogu ili u pazuhu kod ugriza u ruku).

Blijeda i hladna koža, orošena znojem, uz ubrzani rad srca i pad krvnog tlaka znakovi su šoka, koji se uglavnom razvija postupno i glavni je uzrok smrti.

''Ugrizeno mjesto ne smije se isisavati, rezati i podvezivati ili pokušati spaljivati ranu''

Ako zmija nije otrovnica, ranu treba obilno isprati vodom, namazati antibiotskom mašću i zamotati zavojem. Treba provjeriti kada je osoba zadnji put cijepljena protiv tetanusa, te je, ako je prošlo više od pet godina, potrebno docjepljivanje.

Kod sumnje na zmiju otrovnicu ugrižena osoba mora strogo mirovati, tj. treba izbjegavati i najmanji pokret, a ruku ili nogu na kojoj je ugrizna ranica treba imobilizirati.

Ne preporučuju se pokušaji isisavanja otrova na mjestu ugriza. Podvezivanje iznad ugrizne rane također nije preporučljivo i ne primjenjuje se jer može dovesti do komplikacija. Eventualnu kompresiju izvode posebno educirani zdravstveni djelatnici u izvanrednim slučajevima.

Neophodno je hitno prevesti ugriženu osobu u bolnicu.

''U načelu se hospitalizira svaki slučaj ugriza zmije, ne razmišljajući suviše je li zmija otrovna ili neotrovna. Danas je općeprihvaćeni stav da se ranica ne zarezuje, otrov se ne isisava, a led se ne stavlja na mjesto ugriza'', opetovali su iz HZJZ-a.

Antiserum samo pod liječničkim nadzorom

Antidot za zmijski ugriz (antiviperinum), objašnjavaju, potječe iz konjskog seruma, a sadrži protutijela koja je konj proizveo nakon što mu je ubrizgan zmijski otrov: ''Antiviperinum se daje isključivo u bolničkim uvjetima intravenski, i to samo kada je strogo indiciran, budući da sam antiserum može izazvati ozbiljne, pa čak i po život opasne reakcije''.